Zašto dolazi hrvatski ministar vanjskih poslova Grlić Radman 2023. godine u Australiju?

Posjete hrvatskih političara Hrvatima Australije tokom godina spadaju u raznovrsne kategorije, od onih nezaboravnih do onih kontroverznih.

 

Među one najuspješnije svakako spada posjeta 1995. prvog predsjednika Republike Hrvatske (RH) dr. Franje Tuđmana. Iako se australski tisak trudio da tu posjetu prikaze negativno, kao poziv za borbu, dr. Tuđman je tom prilikom odao przinanje doprinosu hrvatskog iseljeništva u ostvarenju hrvatske državnotvorne ideje, uspostavi Republike Hrvatske. Također tu je bio i poziv Hrvatima općenito da se uključe u izgradnji hrvatske države, “onakvu kakvu želite”!

 

Drugačija je bila posjeta tadašnjeg premiera Stipe Mesića, tri godine ranije. Euforistički je dočekan od mnoštva Hrvata, od kojih mnogi su i sami po prvi puta javno istupili kao Hrvati.

Od novca koji mu se tako rekuč gurao u džep, do izgubljenih čekova, tu si bile i hvalisave izreke, pohvale na račun NDH i ustaštva od kojih se on kasnije ogradio kao svoje “pogrešne i promašene taktičke ustupke”.

 

Dolaskom Račanove vlade odlučeno je od strane Australsko-hrvatskog kongresa bojkotirati posjet 2001. Australiji ministra vanjskih poslova Toni Picule. Jedan od razloga je bio da … “sadašnja Vlada RH nije u svom dosadašnjem radu iskazala želju za povezivanjem i suradnjom s hrvatskim iseljeništvom; nije pokazala zanimanje za uključenje iseljeništva u Vladin savjetodavni proces; nije pokazala dovoljno razumjevanja za prava glasovanja iseljenih Hrvata u domovinskim izborima”.

 

Kontroverzna je bila 2014. posjeta tadašnjeg premijera Zorana Milanovića Australiji kad se dio hrvatskih klubova ogradio od njegove posjete. Osobno sam, za razliku od ostalih, pozdravio njegovu posjetu iz više razloga, ne samo što je bio izabrani predsjednik nego što je imao hrabrosti doći znajući da nije dobrodošao.

Također nesmijemo zaboraviti da Milanović nije došao praznih ruku, obnovljeno je su- financiranje Centra hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie, koje ove godine slavi četrdeset godišnjicu postojanja. Ustanove koju su Hrvati sami uspostavili na ovim prostorima bez ičije pomoći!

Jedno od glavnih  pitanja je svrha posjete kao i vrijeme posjete. Ustvari vrijeme posjete često označava i svrhu.

Zato je sasvim logično upitati zašto ministar vanjskih poslova RH dolazi u posjetu sada, na kraju svog mandata, znajući da su dogodine parlamentarni izbori, umjesto da je to učinio u samom početku. Jeli se ovdje radi o jednom tipčnom swan song, zadnjoj radnji u njegovom mandatu?

Zar nebi bilo logično da se je ta posjeta ostvarila u početku mandata, da se upozna s zajednicom, da čuje što ta zajednica misli, što očekuje od nove vlade.

Na taj način moglo bi se već u početku mandata razradit neki plan rada, viditi propusti koji su do sada učinjeni, ispravit i ojačat naše veze. A ako ova posjeta nema neke druge svrhe osim simbolizma, onda je to jedan promašaj!

 

 

Svaka zajednica ima svoju specifičnost, tako i hrvatska zajednica u Australiji, koja je prošla bunu i bunicu u vremenima kad nije bilo hrvatske države. Tada se je vodila eksistencijalna bitka, biti ili ne biti, često u vrlo politički nabijenoj čak neprijateljskoj atmosferi.

Primjerice, jedan od tih episoda sad se nakon četrdeset godina ponovno stavlja na dnevni red, ispituje legalnost osude slučaja poznatim pod imenom Hrvatska šestorka iz godine 1981., a to nije bio iznimni slučaj što se tiče optužbi na nas račun ali je jedini koji je završio na sudu.

Hrvati su se često nalazili na meti australskih političara, medija, uglavnom lijeve provinencije, koja je pod utjecajem protuhrvatske jugoslavenske komunističke propagande vodila vrst lova na vještice, tražeći, bez većeg uspjeha, dokaze o nekoj hrvatskoj krivici.

Australski Hrvati nisu zaboravili svoju demonizaciju od strane ljevice (A. Lee) zato i nedavni napadi na hrvatsku zajednicu od strane te iste australske ljevice i nekih židovskih krugova otvorili su stare rane.

Vidljivo je iz kuda to dolazi, ta reciklirana retorika, o ekstremizmu, fašizmu. Te tipične napade na nas iz istih izvora koji hrvatsku državu nisu  mogli smisliti, ni onda ni danas.

Nemojmo se zavaravat s njihovom lažnom retorikom, oni nama ne žele dobro!

 

Tu retoriku  treba javno odbacit, osudit, a sve tako zvane propuste s naše strane dobro proučiti prije nego davati izjave u javnosti. Konsultacija između službenog predstavništva RH u Australiji i hrvatske zajednice je od ogromne važnosti da bi se izbjegle bilo koje neugodnosti.

Da je bilo unaprijed te uže konsultacije možda bi se čak izbjeglo donošenje, promjene, kaznenog zakona u RH, gdje se za razliku u Australiji, ne samo zabranjuje nego i kažnjava isticanje specifičnih ‘simbola’ vezanih za hrvatsku povijest, pod kojima je ova hrvatska zajednica tako rekuč odrasla, dok se druge (komunističke) simbole ignorira.

U tom smislu za nas u Australiji nema dvojbe,  i da hočemo mi i nemožemo samo tako odbaciti ono što je dio naše povijesti a ignorirat ono protiv čega smo se cijelo vrijeme borili. Bilo koje promjene u zajednici zavisu do nas samih, a ne od nekog diktata iz vana.

Jer na kraju krajeva RH je predstavljena u ovom broju na ovim prostorima radi nas, jer tu postoji brojčana hrvatska zajednica, da nije toga konzularno predstavništvo bi bilo svedeno na minimum, možda čak indirektno kroz neku drugu državu.

Međusobni odnosi su od ključne važnosti, trebali bi biti jedna od tema naših razgovora s ministrom, ako će do tih razgovora uopće i doći,  a trebalo bi.

U tom smislu ovakva jedna posjeta ima smisla, ako ništa drugo onda kao uvod novoj budućoj hrvatskoj vladi, kako se najbolje postaviti i ostvarit suradnju s Hrvatima Australije, suradnja koja je u obostranom interesu!

Stjepan Asić