Zavodljivi duh vremena

Duh vremena zavodi mnoge, pa im otupljuje sposobnost razlučivanja dobra i zla. Tromost mozga, lijenost mišljenja i rasuđivanja veliki je problem suvremenoga čovjeka. I za rasuđivanje treba duhovna budnost i moralna odvažnost. Većina svoje misli usmjeruje prema dominantnim tokovima javnoga mnijenja, prema onomu što je opće prihvatljivo i stereotipno. Mi ne živimo u vremenu preispitivanja svih vrijednosti, nego smo već duboko na groblju ljudskih univerzalnih vrednota.

Preispitivanje je nešto pozitivno, pokret uma i duha koji razlučuje. Mišljenje koje teži istini. Na žalost, toga je sve manje. Mišljenje se svodi na zauzimanje strane, na trgovinu stavovima koji su trenutno u modi. Moći preispitivati – e to je već velika žrtva! Lako je preispitivati ono što ti ne može nauditi i tamo gdje ništa ne riskiraš, ono što je u trendu jer svi preispituju. To nije kritičko mišljenje, nego kolektivno kreketanje.

Neki ruše već srušeno, i udaraju po mrtvome magarcu. Na razvalinama duha ništa se ne može izgraditi zlobom i destrukcijom. Da bi se napravilo nešto novo, mora se najprije dekontaminirati teren. Radijacija zlobe i gluposti opasnija je i razornija od posljedica nuklearne eksplozije.

„Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?” (Lk12,57) – pitao je Isus mnoštvo koje ga je slušalo. Bog nam je dao razum da rasuđujemo: zašto ne vidimo ono što je očito, i ne priznajemo ono što je pravo i istinito? Zar je čovjek tako prijetvorno stvorenje da stalno izmišlja nove i nove izgovore kako bi činio samo ono što ga je volja ne mareći ni za ljude, ni za okoliš ni za Boga?

Čovjek je stvorenje koje je kadro utemeljiti i vlastiti novi filozofski pravac e da bi opravdao svoju slabost, nepravdu ili kriva mnijenja! Kadar je srušiti čitav svijet da bi dokazao kako je u pravu ili da bi sebi ugodio. Isusovo pitanje upućeno je i lijenima duhom, onima koji su oboljeli od etičke i intelektualne tromosti.

Ne čekaj da ti mediji serviraju što ćeš misliti, nego sam od sebe prosudi što je pravo! Čovječe, kao da nam hoće reći Isus, sam si odgovoran za ono što činiš, govoriš i misliš! „Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete? (Lk12,56)

Da, razum nam koristi za puno toga, vidimo promjene vremena na nebu i na zemlji, ali zatvaramo oči i slijepi smo za duhovne znakove vremena, za rasuđivanje onoga što je „iza”, što je skriveno pogledima i nije servirano zdravo za gotovo – nijedna istina nije jeftina niti se do nje dolazi olako. Vječnu istinu možemo čuti, ali da bi zaživjela u srcu, čovjek je mora proživjeti, pretočiti u djelo i iskusiti na svojoj koži; iskustvo ima svoju cijenu.

Pamet sazrijeva, a mudrost raste kod poniznih i skromnih. Kako je daleko od Boga čovjek koji svoje poslanje proda za novac! I kako je tragičan takav lik! Učimo iz onoga što nam naše vrijeme govori, jer Bog progovara na neočekivane načine. I kad šuti, On govori. Ne budimo slijepi i ne zanosimo se pobudama masa. Mediji su danas instrumentalizirani kao hipnotičko sredstvo duha vremena. Lako im povjerujemo čak i onda kad mislimo da im ne vjerujemo. Duh vremena danas ima posebno svojstvo: da djeluje hipnotički na mase, sugerira stavove, mišljenja i raspoloženja. Tomu se mogu othrvati samo jaki duhovi, ljudi bistra uma, koji misle i koji nisu lako povodljivi. To su oni koji na horizontima prvi primjete oblačak.

Osim na portalu vlč. Zlatka Sudca tekstove i promišljanja s područja politike, kulture, vjere i društva Zorana Vukmana možete pratiti i na web stranici – www.zoranvukman.com

Autoru možete pisati na:  izaobzora@gmail.com