Film „Zrin 1943“ prikazan u Sydneyu

Dokumentarni film redateljice i scenaristice Nade Prkačin koji je snimljen povodom 80-godišnjice partizanskog zločina nad nedužnim stanovnicima mjesta Zrin 1943. godine prikazan je 8.11.2023. u velikoj dvorani Hrvatskog katoličkog centra „ Gospe velikog zavjeta“ Blacktown u Sydneyu. Organizaciju prikazivanja potakla je gospođa Branka Čubelić koja je cijeli svoj život provela u Australiji no zadnjih nekoliko godina živi i radi u Hrvatskoj.

Projekcija filma okupila je zajednicu potomaka Zrinjana koji žive u Sydneyu te je bilo dirljivo gledati uz koliko emocija i ljubavi nakon prikazivanja ovog filma u trajanju od 52 minute u razgovoru svjedoče o povezanosti prema svom rodnom kraju i Hrvatskoj. Samoj projekciji filma između ostalih uzvanika prisustvovali su te i na samom početku prisutne pozdravili župnik fra Ivica Pečnik i Generalni konzul R. Hrvatske u Sydneyu – Ivica Glasnović, poznati poduzetnik Marko Franović, dr. fra Ante Vučković, profesor iz Splita.

Branka Čubelić unuka je jedne od zrinskih žrtava i prva zrinska župljanka nakon 1943. Rođena je u izbjeglištvu u Drenju u Slavoniji, odakle se u šestoj godini s obitelju preselila u Sydney. Gospođa Čubelić nam je među ostalim rekla –Kada sam 2018. prvi put došla u Zrin, pred crkvom sv. Magdalene izula sam cipele i upitala Boga zašto sam se uopće vratila u Hrvatsku. Odgovor je brzo stigao. Osjetila sam da nije dovoljno što sam majka, baka, poduzetnica, nego i da trebam obnoviti Zrin. Stoga sam prije dvije i pol godine počela otkupljivati svoju djedovinu od srpskih vlasnika. Obnovila sam dvije kuće, jednu u drvu, baš kao što su ih Zrinjani gradili prije nego što je sve spaljeno. To će postati Zavičajna kuća Zrin. Sada nas je u Zrinu devetero, a ja sam jedina župljanka. Jedinstven je to ponos, prožet nadom da nije sve izgubljeno. Moja obitelj u Zrin je došla još 1770. te smo ususret ovoj velikoj godišnjici napravili cjelovito rodoslovlje 38 glavnih zrinskih obitelji s točno 2128 imena. Od tih je imena 1943. izbrisano 291 te im se danas ni grob ne zna. Među njima je i moj djed. Njima u spomen na svojoj sam zemlji posadila deset tisuća stabljika lavande; da miris polja lavande bude njihov živi spomen. A voljela bih i vratiti život u Zrin. Mnogo je ideja: festival lavande, zavičajna kuća, luksuzni turizam… Da nam je u mentalitetu manje kukanja, a u politici više ljubavi, sva bi Hrvatska već bila u lavandi.

Zanimljivost je da je o Zrinu i njegovoj tragediji poznati hrvatski publicist i pisac Damir Borovčak napisao tri knjige koji je uvijek spominjao da je veliki dio materijala i građe za svoja djela o Zrinu crpio iz obimnih povijesnih proučavanja mr. Ante Milinovića koji je deset godina pisao i surađivao za naše nekadašnji tjednik „Domovina“ te ovaj internetski portal.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Corruption in Croatia: Systemic, Not Case Of Bad Apples

Croatian Remembrance Days For Victims of Vukovar and Skabrnja – A Personal Recount of Horror