Prof. Marušić o članku u Jerusalem Postu: Istina sve što je Goldman rekao

Australac David Goldman objavio je dva članka na međunarodnoj razini, u AmericanThinker  (https://www.americanthinker.com/blog/2021/07/erasing_the_history_of_the_holocaust.html) i u Jerusalem Post (https://m.jpost.com/opinion/this-disgraceful-mocking-of-the-holocaust-needs-to-stop-now-676707/amp?__twitter_impression=true). U njima je ustvrdio da srbijanska politika već godinama zlorabi Holokaust, nacistički zločin istrebljenja Židova u II. svjetskom ratu, tako da a) izmišlja/preuveličava zločine režima NDH nad Srbima i na međunarodnoj razini Srbe gura u rang jednake žrtve kao što su bili Židovi; b) glede toga ističe i preuveličava ustaške zločine u Jasenovcu, iako za to nema praktički nikakvih sudskomedicinskih dokaza. Pritom Srbija taji logorsku dokumentaciju i uporno se poziva na nevjerodostojne „tisuće svjedoka“. Svrha toga postupka je naškoditi Republici Hrvatskoj. Toj srpskoj strategiji pomažu „antifašisti“ i pojedinci različitih profila. Među njima Goldman ističe Ivu Goldsteina i navodi primjer njegova izmišljanja „drobilice za kosti“ koju je, prema njemu, iz Njemačke u proljeće 1945. (!) u Jasenovac dopremio Maks Luburić da sakrije tragove masovnih ustaških zločina.

Međunarodni skandal oko članka u Jerusalem Postu

Članak u Jerusalem Postu izazvao je žestoku reakciju podržavatelja mita o Jasenovcu kao mjesta smaknuća stotina tisuća Srba. Reagirao je Muzej Holokausta u Beogradu, vodstvo Javne ustanove Spomen park (JUSP) Jasenovac i Ivo Goldstein i „Antifašistička liga“ u srpskim Novostima, glasilu Srpskog nacionalnog vijeća u Republici Hrvatskoj.

Negdje sredinom kolovoza 2021. Jerusalem Post je povukao članak sa svoje mrežne stranice. Razlog povlačenju se ne zna, a otkriti ga može samo Jerusalem Post.

Tko je David Goldman?

Čini se da nitko ne zna tko je David Goldman, ali navodi se da nije povjesničar. To zapravo nije ni bitno: i osoba koja nije formalni stručnjak za povijest (ili sudsku medicinu, demografiju ili drugo) ima pravo dati svoje mišljenje o temi, a u pobijanju toga mišljenja treba pobijati njezine argumente a ne samu osobu. Goldman čak može biti i izmišljeni, podmetnuti lik, što bi za Jerusalem Post bila velika sramota, jer je to vrlo ugledan list. Vjerujem da će on sigurno provjeriti Goldmanov identitet, ili je to već učinio. Ali osim za razinu profesionalne pouzdanosti Jerusalem Posta za pitanje istine Goldmanov identitet i stručnost nisu presudni. Bitan je sadržaj članka koji je Goldman napisao i jesu li oni koji su ga napali dokazali da je u krivu. Tema nije Goldmanova nego međunarodna, u ovom slučaju politička i vrlo važna za Hrvatsku. Goldman ju je otvorio i ni jedna strana od nje ne smije pobjeći, a pobjeći ne može i da hoće. Tema istine o Jasenovcu i njezine zloporabe od strane srpske politike ostat će otvorena čak i ako od nje odvrnemo pogled i pokušamo je zanemariti. Zato ovo pišem: bez obzira na sve prigovore, Goldmanovi članci su povijesna prekretnica u sagi o jasenovačkom logoru i njegovu današnjem političkom značenju.

Srbijanski odgovor Goldmanu

Taj je odgovor objavljen je u Jerusalem Postu (https://m.jpost.com/opinion/shame-on-those-who-seek-to-revise-history-of-the-holocaust-opinion-676992). Napisao ga je Dejan Ristić, povjesničar i direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu. On je naveo tri argumenta protiv Goldmana: a) da Goldman nije povjesničar, b) da se trebaju stidjeti svi koji žele revidirati povijest Holokausta i c) da njegovi stručnjaci u Muzeju rade odlično i da su sve u pravu.

Ristićeva tvrdnja „da je sramotno“ revidirati povijest Holokausta ima dva implicitna značenja; prvo je da on stradanje Srba u Jasenovcu doista smatra Holokaustom – čime potvrđuje Goldmanovu zgroženost da Srbi svoje stradanje u Jasenovcu uspoređuju sa židovskim u njemačkim koncentracionim logorima, a drugo je da se onaj koji tom triku prigovara treba stidjeti; to nadalje znači da trik treba prešutjeti, odnosno da prigovaraču treba zabraniti prigovaranje.

Komentar Goldmanova članka „Novostima“

Komentar Goldmanova članka „Novosti“ su objavile su 18. kolovoza 2021. (https://www.portalnovosti.com/jerusalem-post-izbrisao-revizionisticki-clanak-o-jasenovcu). Naslov komentara je „Jerusalem Post izbrisao revizionistički članak o Jasenovcu; Na obrisani tekst objavljen u rubrici „komentari čitatelja“ lažnog autora Davida Goldmana u Jerusalem Postu reagirala je i Javna ustanova Spomen područje Jasenovac“. Argumenti portala „Novosti“ protiv Goldmanova stava su: a) da je članak revizionistički, b) da je izbrisan i c) da je na njega reagirao i JUSP Jasenovac.

Reagiranje JUSP-a Jasenovac i „Antifašističkog vjesnika“

„Antifašistički vjesnik“ nije imao što reći o Goldmanuvu članku nego je prenio priopćenje JUSP-a Jasenovac (http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/prenosimo/3/Osramoceni_Jerusalem_post_izbr/441/). JUSP Jasenovac, pak, nije rekao ništa nego da oni dobro rade i da će tako nastaviti.

To je jako loša vijest, za Hrvatsku i za njih same, jer znači da će JUSP Jasenovac nastaviti sa svojom politikom laganja o jasenovačkim žrtvama! Oni to izjavljuju nakon što su N. Banić i M. Koić objavili oko 150 članaka u kojima su konkretno (poimence) dokazali da su podatci JUSP Jasenovac lažni u odnosu na tisuće imena s njihova popisa (v. npr. https://narod.hr/kultura/nikola-banic-m-koic-udar-tko-danas-ustase). Nadalje su N. Banić i N. Elezović, analizom godina rođenja žrtava na popisu, i cijeli popis prokazali kao krivotvoren (v. https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/36156-m-marusic-i-j-pecaric-popis-jasenovackih-zrtava-je-netocan.html). O tom dokazu obaviještena je Nataša Mataušić, predsjednika Vijeća JUSP Jasenovac i svi članovi Vijeća, hrvatsko Ministarstvo kulture, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo branitelja, vrhovi hrvatske političke administracije, većina glavnih hrvatskih medija i mnogi intelektualci, ali nitko od navedenih nije reagirao. U JUSP-u Jasenovac ponovno je izabran isti ravnatelj iako je prije izbora ta ustanova bila obaviještena da je popis žrtava lažiran (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-svi-znaju-da-je-popis-jasenovackih-zrtava-laziran-a-ponovno-su-izabrali-istog-ravnatelja).

Muke Ive Goldsteina

Koliko ja znam, znanstvenoistraživačke muke Ive Goldsteina počele su svjedočenjem njegova mentora profesora Miroslava Brandta, u knjizi „Život sa suvremenicima – Političke uspomene i svjetonazor“ (P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1996.) koji je o Ivi Goldsteinu napisao ovo:

„Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako je sam govorio) ‘što više publiciranih naslova’. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koja nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’“

Brandt je umro, a Ivo Goldstein je svoju znanstvenu karijeru nastavio točno u s skladu Brandtovom ranom ocjenom. Da je takvu ocjenu doživio iole častan znanstvenik, više se nikad ne bi pojavio u javnosti, a jako častan bi se ustrijelio ili nekom drugom metodom zauvijek nestao iz svijeta u kojem žive ljudi. Ne ulazeći uopće u procjenu osobe Ive Goldsteina, o njegovu istraživačkom radu treba spomenuti sljedeće:

a) Ivo Goldstein je izmislio “drobilicu za kosti” (i spaljivanje tijela žrtava) koju je Maks Luburić iz Njemačke dovezao u Jasenovac u proljeće 1945. (!). To nije ni glupost niti šala, nego slučaj strašne laži koju je pokušao natovariti na leđa cijelom hrvatskom narodu, jer je time „objašnjavao“ zašto je u tri temeljita istraživanja u Jasenovcu (1964.) iskopano manje od 500 kostura. Tu priču je, među ostalim, ispričao i u HTV emisiji Nedjeljom u 2, 17. lipnja 2018.

b) Tvrdio je na HTV, osobno sam gledao, da na Bleiburgu nisu ubijane žene – usprkos općepoznatim fotografijama djevojačkih pletenica iz Hude Jame – da navedem samo taj tužni primjer.

c) Židovski biografski leksikon kojemu je Ivo Goldstein glavni urednik lažno je naveo neke Židove ljude kao jasenovačke žrtve (https://zbl.lzmk.hr/). To izravno derogira taj važni leksikon.

e) Ugledni povjesničar Vladimir Geiger objavio je godine 2019. kritiku Goldsteinove knjige „Jasenovac“ (Zagreb: Fraktura, 2018.). Profesor Geiger je navođenjem dijelova teksta ustvrdio da je Goldsteinova knjiga kompendij svakovrsnoga neznanja, nestručnosti i šlamperaja, nepoznavanja izvora, literature te kronologije i problematike teme o kojoj piše; da Goldstein ne zna za postojanje određenih bitnih dokumenata i relevantne literature, i da u knjizi proturječi samome sebi. Geiger je ustvrdio da knjiga otkriva autorovu površnost, zbrkanost, zatajivanje onoga što mu ne odgovara i izostavljanje bitnih činjenica… (V. Geiger. „Ivo Goldstein, Jasenovac“. 2019. Časopis za suvremenu povijest, br. 1, str, 269-337.

f) Ista ta Goldsteinova knjiga u Srbiji nije otkupljena od države (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/onoga-tko-tvrdi-da-u-jasenovcu-nije-ubijeno-700-tisuca-ljudi-ovdje-ne-treba-citati-15016006), ali ne zato što je znanstveno bezvrijedna, nego zato jer se u Srbiji ustraje na 700.000 jasenovačkih žrtava, a Goldstein je naveo broj s popisa JUSP Jasenovac od oko 84.000 jasenovačkih žrtava – pozivajući se na krivotvoreni internetski popis Javne ustanove Spomen-park (JUSP) Jasenovac (http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618).

Naposljetku je Goldsteina izružio David Goldman u svojemu (spornom, povučenom) članku u Jerusalem Post-u, gore nego nekad Miroslav Brandt. U svojoj površnoj i dosta nervoznoj reakciji u „Večernjem listu“ (https://www.vecernji.hr/vijesti/jeruzalem-post-zestoko-kritizira-goldsteina-sramotno-ismijavanje-holokausta-mora-prestati-1515859) Goldstein je svoju teoriju o drobilici nadomjestio teorijom o „otapanju kostiju u vodi“. Jako je protiv mogućih sustavnih iskopavanja u Jasenovcu.

Goldman nije ni prvi niti jedini koji je uočio srpsku zloporabu Holokausta

Oni koji dvoje o kompetencijama Davida Goldmana da piše o srpskoj zloporabi Holokausta, ili o samom postojanju toga čovjeka, moraju znati da David Goldman nije ni prvi niti jedini koji je uočio tu srpsku strategiju. Navest ću neke ljude čije sam ocjene čitao.

1) Philip J. Cohen je vjerojatno prvi shvatio i opisao srpsku strategiju „blaćenja Hrvatske s pomoću laži o Jasenovcu“

Philip J. Cohen, američki spisatelj i diplomat objavio je značajna djela o srpskoj propagandi i povijesnim prevarama; on je srpsku zloporabu Holokausta nazvao „desakralizacijom (skrnavljenjem) Holokausta“ (Cohen, Philip J. 1993. Desecrating the Holocaust: Serbia’s Exploitation of the Holocaust as Propaganda. Philip J. Cohen.). Cohen je prepoznao srpsku strategiju da žrtve izmišljene kao žrtve NDH, a (navlastito Jasenovca), progura u žrtve Holokausta (Cohen, Philip, J. 1996. Serbia’s Secret War: Propaganda and the Deceit of History. College Station, Texas A&M University Press, Texas City, TX, USA.). Time bi Srbija Hrvate i Hrvatsku dovela u poziciju da se tim lažima ne smije suprotstaviti („Negiranje Holokausta“ je, primjerice, u SAD-u zakonom zabranjeno).

2) Nesporna povjesničarka Lea David pisala je o srpskoj zloporabi Holokausta prije Davida Goldmana

Lea David, irska povjesničarka pisala je slično Davidu Goldmanu prije njega (https://haifaholocauststudies.wordpress.com/2017/06/04/holocaust-discourse-as-a-screen-memory-the-serbian-case/; https://haifaholocauststudies.wordpress.com/tag/dr-lea-david/), i njezine analize nitko nije doveo u pitanje.

3) Kritike srpskoga filma „Dara iz Jasenovca“

Tri različita i međusobno očito nezavisna američka izvora procijenila su srpski film „Dara iz Jasenovca“ kao jeftinu srbijansku propagandu koja laži o Jasenovcu rabi za obračun s Republikom Hrvatskom:

ROBERT ABELE u LA Times napisao prikaz filma pod naslovom: „Review: Holocaust drama regrettably aims for settling scores“ (u prijevodu: „Prikaz: ‘Dara iz Jasenovca’ nažalost cilja na obračunavanje“). Prkaz je originalno na https://www.latimes.com/entertainment-arts/movies/story/2021-02-04/review-dara-jasenovac-holocaust-drama-serbia; a hrvatski prijevod na https://www.dnevno.hr/magazin/nisko-da-nize-ne-moze-stvarno-je-cinicno-da-srbija-blacenjem-susjeda-i-jeftinom-sentimentalnoscu-zeli-doci-do-oscara-1665525/).

JAY WEISSBERG, u časopisu Variety, https://variety.com/author/jay-weissberg/, napisao je članak pod naslovom „‘Dara of Jasenovac’ Review: A Holocaust Movie With Questionable Intentions; Serbia’s Oscar submission is thinly disguised propaganda, cynically using the Holocaust to push a troubling nativist agenda“; u prijevodu „’Dara iz Jasenovca’, prikaz: Film o Holokaustu s upitnim namjerama; Srpski kandidat za Oskara je slabo prikrivena propaganda koja cinično koristi Holokaust da progura nacionalističke interese“.

J. GRISAR, u časopisu „Jewish Forward“ pod naslovom „Is Serbia using a Holocaust film as nationalist propaganda?“ pita (se) rabi li Srbija film o Holokaustu (napomena, radi se o filmu „Dara iz Jasenovca“) kao nacionalističku propagandu i odgovara potvrdno (https://forward.com/culture/463544/dara-of-jasenovac-serbian-oscar-controversy-genocide-holocaust-croatia/?gamp&__twitter_impression=true).
DUBRAVKA STOJANOVIĆ, srpska povjesničarka i profesorica na beogradskom Filozofskom fakultetu je, iako zagovornica masovnih srpskih zločina u Jasenovcu, film kritizirala ovako: „Film je propaganda u načinu na koji je financiran, načinu na koji je izabran za srpskog kandidata za nagradu Oskar i emitiran prije premijere na RTS-u. Sve su to skandali. A sada čujemo i vidimo i da je scenarij za film plagijat pisca i scenarista Arsena Diklića!“

Srpska propaganda odbacivala je sve kritike i navijestila nove filmove, o „zločinima u Oluji“, „progonu košarkaša Srba u Zadru 1991.“, a moguće i mnogo nastavaka „Dare“. Točno kako je to uočio David Goldman i drugi autori koji su ovdje navedeni.

Pitanje dokaza iz Jasenovca

Pitanje dokaza o događajima u Jasenovcu u II. svjetskom ratu preveliko je da se ovdje primjereno obradi. Zato ću navesti samo ono što je sigurno:

1) U tri iskopavanja Titova režima 1964., na mjestima koja se smatraju najvećim masovnim grobnicama nađeno je manje od 500 kostura (Stipo Pilić i Blanka Matković. 2014. „Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima.” Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 56:323-408.).

2) Popis žrtava koji drži JUSP Jasenovac dokazano je krivotvoren (https://arxiv.org/pdf/2012.11574.pdf).

3) U logoru je postojalo nekoliko tvornica u kojima su radili zatočenici, ali su imale i plaćene radnike, (i) Srbe iz Jasenovca i okolnih mjesta koji su u logor dolazili na posao (Igor Vukić. „Radni logor Jasenovac“. Zagreb: Naklada Pavičić; 2018.). Vukić je objavio fotografije tvornica, račune za isporučenu robu iz tih tvornica i preslike platnih lista za radnike.

4) Usporedbom popisa stanovništva prije i poslije II. svjetskoga rata demograf Stjepan Šterc pokazao je da je poslije rata popisano manje Hrvata a više Srba nego prije rata (Šterc, Stjepan. 2015. “Na Bleiburgu umrlo 500 tisuća Hrvata, eto koliko je bilo stradanja i gdje.“ Direktno. https://direktno.hr/direkt/na-bleiburgu-umrlo-500-tisuca-hrvata-eto-koliko-je-bilo-stradanja-i-gdje-14973/). Radi se o neizrecivo važnoj temi, ali Šterc, nažalost, još uvijek nije svoje procjene objavio u primjerenom znanstvenom članku.

Zaključak

Istina o lažima o Jasenovcu polako ali sigurno izbija na vidjelo. Goldman je otkrio političku funkciju tih laži nakon što su Hrvatska i Srbija postale samostalne države. O tome su pisali i drugi, nesporni istraživači prije njega. To srbijansko blaćenje Hrvatske, međutim, toliko je blesavo da nikoga ne može natjerati da povjeruje u apsurdne laži. No, jako je uvrijedilo Židove. A ta se uvreda može ukloniti samo prestankom laganja. Nakon toga Srbiju još čeka zatajena istina o pomoru Židova u Srbiji za vrijeme II. svjetskoga rata. Između ostaloga, morat će na hebrejski prevesti srpski izraz „dušegupka“ koji su skovali za odgovarajući stroj za ubijanje koji je tada rabljen u Beogradu (https://sh.wikipedia.org/wiki/Du%C5%A1egupka).

Matko Marušić, Split

Slučaj članka Davida Goldmana u Jerusalem Postu: Bitno je da je istina sve što je Goldman rekao

* Prof. dr. sc. Marušić bavio se istraživanjima u području imunologije tumora, imunogenetike, presađivanja koštane srži, kliničke imunologije, filozofije znanosti, uređivanja znanstvenih časopisa i medicinske izobrazbe. Objavio je 180 radova u časopisima i velik broj radova u ostalim indeksiranim časopisima, te knjiga i poglavlja u knjigama. Autor je velikog broja pripovjedaka, rasprava, edukacijskih i polemičnih tekstova, te sedam beletrističkih knjiga.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Rezultati sportskih natjecanja

Croatian Vintage Pampering Australia With Superb Wines