Z. Miliša: Zašto je važno kako mediji prezentiraju problem ovisnosti?

Svojevremeno sam sudjelovao u potrazi za odgovorom na pitanje kako se problem ovisnosti prezentira u medijima jer to snažno utječe na percepciju javnosti. Temeljni problem je nepostojanje adekvatne literature i nemogućnosti kompariranja sa sličnim radovima. S kolegicom Petrom Hrvatin u radu Pedagoške implikacije medijske prezentacije ovisnosti, koristili smo se metodom analize sadržaja novinskih tekstova iz različitih tiskovina u rasponu od sedam godina.

Praćenje problema ovisnosti podijelili smo u pet tematskih područja: I. deskriptivna analiza statističkih pokazatelja raširenosti pojave zlouporabe droga, II. opis pojedinog slučaja, III. politički pristup problemu ovisnosti, IV. prevencija i suzbijanje ovisnosti i V. istraživačko novinarstvo i žuti tisak.

Ovdje ću se samo u kratkim crtama osvrnuti na temeljne preokupacije ili generalizacije zbirnih članaka iz svakog pojedinog područja.

 1. DESKRIPTIVNA ANALIZA STATISTIČKIH POKAZATELJA RAŠIRENOSTI POJAVE ZLOUPORABE DROGA

Tekstovi koje smo imali na raspolaganju sugerirali su pogrješan zaključak da su problemi s drogom teži u većim urbanim sredinama, osobito na priobalju, u Splitu, Zadru i Puli. Najveća frekvencija članaka čitateljima je ostavljala takvu percepciju. U okviru ove tematske cjeline navodili su se i podatci dobiveni od mladih koji su na “lakšim” i “težim” drogama te onih koji su bili poznati o umrlima od predoziranja.

Iz ovog područja novinskih članaka autori su se orijentirali na prezentaciju statističkih pokazatelja broja ovisnika iz različitih izvora: znanstvenih istraživanja, Centara za prevenciju i za izvanbolničko liječenje, terapijskih zajednica, policijskih izvještaja, podataka Ministarstva pravosuđa RH te onih iz izvješća o provedbi Nacionalne strategije za suzbijanja zlouporabe ovisnosti. Na žalost, najmanje je bilo analiza razlika među različitim regijama. Ipak, novinarima moramo biti zahvalni jer su prvi približili ovaj problem javnosti, koji je bio medijski gotovo prešućivan do devedesetih u RH.

Znanstvena istraživanja na području Dalmacije pokazala su suprotno medijskim natpisima i pretpostavkama Nacionalne strategije za suzbijanje ovisnosti od 1996. godine, da je ovisnost najveći problem urbanih sredina. Naime, podatci iz policijskih postaja u Dalmaciji te istraživanja na području Šibensko-kninske i Zadarske županije koja sam provodio s kolegom Vladimirom Takšićem pokazala su da je problem ovisnosti izraženiji u manjim sredinama. Objavom tih istraživanja i pokazatelja iz policijskih izvještaja tih županija, donekle se promijenila percepcija javnosti o raširenosti tog problema.

2. OPIS POJEDINOG SLUČAJA

Ovdje su najinteresantnije u medijima objavljene priče anonimnih bivših ovisnika. I ovo je u ranijem sustavu bila tabu-tema. U svojim ispovijedima mladi ističu da ih iritira činjenica da su “novine pune izvješća o statistikama uhićenih (“manjih”) dilera, smrti uzrokovanih drogom, postotcima evidentiranih ovisnika, zaplijenjenoj količini droge i drugim crnim brojkama o porastu ovisnika, a najmanje o broju izliječenih ovisnika, onih koji su resocijalizirali, našli posao, ili suprotno – broju recidivista”. Interesantni su novinski članci u kojima ovisnici predlažu da se u škole uvede predmet u kojem bi se učila vještina “opiranja utjecaju“ vršnjaka i ulice, i zbog čega su i “zaglibili” u razne opijate… Ovdje posebno izdvajamo zadarske tiskovine koje su otvorile svoje stranice sadašnjim ovisnicima ili bivšim ovisnicima. To su priče – ispovijedi koje su osobito zanimljive jer imaju snažan pozitivni pedagoški potencijal na svijest i ponašanje mlade generacije. Na žalost bilo je relativno puno senzacionalistički napisanih članaka, samo kako bi privukli čitatelje.

3. POLITIČKI PRISTUP PROBLEMU OVISNOSTI

Ovdje su novinari pratili događaje i izjave političara vezano uz narkomansku scenu i problem ovisnosti, ali oni su bili neka vrsta prikrivenoga političkog samoreklamiranja. Novinari su nekritički prenosili izjave političara. Ništa ne dobivamo od izjava ili razgovora s osobama koje nemaju osnovna znanja o problemu ovisnosti.

4. PREVENCIJA I SUZBIJANJE OVISNOSTI

Ovdje su bili rijetki, ali ipak prisutni novinski članci koji otkrivaju znanstvene pristupe prevenciji zloupotrebe droga, prevenciji rizičnih ponašanja, opasnosti kada roditelji ne priznaju da su im djeca pod utjecajem opijata te analize važnosti terapijskih zajednica. Ovdje smo pronašli i članke koji daju prostor stručnjacima koji se protive metadonskoj terapiji, one koji otkivaju da su za odlazak u komunu potrebne dvomjesečne pripreme ovisnika i roditelja, da je za suzbijanje bolesti ovisnosti osobito poticajan preventivni program u Splitu “Kako do zdravog đira?” te da je prevencija najsvrhovitija u borbi protiv ovisnosti. Ovdje smo pronašli 45 različitih tekstova gdje novinari, vlastitom inicijativom ili stručnog kadra, daju male, ali važne savjete, potičući na povezivanje škole i obitelji i svih ostalih čimbenika u prevenciji i borbi protiv te pošasti. Ovdje primjećujemo gotovo identični nedostatak članaka kao i u prvom tematskom području, a to znači nepostojanje komparativnih analiza. Zaobilaze se različita iskustva u programima prevencije, liječenja u Centrima za prevenciju i izvanbolničko liječenje u odnosu na komune za ovisnike, učinkovitost policije u pojedinim županijama ili komparativne analize među državama koje provode slične projekte, primjerice Italija, SAD, Francuska, Slovenija…

5. ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO I ŽUTI TISAK

I tzv. žuti tisak daje informacije o problemu ovisnosti i zato su zajedno prezentirani s istraživačkim pristupom. Ovdje ističem provokativni tekst novinarke Ede Vujević pod naslovom: “Koliko narkomana, toliko i programa”. Poticajni su i tekstovi koji pokazuju kako “velike ribe” – dileri najmanje završavaju iza rešetaka, da opasnosti počinju s ”travom”, nedostatkom stručnjaka u radu s ovisnicima, da je ecstasy opasna ”pilula sreće”, da se ovisnike u zatvorima tretira gore nego ikada, o porastu konzumacije alkohola i drugih opijata. Prvi su put preneseni rezultati istraživanja gdje se otkriva da je više od 60 % hrvatskih tinejdžera probalo neku drogu, da je najmanje jednom u životu neku ilegalnu drogu uzimalo više od trećine mlađih odraslih, koliko su mladima lako dostupne sve, a osobito sintetičke droge, opisi smrti zbog predoziranja, otkrivanje problema zašto se najmanje troši na preventivne programe, novinarsko komentiranje narkotestiranja u prometu. Predstavljen je i program “Prevencija ovisnosti“ kao prvi kolegij za studente na društveno-humanističkim studijima u Hrvatskoj sa Sveučilišta u Zadru. Sa svojom bivšom studenticom Petrom Hrvatin u medijima smo objasnili zašto je najbolja kombinacija priča bivših ovisnika i istraživačkog novinarstva. U ovom tematskom bloku pronašli smo i tekstove o posljedicama nakon heroinskog partijanja, o obračunima narkomafije. Naišli smo na iznimno zanimljiv članak: “Dok broj narkomana raste, traju žestoke prepirke o tome tko liječi ovisnike, a tko njima manipulira”. Ovdje se otkrivaju informacije o porastu trudnica pozitivnih na različite droge, posljedicama šutnje građana kod neprijavljivanja dilera, njihove nesklonosti da terapijske zajednice budu u njihovoj sredini, nebrigu resornih ministarstava da se usmjere na školsku prevenciju, zatvorima koji su pretrpani ovisnicima, sudovima koji su zagušeni slučajevima posjedovanja često mizernih količina droge, a među svim kaznenim prijavama u državi gotovo 80 % otpada (samo) na posjedovanje droga! U ovoj tematskoj cjelini meni su najintrigantniji tekstovi koji propituju jesu li rad i molitva najbolji put u borbi protiv ovisnosti te oni koji otkrivaju i posljedice sukoba stručnjaka koji su involvirani u ovaj problem. Upravo zahvaljujući tim tekstovima, čitatelji su imali priliku uočiti da s porastom narkomanije proporcionalno rastu sukobi stručnjaka – tko i kako liječi ovisnike, tko ima materijalnu korist, tko manipulira podatcima… Pored svega gore navedenog, istražuje se način na koji dileri i narkomani dolaze do različitih opijata, uspoređuje učinkovitost rada pravosuđa i policije, otvaraju pitanja legalizacije marihuane i navode znanstvene spoznaje da ovisnost postaje životni stil mladih.

Zaključno: Mediji imaju snažan potencijal u senzibiliziranju javnosti o problemu ovisnosti, kao i o problemu stigmatizacije ovisnika. Moje generalno stajalište jest da su rad i molitva najbolja prevencija, ali i terapijsko sredstvo u borbi protiv ovisnosti.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša