Domovina Urednistvo
Ina Vukić razgovarala je sa Zvonkom Milasom, državnim tajnikom Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
D: Prema procjenama mnogih u dijaspori vladin Ured za Hrvate izvan Hrvatske na čijem ste Vi čelu već nekoliko mjeseci nije se pod vodstvom bivše SDP-ove vlade što se tiče dijaspore pokazao učinkovitim Dapače, ostao je svojevrsna nepoznanica u sklopu faktora koji utječu na poboljšanje odnosa između dijaspore i domovine. Vaša je Vlada relativno nova te ste u svojim Božićnim porukama dali naslutiti o mogućnostima novih smjernica, odnosno novih puteva suradnje. Možete li ukratko navesti koje su to smjernice odnosno koji su to novi načini rada u zbližavanju dijaspore i Hrvatske?
ZM: Hrvatski iseljenici su u relativno kratkom vremenu prepoznali zajedničke vrijednosti koje dijele s ovom Vladom: dinamičan, odvažan, suvremen i sustavan način rada, ulaganje iznimnih osobnih profesionalnih napora, vjerodostojnost u čuvanju hrvatskih nacionalnih vrijednosti. Prepoznavanje tog i takvog rada platforma je u izgradnji povjerenja i suradnje s našim iseljeništvom, koji u takvom pristupu radu imaju dugu tradiciju. Naš rad usmjeren je upravo u osnaživanju partnerstva s iseljenom Hrvatskom.
Primjeri koji odražavaju takav novi, sustavan pristup Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u provedbi javne politike prema Hrvatima izvan domovine su osnivanje Vijeća za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika, koje predstavlja značajan iskorak u stručnom pristupanju temeljnom pitanju očuvanja hrvatskog identiteta u iseljeništvu – učenju hrvatskog jezika. Moram istaknuti i potpisivanje Sporazuma o suradnji u području obrazovanja i znanosti između Ureda i Sveučilišta u Zagrebu radi razvijanja studijskih programa te integracije i jačanja hrvatskoga zajedništva. Naravno, i druga hrvatska sveučilišta pozvana su na suradnju. Također, Ured je inicirao i rješavanje pitanja dvostrukog oporezivanja inozemnih mirovina, u nadležnosti Ministarstva financija, koje je obuhvaćeno cjelovitom Poreznom reformom.
Treba imati na umu kako su odnosi Hrvatske i iseljenih Hrvata godinama bili na nezadovoljavajućoj razini. Ova Vlada to mijenja. Naravno, čeka nas još puno posla. Osobno, smatram prioritetom ubrzavanje postupka stjecanja hrvatskog državljanstva, koje nepotrebno dugo traje. Iz svakodnevne komunikacije s našim iseljenicima, koji se intenzivno javljaju Uredu, zamjetno je da je Ured itekako prepoznat kao državno tijelo prema kojem Hrvati izvan države osjećaju jedno novo povjerenje. U radu s često jako udaljenim zajednicama i ljudima, smatram to velikim uspjehom ove Vlade, ali i svojih suradnika.
D: Možete li molim objasniti našem čitateljstvu koje su glavne uloge rada ovog Vladinog Ureda za Hrvate izvan Hrvatske?
ZM: Jedna od osnovnih zadaća ovog Ureda jest zaštita prava i interesa iseljenih Hrvata, očuvanje i jačanje njihovog identiteta, jačanje suradnje te promicanje i njegovanje dobrih partnerskih odnosa. Važno je pri tome istaknuti da su potrebe i položaj hrvatskih zajednica u svijetu različiti, a zadaća je ovog Ureda osluškivati ih, pratiti i prilagoditi svoj rad sukladno njihovim specifičnostima.
Uloga Ureda se modernizira, kao što se modernizira i iseljeništvo. Suvremeni iseljenik više nije sinonim trajnog izbivanja, nostalgije i neostvarene čežnje za domovinom. Danas, koristeći sve prednosti mobilnosti i digitalnog doba, iseljenik postaje partner. Radi se o trajnoj dvosmjernoj partnerskoj suradnji. Iseljenik je partner kojem Ured mora odgovoriti na njegove stvarne potrebe. Proaktivna uloga Ureda u tom partnerskom odnosu mora se odražavati kako u iseljeništvu, tako i u domovini.
D: Jeste li Vi osobno zadovoljni radom i doprinosom radom Uredu koji donose predstavnici odnosno posebni savjetnici iz dijaspore? Ako da što je to što Vas ispunjava zadovoljstvom, a ako ne, gdje i kako bi se taj doprinos mogao poboljšati?
ZM: Ova Vlada je zauzela jasan, otvoren odgovoran stav prema svim Hrvatima koji žive izvan granica Hrvatske. U prilog tomu ide i potpora premijera Andreja Plenkovića koju je jasno iskazao na vukovarskoj sjednici Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Od našeg iseljeništva, kao i od ove Vlade, od svojih suradnika, ali i od sebe samog, imam visoka očekivanja. Doprinos hrvatskog iseljeništva u stvaranju Hrvatske nemjerljiv je. Prvenstveno, kad govorimo o vremenu kada je misao o samostalnoj državi bila totalitarizmom ugušena. Upravo ju je naše iseljeništvo održalo živom. Ako je zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske u tim teškim vremenima urodilo stvaranjem države, opravdano smatram da smo danas dužni tu suradnju nastaviti u zajedničkoj izgradnji hrvatskih institucija, hrvatskog gospodarstva, hrvatske znanosti i obrazovanja, hrvatske kulture, hrvatskog turizma. Nikad ne treba prestati biti ponosan na taj fascinantan uspjeh zajedništva iseljene i domovinske Hrvatske Moja poruka iseljeništvu, poruka ove Vlade je jednoznačna: zajedničkom suradnjom izgradimo državu u koju će se vaša djeca željeti vratiti.
D: Postoji li prema Vašoj procjeni mjesta za širenje suradnje s dijasporom što se tiče vrsta djelatnosti ili problematike? Koja bi to područja bila? Je li možda sama dijaspora ukazala na potrebu širenja suradnje putem svojih predstavnika u Vašem uredu?
ZM: Donošenjem zakonske regulative, skrb o Hrvatima izvan Republike Hrvatske, razvijanje naše međusobne suradnje i jačanje odnosa stavljeno je na jednu institucionalnu platformu. Što je dobro. No uz to, svakako je važno djelovati i raditi osmišljeno, ali i sa srcem. Drago mi je što moj stav dijele i moji suradnici. Naime, u Uredu rade i ljudi koji su nekad bili dio iseljeništva. Izbor takvih suradnika predstavlja jednu dodatnu vrijednost koja je potrebna u izgradnji razumijevanja i povjerenja, ali je ujedno i pokazatelj da i državna tijela itekako imaju potrebe za svojim iseljeništvom. Priznajem, povezivanje Hrvata izvan RH s nadležnim institucijama, usmjeravanje takve suradnje, puni me optimizmom, jer se već naziru mogućnosti, ideje, projekti koji se mogu ostvariti zajedništvom domovinske i iseljene Hrvatske.
Druga i Treća generacija Hrvata i Hrvatica u dijaspori predstavljaju važan dio hrvatskog korpusa, postoje li preko Vašeg Ureda koji posebni programi ili posebne inicijative za rad s tim generacijama u korist hrvatskih interesa?
ZM: Naravno, iznimno nas raduje kada se pripadnici druge i treće generacije javljaju na naše programe i projekte, poput popularnog tečaja učenja hrvatskog jezika koji Ured organizira, a provodi se na Filozofskim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Zadivljujuće je vidjeti potomke Hrvata, koji su nerijetko već i četvrta i peta generacija, kako u njima kuca hrvatsko srce. Njihova je ljubav prema Hrvatskoj nesporno duboko usađena.
Potomci iseljenih Hrvata jedno su od najvažnijih, ali i najzahtjevnijih područja na koji je rad Ureda usmjeren.
Zanimljivost koju sam tijekom rada u Uredu prepoznao je da, mladi u dijaspori, pritisnuti tom novom poslovnom kulturom Zapada, sve više razmatraju povratak u Hrvatsku. Inicijative s kojima se obraćaju Uredu više nisu isključivo vezane za njihov rad u hrvatskim zajednicama u iseljeništvu, već su to aktivnosti kojima spajaju svoje profesionalno iskustvo stečeno u iseljeništvu i gospodarske prilike koje prepoznaju u domovini.
Hrvatska postaje država na koju su oni ponosni, naši turistički, znanstveni i sportski uspjesi globalno su prepoznati, pa osim ljubavi i žara prema Hrvatskoj stečenog odgojem, u obitelji, župi, hrvatskim domovima diljem svijeta, javlja se nešto novo – oni osobno žele biti dio nove Hrvatske. Ta generacija je svjesna da je moguće i živjeti i poslovati na više lokacija, pa čak i na različitim kontinentima. Uostalom, ako stranci prepoznaju Hrvatsku kao poželjno mjesto za život, logično je da taj trend zahvati i naše mlade iseljenike.
D: U dijaspori se često čuje da, s obzirom na veličinu koja je otprilike preko 3.5 milijuna ljudi do treće generacije, ista je slabo i gotovo neznatno predstavljena u hrvatskom Saboru, pa ta sama činjenica po sebi ostavlja dojam da matičnoj Hrvatskoj nije dijaspora toliko važna koliko su joj recimo važne etničke manjine jer ove su puno bolje predstavljene u Saboru. Imate li komentar na ovakva mišljenja iz dijaspore? Smatrate li Vi osobno da bi dijaspora trebala biti zastupljena u Saboru s više mjesta, i ako da kako bi se po Vašem mišljenju to moglo postići?
ZM: Ured kontinuirano ukazuje svim relevantnim političkim faktorima na pitanje reprezentativnosti Hrvata izvan Hrvatske u Hrvatskom saboru. Iako rješavanje tog pitanje nije u nadležnosti Ureda, smatram da je potrebno učiniti najbolje na temelju dostupnog. Hrvati imaju tradiciju da, ukoliko mudro i dobronamjerno iskoriste ono čime raspolažu, postižu više nego drugi s puno više sredstava i kapaciteta.
D: Problemi dobivanja državljanstva Republike Hrvatske kod osoba hrvatskih korijena koje su rođene u dijaspori nagomilavaju se stalno i poteškoće koje na tom putu mnogi doživljavaju obeshrabrujući su. Problemi od pristupa odnosno dobivanja informacija do načina dokazivanja hrvatskog podrijetla najčešće dovode do toga da osobe čekaju i po tri godine za rješenje o državljanstvu, a mnogi i odustanu na tom putu. Smatrate li da bi Vaš Ured mogao vršiti funkciju pomaganja Hrvatima izvan domovine u ovim pitanjima ako to već i ne radi kao dio regularnog poslovanja?
ZM: Kao što sam već istaknuo, postupak stjecanja hrvatskog državljanstva smatram prioritetnim pitanjem kojeg moramo brže i učinkovitije rješavati. Središnji ured, u suradnji s resornim tijelom – Ministarstvom unutarnjih poslova, na tome već aktivno radi. Zajednički je stav da su potrebne izmjene i dopune važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ovaj Ured ih je inicirao i vjerujem da će se iznaći optimalno rješenje. Primitak Hrvata, njihovih potomaka i supružnika u hrvatsko državljanstvo, u primjerenom vremenu je nužan. Navedeno pitanje ne predstavlja samo otklanjanje administrativnih zapreka, već i strateški cilj ove Vlade.
D: Kakve komunikacije iz dijaspore smatrate najpotrebnijim Uredu?
ZM: Bez komunikacije nema dobrih rezultata rada. Prepoznati dobar projekt, dobru ideju, prepoznati trenutak u kojem valja djelovati, prenijeti poruku na kvalitetan način onima kojima je usmjerena, neprocjenjivo je. Ured stoji na raspolaganju svima: svaka komunikacija nam je važna. Komunikacijska platforma koja obuhvaća Hrvatske katoličke misije i diplomatsko konzularna predstavništva, kao prve poveznice iseljeništva s domovinom, svakako je temelj. Hrvatske katoličke misije u svom radu imaju tradiciju, znanje i uistinu su suobličeni s našim iseljenicima. Diplomatsko konzularna predstavništva također su nam važan partner. Najpotrebnije je stvaranje takvog temelja, koji će potaknuti bližu i bržu suradnju s brojnim hrvatskim udrugama i društvima, ali i pojedincima.
D: Uskoro će dovršiti mandat postojećim predstavnicima odnosno savjetnicima iz dijaspore s kojima radite, mislite li zadržati isti način odabira kandidata i nominacije kandidata (preko klubova i udruga) ili ćete taj proces i kriterije mijenjati za sljedeću generaciju posebnih savjetnika iz dijaspore?
ZM: Način odabira i broj članova Savjeta uređen je Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Do sada nije bilo problema koji su upućivali da bi način izbora ili njihov broj trebalo mijenjati. No, što se tiče načina rada Savjeta, zasjedanja i međusobne koordinacije, vjerujem da će do određenih izmjena doći. Takve izmjene, sukladno Poslovniku o radu Savjeta, inicirat će članovi Savjeta. Ured je spreman i otvoren za njihove prijedloge. Kako sam više puta istaknuo, moramo imati na umu da su različiti problemi i izazovi zajednica u Europi, prekooceanskim zemljama, među Hrvatima u BiH ili hrvatskoj manjini. Vjerujem da će članovi Savjeta predložiti određene iskorake u tom smjeru.
D: Imate li poruke za dijasporu koje možda nismo pokrili pitanjima ovdje?
ZM: Moje želje i sve što bih htio poručiti Hrvatima izvan Republike Hrvatske ne mogu stati u nekoliko rečenica. Ipak, ono što uvijek ističem to je da Hrvatska nije i ne može biti cjelovita bez svojeg iseljeništva, bez Hrvata u Bosni i Hercegovini i bez hrvatske manjine. Jaki smo koliko smo ujedinjeni, a našu slabosti uvjetuje jedino naša razjedinjenost. Stoga je Ured preuzeo obvezu poticanja i pomaganja projekata i aktivnosti kojima se jača hrvatsko zajedništvo. Postaje sve jasnija stvarnost hrvatskog naroda kao globalne obitelji s korijenom u domovini, a rascvjetanim granama po cijelom svijetu.
Napisala i priredila Ina Vukić
