Posljednji pozdrav i riječ zahvale Anti Milinoviću iz Zagreba

U tjednu koji je za nama u redakciju našeg lista došla je tužna vijest o smrti našeg dragog suradnika profesora mr. Ante Milinovića koji je umro u osamdeset petoj godini života u Zagrebu. Profesor Ante Milinović je u našim novinama surađivao od samog početka a to je sada već deset godina. Često puta sam znao susrećući u zajednici osobito u Sydneyu a i u drugim gradovima u Australiji po raznim skupovima i svečanostima hrvatske zajednice  od prisutnih koji bi komentirali i pohvalili rad novina osobiti čuti pohvale na tekstove, feljtone i prikaze povijesnih istina iz života i prošlosti hrvatskog naroda koje je pisao upravo prof. mr. Ante Milinović. Čitatelji su volili njegove tekstove, znao sam to više puta u svojim uredničkim komentarima spomenuti kroz sve ove godine i drago mi je da to mogu opet i na samom kraju njegovog plodnog i radovima bogatog stvaralačkog života opet nažalost po zadnji puta ponoviti.

Ante Milinović  rođen je u Bosanskom Novom 27. listopada 1937. godine te je bio bosansko hercegovački i hrvatski kulturni povjesničar, pjesnik, pripovjedač i esejist.

U rodnom Bosanskom Novom završio je pučku školu i gimnaziju. Studirao je arhitekturu i povijest umjetnosti. Diplomirao je književnost 1962. na Filološkom fakultetu u Beogradu, a magistrirao 1984. muzeologiju na Centru za interdisciplinarni studij Sveučilišta u Zagrebu.

Radio je kao profesor i ravnatelj Gimnazije u Bosanskom Novom do 1979. godine, a zatim se posvetio kulturno-povijesnim istraživanjima i ustroju zavičajnog muzeja. Početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. prognan je iz rodnog kraja 1991. godine i od onda živi u Zagrebu, gdje djeluje kao voditelj Hrvatskog bankovnog muzeja, javni i znanstveni radnik. Napisao je brojne povijesne znanstvene tekstove, studije i eseje o Bosanskom Novom, franjevcima, Sani, Pounju, Povrbasju, monografije s povijesnim tekstovima o Bosanskom Novom. Među ostalim objavio je sljedeća djela; Kristali (pjesme, 1967.), Monografija o Sani (studija, 1983.), Zamagljena obzorja duše (esej, 1994.), Naš zemljak sveti Jeronim (studija, 1997.), Slava i patnja Vitezovićevog domoljublja (esej, 1998.), Kulturna baština franjevaca u srednjovjekovnom Pounju i Povrbasju (studija, 1999.).

Odlazak profesora mr. Ante Milinovića veliki je gubitak za našu malu redakciju novina, za sve naše čitatelje, a posebno za njegovu obitelj kojoj ovom prilikom također izražavam svoju sućut, supruzi Milki, kćeri Katarini te posebno njegovom sinu Vladimiru koji vodi zagrebačko uredništvo naših novina u domovini Hrvatskoj već deset godina tj. od početka rada ovog tjednika.

Drago mi je da svoj oproštaj s profesorom Antom Milinovićem mogu zaključiti s nadom i vjerom u daljnji nastavak rada naših novina koje se nakon deset godina čitaju i šire daleko više nego na samom početku, a taj trend o rastu i čitanosti naših novina je nešto što nas može ispuniti ponosom i zadovoljstvom.

Profesor Ante Milinović te njegovi tekstovi u ovih deset godina koji su neprestano iz broja u broj izlazili u raznim formama i aktualizirajući mnoga hrvatska povijesna razdoblja i teme te ideološke prijepore iz naše prošlosti, njegovi uvijek jezgroviti i činjenicama utemeljeni feljtoni pomogli su da povećamo cijelo ovo vrijeme izlaženja kroz deset godina čitateljsku zajednicu i broj ljudi koji su kupovali i još uvijek kupuju tiskano izdanje novina. Novine, naš tjednik „Domovina“  najvećim dijelom prodajemo na novinarskim specijaliziranim prodajnim mjestima širom Australiji uglavnom u Sydneyu i saveznoj državi New South Wales te manjim dijelom duž cijele Australije i Novog Zelanda, tj. na skoro svim prodajnim mjestima gdje se mogu kupiti novine.

U susret desetoj godišnjici novina koja dolazi za nepuna dva mjeseca tj. krajem kolovoza i početkom devetog mjeseca kada se je prije deset godina te 2012. godine nakon prestanka rada „Nove Hrvatske“ gospodina Franje Harmata pojavila naša „Domovina“ raduje me činjenica da se naše novine putem našeg web izdanja novina na našoj mrežnoj internet stranici www. domovina.info čitaju i šire te da je njihov doseg daleko viši, veći i daleko utjecajniji nego na početku a sve je to doprinijelo čitanje preko interneta i širenje tekstova preko društvenih mreža.

Tekstovi profesora mr. Ante Milinovića ostaju, šire se i čitaju i nakon njegove fizičke smrti. Radovi, dijelo i ostavština profesora Milinovića koji su manjim dijelom publicirani i objavljivani kroz deset godina na tiskanim stranicama našeg tjednika „Domovina“ te u tekstovima koji stoje i ostati će na našim internet stranicama www. domovina.info trajan su podsjetnik i spomen na život i djelo Ante Milinovića.

Dragi Ante hvala ti!

Pokoj Vječni daruj mu Gospodine!

Počivao u Miru Božjem!

Tvoj prijatelj i urednik tjednika „Domovina“ iz Sydneya, Petar Mamić