Razgovor s novinarom i političkim analitičarom Eduardom Petranovićem

O korona krizi i ograničavanju ljudskih sloboda i prava, o ponašanju znanstvene zajednice i medija u krizi, ideji obveznog cijepljenja i stanju na političkoj sceni razgovarali smo s novinarom i političkim analitičarom Eduardom Petranovićem.

Korona-kriza i mjere. Pretjeruje li se u ograničavanju sloboda i prava? Jesu li mjere proporcionalne stupnju ugroze?

Takozvane „epidemiološke mjere“ su na današnji dan nešto potpuno besmisleno. Okrenite se oko sebe. Ogromna većina ljudi se tih „mjera“ ne pridržava. Mislim da nakon godinu i pol, a nakon što smo vidjeli na stotine kršenja tih  birokratskih, uglavnom neprovedivih odluka, od strane onih koji ih donose kao i kolega novinara koji su jedini od kojih građani saznaju nešto o tim „mjerama“, došli do toga da nitko normalan više to ne smatra nečim bitnim. Pogledajmo se u lice i nemojmo se lagati. Tko još vjeruje da su te mjere potrebne?

Da, apsolutno se radi o ograničavanju sloboda i ljudskih i svih mogućih prava. Na svu sreću, mi nakon dugo vremena svi zajedno možemo biti sretni što smo takvi kakvi jesmo i što živimo u Hrvatskoj. Nema to previše veze s Plenkovićem, a pogotovo ne s Berošem ili Capakom. Da se pita njih, oni bi nas držali u zatvoru još godinama. Stvar je što je našim ljudima dosta, ne smatraju koronu više nečim zbog čega treba zaustaviti svijet, zbog čega djeci treba uništiti djetinjstvo. Cjepiva su tu, tko želi može se zaštititi, zašto više glumimo da živimo u nekakvom izvanrednom stanju, ako to jednostavno nije tako?

Ja sam, evo, proveo 20 dana u Dalmaciji, nitko se nikakvih „mjera“ nije pridržavao. Povratkom u metropolu i okolna mjesta, još nisam stavio masku u niti jednoj ustanovi. Nitko me ništa nije pitao… Umiru li nakon ovog ljeta ljudi po cesti? Ne, niti ne budu. Drama je još samo u glavama diktatorčića u seoskim civilnim stožerima i na žalost u glavama novinara koji, da vam otkrijem, u redakcijama ne nose maske i ne drže se nikakvih mjera već preko godinu dana.

Ponašanje znanstvenika i stručnjaka u korona-krizi ukazuje na brojne nedosljednosti i kontradiktornosti… Gube li građani povjerenje u njihov rad?

Logičan zaključak danas jest da su znanstvenici i struka pali na svim mogućim testovima u ovoj krizi. No ja bih rekao da je samo sve loše što se taloži godinama izašlo na površinu zbog povijesnih okolnosti. Velika većina znanstvene znanosti godinama nije u doticaju sa svijetom oko sebe, s ljudima, s privatnim sektorom, vezani su za svoje usko  područje djelovanja i na žalost je velikom broju znanstvenika jedini cilj lagodno i sigurno živjeti na fakultetima i institutima. Za to je potrebna poslušnost, ne propitkivanje autoriteta i nekritičko razmišljanje, tako napreduju.

I zato smo došli do toga da nekakav znanstvenik i profesor za kojega nitko nikada ne bi čuo, godinu i pol viče s televizija da nas treba zatvoriti u podrume jer nema pojma da zatvaranje jednog čovjeka, jedne individue, jednog bračnog para, jednog djeteta, jednog zaposlenika ili jednog poslodavca u kućni pritvor ima dalekosežne posljedice na njih i na cjelokupno društvo i ekonomiju. Takav znanstvenik je naviknut da do petog u mjesecu plaća sjeda na račun, nije uglavnom nikada morao zaraditi svoj kruh, ne razumije osnove ekonomije i u suštini je socijalist totalitarnih sklonosti. To je ekipa koja je u cijelom svijetu dobila moć preko noći i zato je svijet tu gdje je.

Na sreću, Hrvati to više „ne puše“. Ponavljam, svi ti „stožeri“ neka se okrenu oko sebe i vidjet će da nikome ništa ne predstavljaju. Ako im se toliko sviđa glumiti šerife, neka se presele u Australiju, Njemačku, Austriju. Bit će im super, tamo se žene i djecu tjera s ulica jer dišu i hodaju. Slično kao u Afganistanu.

Ponašanje medija u korona-krizi često je poprimalo oblike histerije i panike…

Užas, jad i bijeda. Svakoga tko radi nešto u medijima trebalo bi biti sram, ali većina ljudi nema srama. Mene je sram, ali ja sam od početka svoje stavove jasno iznio javno. U medije sam se vratio 17. 3. 2020. jer sam bio među prvima  koji je zbog ovog ludila dobio otkaz jer je moja privatna tvrtka ostala bez prihoda preko noći. Vratio sam se u medije prvenstveno da iznutra vidim što se događa, kako djeluje linija Vlada-mediji- „znanstvenici“ oko ovog ludila. I tu sam pronašao temu za doktorsku disertaciju.

Uglavnom, mediji su pokazali kakva je većinska ljaga unutra. Urednici mainstream medija su glavni i odgovorni za sva zatvaranja i nesretne sudbine tisuća ljudi. Srećom, narod je opet rekao svoje. Ljudima je dosta, kao i devedesetih godina. Novinari bi sada također mogli malo pogledati oko sebe i vidjeti da nikoga nije briga za njihove „mjere“ i zastrašivanja. Ljudi nam se smiju i to je potpuno opravdano i zasluženo.

Što mislite o ideji obveznog cijepljenja? Gdje je sada famozna slobodna izbora?

Obavezno cijepljenje je samo još jedna u nizu NEPROVEDIVIH ludorija ludih znanstvenika i diktatorskih političara. Obavezno cijepljenje može provoditi samo vojska s pendrecima i puškama. Sigurno to neće provoditi Beroš, Capak,  znanstvenici, medicinske sestre i novinari. Nešto prisilno bi oni prebacili na organe reda. Ajde da i to vidimo. Hrvati nisu Austrijanci.

Hoćemo li na jesen u novi lockdown?

Ne. Ako se to i dogodi, čekaju nas socijalni neredi neviđenih razmjera.

Kako gledate na problem sve više prisutne cenzure na društvenim mrežama i na uloga fact-checkera.

O tome sam već govorio i pisao. Oni su također odigrali i još igraju veliku ulogu u ovoj cijeloj priči. Srećom, nitko ih ne shvaća ozbiljno niti itko čita Faktograf, Raskrinkavanje i ostale nazovi portale. Problem je što oni blokiraju normalne portale i bilo kakvo kritičko razmišljanje i ruše im „reach“ na društvenim mrežama, a normalni portali koji se ne financiraju od strane države na taj način zarađuju za kruh. Tako oni provode cenzuru.

U zadnje vrijeme stvara se stanje moralne panike oko klimatskih promjena i zaziva radikalna i brza „zelena transformacija“. Kako gledate na ovu problematiku?

To traje godinama, a pisao sam već da je korona na žalost samo uvod u ono što nas čeka. To su distopijska vremena u kojima zeleni fašizam služi da se ogromne milijarde slijevaju u džepove takozvanih boraca za čistu Zemlju. Moš  mislit da ćemo ako zabranimo plastične slamke i zbog toga povećati porez građanima spasiti planet od izumiranja koje će se za neki milijun godina dogoditi bez obzira na bilo što. Sve se svodi na povećavanje poreza, povećanje globalnog siromaštva i bogaćenje pojedinaca i velikih korporacija. Zabranjivali bi automobile koje si prosječan čovjek može priuštiti, a sigurno se ne bi odrekli privatnih zrakoplova i tako dalje i tako dalje. No kroz povijest na kraju uvijek mora pobijediti dobro. Tako će i to sve na kraju ispasti neprovedivo, samo što će civilizacija teško nastradati. To vam je kao s komunizmom.

Tijekom ljeta svjedočili smo velikim lomovima na oporbenome spektru. Očekuje li nas zanimljiva politička jesen?

Da, kod nas je već nekoliko godina zanimljivo, nitko nije previše siguran osim HDZ-a. Dobro je da nam je politika živi organizam, da se kreće, da se tuku, a vidjeli smo da možemo izdržati bez bilo kakvog ministra i bez vlade. Imali smo  mi razne Laburiste, Orah-e, Most, sad su tu Možemo! i Domovinski pokret koji se eto navodno raspada. Drago mi je i što se oko Zagreba stvorio taj neki liberalni prsten koji predvode Fokus i Dario Zurovec jer bi mogao biti praktični prikaz razlika uspješnosti pravih liberalnih politika i socijalizma koje provodi „zelena ljevica“. No sve je dobro dok se nagriza dvoglavi zmaj koji 30 godina koči napredak zemlje i konačan prelazak na zdravije, pravo tržišno gospodarstvo.

Konkretno, što se oporbe tiče, i dalje je tu jedina suvisla konstanta Most koje predvodi Nikola Grmoja, dok se mnogi pitaju: gdje je Božo Petrov?