Domovina News
[ad_1]
Suvremeni svijet potresaju dirigirani nemiri, ratovi, epidemije… Onaj tko misli da je to slučajnost, živi u zabludi. Determinirani kaos ima jasno određenje u kvantnoj fizici, kemiji i drugim prirodnim znanostima, a one koji otkrivaju svjetske urote, režirane sukobe, migrantske krize, ili otkrivaju strategiju vladara 
kaosa nazivaju teoretičarima zavjere. Dakle, oni koji kritički promišljaju, otkrivaju skrivene poveznice organizirane oskudice, epidemije, ratove i protagoniste režiranih sukoba proglašavaju se teoretičarima zavjere!
Slučajnost i viša sila ne postoje
Slučajnost je izmišljena riječ da bi se njome prikrila važnost poveznica između činjenica, ljudi i događaja. Riječi sudbina, slučajnost, viša sila ili konfuzija izgovaramo zato što ne znamo ili ne želimo znati poveznice, (skrivene) podudarnosti, razloge ili uzroke, te tako (nesvjesno) bježimo od pravih odgovora! Nema više sile, sudbine, slučajnosti ni konfuzije, jer postoje poveznice ili (isprva skriveni) razlozi za sve što (nam) se događa. Dokaz za to su stratezi kaosa koji iz straha progovaraju… O tome sam pisao davno na ovom portalu – 5. lipnja 2016.
Dirigirani ekonomski kolaps
Vladari kaosa potiču kolektivnu histeriju sa strahovima, od kravljeg ludila preko ptičje i svinjske gripe, koronavirusa do bankarske mafije (koja je stvorila pakleni plan života na dug). Konfliktna stanja se rasplamsavaju, podjela koje 
eksponencijalno rastu, prosvjednika i policije, Zapada i Istoka, “mjerljivih” pozitivista i znanstvenika skeptika (osobito kod aktualnog korona virusa), sve do globalista i onih upozoravaju na taj trend.
Jean Zegler, švicarski sociolog u knjigama Novi gospodari svijeta i Imperij srama. objašnjava “organiziranu oskudicu”, sa strategijom zaduživanja.
Američki povjesničar William Blum u knjizi Ubijanje nade: američke vojne i CIA-intervencije od Drugog svjetskog rata navodi: “Da biste razumjeli američku vanjsku politiku, prvo vam mora biti jasna osnovna činjenica – američka vlada želi dominirati svijetom”.
Ekonomski kolaps je dio strategije porobljavanja. Ovu strategiju kolonizacije dodatno je objasnio pokajnik Josip Eugen Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomskih znanosti (2001.) i bivši dopredsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj. Progovorio je 2001. o tome kako korporacije, moćne banke i Međunarodni monetarni fond planiraju socijalne nemire, osobito u siromašnim i tranzicijskim zemljama.
John Perkins je autor bestselera Ispovijest ekonomski plaćenog ubojice (Confessions of an Economic Hit Man). Osnovne poruke knjige mogu se razabrati u predgovoru knjige, kada opisuje “ekonomske ubojice” kao visoko plaćene profesionalce koji “lomljive” vlade varaju za milijarde dolara.
Političari majstori tautologije
U političkoj terminologiji političari su majstori tautologije i oksimorona.
Otkako se provodilo ispiranje mozga hrvatskih građana o ulasku Hrvatske u EU, započela je uporaba termina regija i region. Nitko nije odredio zemljopisnu ni političku širinu ni implikacije toga pojma. To me asocira na političku sintagmu iz jednopartijske bivše Jugoslavije, demokratskog centralizma i/ili diktature proletarijata. Tada i danas za “agresivne ateiste” kaže se da su religiozni bezbožnici. Današnja sintagma korporativna demokracija je također izmišljena jezična konstrukcija.
U političkoj terminologiji (i Klaićevu rječniku) kolaboracija označava suradnju, ali s neprijateljem, neovisno o činjenici da u drugim jezicima ta riječ ne podrazumijeva izdaju, nego upućuje na suradnju. Sjećam se jednog bivšeg 
saborskog zastupnika kada je kolege iz jedne stranke koji su koalirali s HDZ-om nazvao kolaboracionistima i u konkubinatu (divljem braku)?! I danas se rabi pojam tzv. principijelne i neprincipijelne koalicije, čije značenje znaju samo šefovi stranaka. Pojam desnice u političkom žargonu ljevičara se izjednačio s (rigidnim) konzervativizmom, kao izvorište nacionalizma, ekstremista, ognjištara… Dobro je primijetio Ivica Šola u da oni koji u Hrvatskoj vide eskalaciju ekstremizma sami polaze s “ekstremnih pozicija halucinirajućih umova” Političari su izmislili i pojam pozitivna diskriminacija. On je zaživio u bivšoj obrazovnoj reformi (2001. godine) u tekstu “Strategija obrazovanja za 21. stoljeće”.
Od Domovinskog rata ostalo je politizirano pitanje humanog preseljenja ljudi iz jednog nacionalnog entiteta u drugi. Pojmovnu zbrku dodatno su potaknula nametnuta preseljenja u Europu, koja do danas nisu dobila odgovarajući tretman, a onda ni pojmovne raščlambe – od migranata, izbjeglica, prognanika, ilegalnih useljenika do ekonomskih i/ili političkih emigranata… “Humana preseljenja” tretira se, nekada i danas, pod izgovorom “izbjegličkih kriza”, bez usuglašenog političkog, kulturološkog i međunarodnopravnog tumačenja.
Politikanti u Hrvatskoj često rabe pojam divljeg – liberalnog kapitalizma, iako nisu ponudili varijantu pitomog kapitalizma?
Prije nekoliko godina svjetski su mediji pokrenuli moralnu paniku – da u bivšim socijalističkim zemljama 
(Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj) prijete konzervativnije revolucije. Kome treba dokazivati da je konzervativno u političkoj terminologiji u suprotnosti s revolucionarnim. Jedan je hrvatski sociolog prije nekoliko godina napisao knjigu pod naslovom Demokratski diktatori. U doslovnom prijevodu “noble savage” određuje plemenitog divljaka… Oni koji žive od ogovaranja vjeruju u istinski trač. Jedna pjesma u tekstu ima “originalnu” sintagmu – autentično prosječan.
Kada riječi gube smisao, tada se izvrće njihovo (prvotno) značenje, nenormalno postaje normalno, određeno neodređeno, višeznačno jednoznačno i smisleno besmisleno. Tada politika i laž o(p)staju u neraskidivoj vezi, a onda se vjeruje u sudbinu, višu sliku ili višu silu. I sada se vraćam na početak teksta. Kada tvrdim(o) da nema slučajnosti, tj. da u svakom važnijem političkom događaju, sukobu, ratovima, epidemiji postoji neki centar moći i/ili interesa, onda se ti ljudi stigmatiziraju teoretičarima zavjere. Takvi nas pokušavaju uvjeravati da ne postoji dirigirani kaos. O COVID-u i tzv. teoretičarima zavjere da ne pričam. Oni koji su sumnjali u učinkovitost cjepiva proglašavani su društveno opasnima. Zato je i nastao pojam infodemija. Za njih su i antiglobalisti ili pobornici suverenističke politike opasani kao i svi oni koji otkrivaju poveznice između urušavanja obitelji, rodne ideologije ili pokreta za eutanazijom.
Neupitne europske vrijednosti samo za EU poltrone
EU-foriju potiču poslušnici, plaćenici ili ljudi bez (EU) vizije i koji se protive politikama razvoja nacionalnog identiteta. Moj kolega s Filozofskog fakulteta u Osijeku je (za života) kazao: “Prije se govorilo o socijalističkim vrijednostima, a danas se dopunjuje atribut europski. Takva uporaba samo otjelovljuje misterij u čiju moć ne valja sumnjati, a u suprotnom, onaj tko njih niječe ili nije s njima u suglasju mogao bi u hrvatskom društvu biti okvalificiran kao euroskeptik, militant, nacionalist, protivnik međunarodnog poretka…”. Tako se, na primjer, kao ex ministar vanjskih poslova RH Gordan Jandroković hvalio kako su “identificirali skupine euroskeptika”. Dakle, eurorealisti, koji su prije pristupanja Hrvatske EU otkrivali strategiju porobljavanja “lomljivih država” stavljeni su na popis ljudi s “opasnim namjerama”.
prof. dr. sc. Zlatko Miliša
[ad_2]
Source link
