Z. Miliša: Poveznice svjetskih pokreta i prosvjeda

Ljevičarski pokreti i prosvjedi ”kradu” od anarhista ideje i metode. To je glavna poveznica woke ideologije, Black Lives Matter, (zadnjih) studentskih prosvjeda, feminizma, zelenih pokreta do ekstremno lijevih stranaka. Temelj važnijih svjetskih pokreta i njenih pristaša je okupljanje oko ideje jednakosti, pa isprva izgledaju primamljivo i humano jer apeliraju o pravima obespravljenih, ali kasnije manipuliraju ulogom žrtve. U nastavku teksta ću ovo obrazložiti…

Woke ideologija i pokret Black Live Matters

Woke ideologija kao pokret je pokrenut unutar zajednice Afroamerikanaca s ciljem ukazivanja na probleme rasne nejednakosti. Seže s početka 20. stoljeća. Kasnije woke ideologija ne ističe samo problem rasizma, nego i pitanja ekološke svijesti, rodne, a ne spolne uvjetovanosti, borbe protiv homofobije i sl. Njezini pristaše su netolerantni prema neistomišljenicima, osobito prema vjernicima i Crkvi. Za takve je religija “opijum za narod” (Marx). Ova ideologija je povezana sa zelenim “revolucionarima”, feminističkim pokretom i s transhumanizmom u cilju postizanja kolektivnog nadidentiteta. To je obična demagoška fraza kao i izravna demokracija koja je prihvatljiva samo njezinim protagonistima!

Woke ideologija od 2014. doseže veliku popularnost. Te godine je nastao pokret Black Live Matters, kao posljedica policijske brutalnosti prema “obojenima”. Black Lives Matter (“Crnački životi vrijede”) kao pokret je bio decentraliziran i kao anarhistički nije imao vođu pokreta. Anarhisti su u rušilačkim pohodima, osobito 2020. godine, uništavali kulturne i sakralne spomenike, razbijali trgovine… Od poznatog anarhista Trockog preuzeli su ideju permanentne revolucije. Takvi pokreti umjesto respektiranja ili očuvanja nacionalnih posebnosti podržavaju interese multinacionalnih korporacija i globalnih politika, umjesto parlamentarne demokracije nameću (u povijesti nikada operacionaliziranu) tzv. izravnu demokraciju, a umjesto razlika među spolovima nameću rodnu ideologiju.

Od woke ideologije do rodne ideologije i feminističkog pokreta

Woke politika nameće znanstveno neutemeljen zaključak kako je rod pitanje identiteta, tj. društveni konstrukt, a što je dovelo do toga da se provodi nehuman proces mijenjanja spola/roda i na populaciji djece. Započelo je seksualnom revolucijom, a sada idu sa zahtjevima ukidanja biološkog spola, dekonstrukcijom spola u rod, gdje tijelo ni spol nisu relevantni.

Ljevičarski pokreti se ”ubacuju” pod kapu te ideologije, čime se započelo s novom identitetskom “politikom” – rodne (ne i spolne) ravnopravnosti, nove društvene pravde (social justice)… Djeci i mladima se sugerira da mogu mijenjati rod/identitet, a roditelje se isključuje iz odlučivanja. Time se brani roditeljima utjecaj na odgoj vlastite djece. Politika woke ideologije ušla je u škole i fakultete, gdje se indoktrinira mladi naraštaj o neodređenom broju rodova te da svatko može biti ono kako se osjeća. Transrodnost i rodni identiteti su u središtu interesa. Woke ideologija promovira rodnu ideologiju sa zahtjevima da svi postanu saveznici LGBTQ+ pokreta. Oni koji se protive tretiraju se kao protivnici progresivnih ideja.

Feminizam se predstavlja kao globalni pokret pravednosti i emancipacije za sve žene, koje su navodno žrtve patrijarhata. Na koga su se okomile? Na “umrlog pacijenta”- patrijarhalnu zajednicu?! Emma Goldman u knjizi “Anarhizam i drugi ogledi” definira brak kao “poredak zasnovan na slobodi koju ne ograničavaju ljudski zakoni, a Bog, država i društvo ne postoje”. Slično rezonira i Richard Dawkins, u knjizi “Zabluda o Bogu”, tvrdnjom da su od seksualnog zlostavljanja gora “psihička oštećenja koja djeca dobiju kada ih se odgaja kao katolike”. I ovdje uočavamo poveznicu s (agresivnim) ateizmom!

Zelene politike i boljševizam

Pod kapu anarhizma i woke ideologije smjestio se i zeleni aktivizam, okupljenih oko klimatskih promjena. I on je u naravi antihumanistički! Zašto? Naime, kao glavnoga krivca klimatskih promjena aktivisti vide čovjeka/čovječanstvo koje svojim načinom života ”ubija(ju) majku Zemlju”, prirodu, životinje… Vrhunac te ideologije je propagiranje smanjenja svjetske populacije, rastakanje tradicionalne obitelji te odustajanje od rađanje djece! Oni se protive svjetskim moćnicima i li korporacijama, a zastupaju istu – depopulacijsku politiku! Čovjeka gledaju kroz prizmu tzv. ugljikova otiska – količine proizvedenog po osobi. Prema njima bi idealan svijet bio svijet bez ljudi jer tada ne bi bilo zagađenja! Zato se woke pokret povezuje s transhumanizmom, zelenom ideologijom i ekstremno ljevičarskom agendom. Tim pokretima je čovjek iznad Boga, a “zelenima” čovjek nebitan, ili ga tretiraju kao prijetnju novom bogu – prirodi.

Ovdje vrijedi spomenuti da je stranka Podemos u Španjolskoj poražena jer su građani uvidjeli pogubnost takvih “zelenih” politika. Kopija te stranke je kod Možemo jer su i oni okupljeni oko pokreta bliskih idejama boljševizma!

Manje je poznat pojam ESG (Environmental, Social and Governance) koji obuhvaća ekološko odgovorno upravljanje. Svaka država se mora prilagoditi ovom smjeru woke ideologije. Dakle, od implementacije LGBQT politike roda/spola do zelenog aktivizma, ako se ne poštuju nametnuta pravila, slijede sankcije. Sve članice EU moraju prihvatiti ESG pravila.

Ne postoji razlika ekoloških aktivista i ovog ESG korporativnog upravljanja, kao i interesa korporativnog kapitalizma i anarhista u cilju potiranja tradicionalne obitelji! I to skrivena poveznica između prividno suprotstavljenih strana: korporacija – anarhista – “zelenih”.

Anarhističi manifest i “Marš milijun maski”

Anarhistički manifest „Nadolazeća pobuna“ objavljen je u Francuskoj 2007. godine. Njegovi se autori predstavljaju kao “Nevidljivi komitet”. U poglavlju “Sedmi krug” otkrivaju ciljeve: 1. širenje svojih komuna u tvornicama, svakom gradu, selu, školi, kako bi istisnuti obitelj, škole, obitelj, državu… 2. blokadu sveučilišta i sabotiranje pruga, dalekovoda, 3. apeliraju na minimum rizika za sebe i najviše štete za državne institucije. Uzimaju kao poticajan primjer iz lipnja 2006. kada su u Meksiku – pokrajina Oaxaca zauzeli važnije državne institucije te protjerali gradonačelnika i njegove suradnike. Cilj su im masovne blokade koje će svrgnuti parlamentarnu demokraciju. Svaku državu proglašavaju neprijateljem.

Od ekstremnih anarhista izdvojio bih gerilsku skupinu “Sekta revolucionara” koji su prijetili da će Grčku pretvoriti u “ratnu zonu” te Neformalnu anarhističku federaciju u Italiji koja je prijetila gerilskim ratom, sabotiranje državnih institucija i prometa.

Godinama se diljem svijeta održavaju anarhističke manifestacije pod nazivom “Marš milijun maska”. Prosvjednici nose maske Guy Fawkesa, simbola Anonimusa, koji je 5. studenoga 1605. godine pokušao eksplozivnom napravom minirati zgradu engleskog parlamenta. Francuski anarhist Auguste Vaillant je davne 1983. aktivirao eksplozivnu napravu u Zastupničkom domu, ranivši dvadesetak parlamentaraca. Njegove riječi i danas su nadahnuće anarhistima: “Smrt buržujima, živjela anarhija!”

I pokret Occupy (Croatia) nadahnut je anarhističkom strategijom “zauzmi prostor”. Ovdje mi se čini važnim izdvojiti tek jedan poučni citat britanske novinarke Caroline B. Glick: “Pokreti izravne demokracije koje Soros podupire nisu ništa manje od poziva na zakon rulje.” Kao i kod anarhista vođe ovog pokreta kao i pokreta studenata su bili skriveni od javnosti. Samo su njihovi skriveni, a a “vidljivi” uzori bili Che Guevara i Staljin koji imali istu poruku: “Mržnja prema neprijatelju je put u pobjedu”.

Studentski prosvjedi su preuzeli ideje od anarhista

Još od 2005. su na internetskim stranicama “direktne akcije” dane naznake (i) plenumske demokracije na sveučilištima. U Potsdamu, Heidelbergu, Münchenu, Berlinu i drugim većim gradovima Njemačke studenti su 2009. godine osim zahtjeva za besplatnim studiranjem tražili ukidanje ispitnih rokova, a po prvi put zaprijetili su i preuzimanjem banaka. Karakteristični su natpisi s plenuma: “Sami ćemo odlučiti kako ćemo se školovati i kako živjeti”, “Tražimo nove profesore na sveučilištima”, “Vrijeme je da vaša pravila prekršimo i da sada vi živite po našima pravilima.” Pojam direktne demokracije implementirali su studenti i u Hrvatskoj kao opravdanje kod blokade fakulteta (2009. godine). Studenti su ideju solidarnosti vidjeli u neposrednoj demokraciji i plenumskom odlučivanju, odbacujući odluke uprave, fakultetskih vijeća i zbora studenata. I ovo je bio primjer terora manjine nad većinom!

Svi ti pokreti se protive ili idu k rušenju parlamentarne demokracije, Crkve, vjere, tradicionalne obitelji, a uklapaju se u filozofiju anarhizma, agnosticizma i/ili ideologiju agresivnog ateizma.

Zaključne misli

Temelj svih tih pokreta i njezinih pristaša je okupljanje oko ideje jednakosti, pa isprva izgledaju primamljivo i humano jer apeliraju o pravima obespravljnih, ali kasnije manipuluiraju ulogom žrtve. Talijanski filozof Antonio Gramsci u Zatvorskim bilježnicama opisuje (takve) ideološke skupine koje svoje partikularne interese prikazuju kao opće dobro. Njegov izraz “kulturna hegemonija” objašnjava raskorak između vrjednota koje preferira većina i onih koje promiče manjina, a(li) ta manjina uspijeva kada alternativnu kulturu tretira kao dominatnu!

Svi spomenuti pokreti imaju remetilačku postavku: Ili si s nama ili te ne treba biti. Samoproglašeni “progresivni prosvjetitelji” s (naglašenim) antitradicionalizmom i antisuverinističkim nacionalnim politikama otkrivaju svoju isključivost. Mnogi pokreti su postali i destruktivni, a njihovi promotori igraju na ulogu žrtve i tako okupljaju simpatizere. Navedeni pokreti u (početnim) borbama za prava i slobode potlačenih na kraju vode prema “novim totalitarizmom i njegovom formulom: počinje s apsolutnom slobodom da bi na kraju postigao savršenu diktaturu” (Francuski filozof Henri Hude).

prof. dr. sc. Zlatko Miliša