Domovina Urednistvo
Hrvatski list ( Objavljeno 10.1. 2013)
Rodna ideologija: od ikonoklasta do pederasta
Dr. prof. Tomislav Sunić
„Zdravstveni odgoj“, predviđen za hrvatske školarce, vrlo je ozbiljno političko pitanje. Nije tu samo riječ o učenju djece kako prati ruke i zdravo se hraniti, već dobro smišljeno uvođenje postmarksističkog odgoja, premda u novom jezičnom i pojmovnom izdanju. Nekada je hrvatskoj komunističkoj klasi bila svetinja riječ „samoupravljanje“. Danas je njihovim postkomunističkim potomcima postala svetinja riječ „rodna ideologija“. I po staroj navadi, hrvatska politička i intelektualna klasa oduvijek je voljela političku mimikriju; oduvijek je bila papskija od pape. Jučer se klanjala u Beogradu, danas to čini pred ukazima Bruxellesa. Crkva, koliko god se s pravom oborila na tzv. zdravstveni odgoj i na tzv. rodnu ideologiju, nema dovoljno jakih argumenta pred tom novom ideologijom, a čije posljedice mogu biti gore od najgore vrsta komunizma.
Rodničari: intelektualna menopauza
Rodna ideologija je iskrivljena jezična izvedenica američkog izraza „gender studies“ ili „gender theories“, a koja se kao predmet već dvadesetak godina predaje u američkim školama i školama zemalja Europske Unije. I za američke uši rije
i „gender studies“ teško zvuče, upravo zato što taj izraz ima poglavito programatski i ideološki karakter, a ne znanstveni, premda njeni zagovornici tvrde upravo suprotno. (Glede školstva i školovanja djece u Americi zakoni su znatno manje stroži nego u Europskoj Uniji, pogotovo kada je riječ o odluci roditelja da sami školuju djecu u vlastitom domu, tzv. “home schooling“). Stoga odluka o Zdravstvenom odgoju u takozvanom modulu 4, nije pala hrvatskoj Vladi s neba. Prije je riječ o njenom servilnom, imitatorskom, i iskompleksiranom uvođenju školskog predmeta koji je već uveliko uzeo maha diljem Europske unije. Pod krinkom „spolnog odgoja“ hrvatskim đacima se pod pritiskom međunarodnih centara moći nasilno servira rodna ideologija. Kao opravdanje im služi „Europski pakt,“ od 7. ožujka 2011., kojeg je donijelo Vijeće Europske unije, a čiji je zadnji paragraf pisan tipičnim komunističkim rječnikom, s puno policijskih prijetnji i mnoštvom mučnih, apstraktnih i višeznačajnih riječi, kao „governance“ (upravljanje, vladavina) i „gender mainstreaming“ ( rodna jednakost). Evo kako glasi dio tog prijetećeg teksta:
„Vijeće potvrđuje svoju odlučnost da pojača svoje upravljanje putem rodne ravnopravnosti, tako što će integrirati rodnu perspektivu u svim područjima politike, uključujući i djelovanje EU prema vani, uzimajući u obzir kritičnu ulogu muškaraca i dječaka u promicanju ravnopravnosti spolova..“
I sama pomodarska riječ „rod“, ( „gender“( engl.), „ le genre (fr.) „ das Gender“ (nj.) ), sa svojim amerikaniziranim jezičnim izvedenicama ima danas drugačije značenje u Europi. Možda stoga jer njeni rodni liberalno-lijevi jezični čistunci i čistunke manje vole rabiti riječ „seks“ tj. „spol“ –riječ koja po njima ima previše seksističku i macho narav. Eh, kad bi žene u EU parlamentu samo znale koliku su imale nekad političku moć carica Marija Tereza, ili Isabella iz Španjolske ili Marija Medici—europske žene koje su nekad politički drmale i oblačile cijelom Europom!
Cijeli sijaset novih eufemističkih riječi i apstraktnih pojmova danas se uvukao u školski kurikulum i dnevnu politiku Hrvatske, a čiji je glavni cilj da se građanima proda magla pod znanost, a njenim pak zagovornicima u Hrvatskoj pruži slika nedodirljivih genijalaca. Tako takozvani „LGBT“ studiji („ lesbian, gay, bisexual, transgender“), pod krinkom znanosti, promoviraju ideologiju jednakosti i razbijaju svaku seksualnu i nacionalnu različitost.
Prikrivena ideja vodilja u modulu 4 tzv. Spolnog odgoja je ta da nije više bitan biološki spol već vlastiti izbor spolnog identiteta. Po zagovornicima rodne ideologije („rodničarima?“ o.a.) spolni nagon je kod čovjeka vjekovima bio žrtva autoritarnih društvenih okvira i desnih političkih snagatora —koje sada treba u potpunosti maknuti. Ima tome već četrdesetak godina kako je francuska teoretičarka feminizma, Simone de Beauvoir, bivša žena bivšeg ljevičarskog pisca Jean-Paula Sartrea, pisala da se „žena ne rađa, nego da ona postaje“. Očito da njene tadašnje rije
i, na izgled bezazlene, imaju danas fatalne posljedice na poimanje političke zbilje. Pučki hrvatski rečeno, biologija, genetika, nasljedstvo, t.j. hereditet, trebaju se odbaciti kao nešto zastarjelo, reakcionarno i fašističko. Na temelju njenih banalnih riječi danas je stoga i rodna ideologija dobila takvu popularnost. Znači po rodničarima svaki seksualni identitet stvar je individualnog izbora. Drugim riječima, ako je danas za nekog hrvatskog srednjoškolca društveno, medijski, karijerno, korisno biti pederast, ili postati podbrijani, nabrijani, ili zabrijani „metroseksualac“ — zašto ne? To je stvar njegovog izbora, a ne njegove biologije. Ako je u modi ili pak karijerno dobro biti „transgender“ (hrvatski: „hermafrodit“) zašto ne? I to je štosno. Za rodni
are su heteroseksualci odraz političke stoljetne stege koja se danas treba odbaciti. Svatko može i mora birati svoj identitet kako mu to odgovara. U prenesenom smislu, biti muško ili žensko, biti Jugoslaven ili Hrvat, biti bijelac ili crnac, biti žuti ili smeđ, biti subotar ili štovatelj papiga—stvar je osobnog izbora. Sa rodnom ideologijom ruši se pojam žene i muškarca. I evo paradoksa: da bi postala dobra feministkinja žena treba odbaciti svoju ženstvenost! Osnovni temelj rodne ideologije je njena dogmatska želja za potpunom jednakošću.
Kriminalni kromosomi komunizma
Predmet „Zdravstveni odgoj“ u Hrvatskoj samo je jezična kamuflaža za rodnu ideologiju. A i jedno i drugo su elegantna inačica propalog sovjetskog „lisenkoizma“ i njenog istoimenog komunističkog pseudo- znanstvenika, Trofima Lisenka, Staljinova miljenika koji je tvrdio da će u komunističkom raju rasti mandarine na Sjeverom polu i da će se komunistički genijalci proizvoditi na lančanoj tvorničkoj vrpci. Takav stav , tj. da političko- ekonomski-društveni okoliš, a ne genetsko nasljeđe, ima odlučujuću ulogu u životu pojedinca i dalje je veoma jak i popularan u studiju društvenih znanosti na Zapadu, kao i među brojnim rodni
arima i razno raznim lijevim šarlatanima sa Filozofskog fakulteta i medija u Zagrebu. Rodna ideologija je danas i zasad samo blaži oblik komunističke diktature o sveopćoj jednakosti, po kojoj je čovjek samo sirova masa koju politički sustav po svojoj volji oblikuje. Takav stav je do nedavno davao komunistima sjajan pravni i povijesni alibi za masovne likvidacije građanstva i serijska ubojstva visoko inteligentnih ljudi u Rusiji i Istočnoj Europi (od Gulaga do Bleiburga). Vrijedilo je nekadašnje komunističko, a današnje rodno načelo: „nitko nije nezamjenjiv“. Ukazom se morala proglasiti totalna jednakost: nekoć pendrekom danas kondomom. Po rodničarima potrebno je radikalno brisati svaku biološku seksualnu tj. hereditarnu osobinu svakog izuzetnog čovjeka. Takva šustersko- bravarska-akademska uravnilovaka vuče se od Josipa Broza i Šuvara i dan danas u hrvatskim državnim službama i visokom školstvu, premda (još zasad) u manje divljačkom izdanju. Vladajuća klasa Hrvatske nikako ne želi priznati gdje su uzroci socijalnih i ekonomskih problema u Hrvatskoj.
Na Zapadu je u posljednjih dvadeset godina nametanje rodne ideologije postalo još agresivnije. I dan danas, čim politička klasa i njeni mediji u Europskoj uniji i Americi čuju za riječi „ hereditet, rasa, psiho-biološke razlike“, odmah se nakostriješe. Svaki ozbiljan studij etnopsihologije ili pak studij različitih kvocijenta inteligencije, mana i kvaliteta različitih naroda ili pojedinaca, stavlja se pod znak: „rasizam = fašizam“ . U zemljama Europske unije zakonski je zabranjeno u medijima „etničko profiliranje“ kriminalaca – osim ako i kada su kriminalci bijelci. Thilo Sarrazin, njemački autor, bivši socijal- demokrat, nekoć ugledni bankarski specijalist, opisao je u svojoj knjizi, koja je nedavno bila bestseler u Njemačkoj, kako se Njemačka sa stihijama neeuropskih emigranata sve više „zaglupljuje “. Za njega je to bio začas kraj karijere i odlazak u političku i medijsku nemilost. U Americi se više ne provode mjerenja kvocijenta inteligencije u školama jer se to danas smatra rasističkim
inom. Pederastija je do nedavno u južnim državama SAD-a bila krivično djelo; danas je ona za pojedince često prednost u dobivanju prestižnog posla na univerzitetu ili u vodećim medijima SAD-a. Unatrag pedeset godina, savezni zakoni SAD-a obvezno zahtijevaju da sve državne institucije (vojska, vlada, itd.) i sve škole, uključujući i privatne škole, pod kaznenom odgovornošću, moraju ispuniti prilikom zapošljavanja rasnu, tj. etničku kvotu sa ne-bijelcima prilikom zapošljavanja, bez obzira na njihove intelektualne i pojmovne sposobnosti. ( Slično bivšoj „republičkoj kvoti“ u komunističkoj Jugoslaviji ).
Danas se u Europi i Americi daju veliki novci iz proračuna za razno razne medicinske projekte, ali studij genetskih razlika između pojedinaca i naroda velika je tabu tema koja se izbjegava u medijima i na univerzitetima, i koja često ulazi u krivični zakon i predviđa oštre kazne. Niti jedan stručnjak, akademik ili političar ne voli biti u medijima prozvan kao „rasist“. Hrvatska vlada mogla je prilikom pisanja predmeta o spolnom odgoju ne samo konzultirati diletante sa već gotovim ideološkim predrasudama, već i hrvatske genetičare i biologe.
Situacija je još gora na Zapadu. Broj američkih sociobiologa profesora, koji se kritički bave spolnošću, mjerenjem kvocijenta inteligencije i ulogom genetike u političkom ponašanju naroda i pojedinaca ( R. Lynn, P. Rushton, T. Vanhanen, John Glad, itd,.) izvrgnuti su medijskom ruglu, šikanacijama, fizičkim napadajima, riječima da su rasisti i fašisti – ili gubitku posla ( U Australiji je nedavno najuren profesor sa univerziteta, politolog Frank Salter). Stoga akademici, ili još gore političari, koji kritički pišu i govore o rodnoj ideologiji, moraju koristiti u svojim tekstovima samo-cenzurirajući, ezopovski i hermetički jezik kojeg samo oni i par njihovih kolega razumiju.
No željezni zakoni nasljedstva su nemilosrdni. Čovjek može promijeniti svoju ideologiju, svoju teologiju, svoju zemlju, i svoju naciju– a čak i svoj spol. Ali svoju genetsku sliku on ne može nikada izmijeniti. Ljudi i njihova djeca koji pate od kroni
nih hereditarnih bolesti to najbolje znaju. A to ne voli čuti rodničari, jer takvi biopolitički stavovi odskaču i od njihove frojdo- marksističke –liberalne skolastike i njene rodne ideologije koja hvali totalnu zamjenjivost svakog sa svakim. Kad im netko pruži prave argumente odmah skaču protiv tzv. aveti fašizma i rasizma.
S jedne strane rodničari vape za rasnom, seksualnom i genetskom jednakošću, a s druge pak strane zanemaruju ili pak sami potiču besramnu ekonomsku nejednakost. Sustav, bilo u Americi bilo u Europskoj uniji, nameće promiskuitetnu multikulturalnu, uniseks jednakost s jedne strane, dočim s druge, tolerira najstrašniju vrstu ekonomske i financijske nejednakosti. Sve je veći jaz između siromašnih i bogatih, između svjetske oligarhijske superklase i propadajućeg srednjeg staleža u Americi i Europi i Hrvatskoj. Njihovi čelnici govore o jednakosti u multikulturalizmu, a sami žive u zatvorenim vlastitim „bijelim zlatnim getima“ i glume sezonske filantrope, poput Sorosa ili Angeline Jolie. U Hrvatskoj nije problem predmet Spolni odgoj, nego mizerne plaće učitelja, loše opremljene škole, kao i česte prijetnje učiteljima od strane roditelja, koji misli da im djeca moraju postati genijalci. Praksa je također postala rugati se Crkvi, premda mnogi hrvatski agnostičari itekako mole boga da upišu djecu na prestižne katoličke škole u Europi i Americi. U dobi pošasti objavljivanja razno raznih registara, mogla bi se i Crkva u Hrvatskoj konačno sjetiti objaviti registar agnostika, ateista, skojevaca, udbaša i rodničara koji kradomice krste svoju djecu i koji se potajno vjenčaju u crkvi.
Dr. Tomislav Sunić
( www.tomsunic.com) je autor knjige Against Democracy and Equality: The European New Right ( 1990, 2001, 2011, Arktos). U hrvatskom prijevodu Europska nova desnica: korijeni, ideje i mislioci (naklada Hasanbegović, 2009).
