Domovina Urednistvo
Vinko Sabljo, dugogodišnji uspješni predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, najveće i krovne udruge hrvatskog iseljeništva cijeloga svijeta ovih dana nalazi se u privatnom posjetu Australiji u kojoj je inače već bio u više navrata. S gospodinom Sabljom razgovarali smo u nedjelju, 26. veljače 2023. u hrvatskom klubu „Kralj Tomislav“ nakon ručka koji je okupio njegove tamošnje prijatelje i rodbinu porijeklom iz Hercegovine.
Gospodin Vinko Sabljo rođen je u Poklečanima-Rakitno, BiH, a u Švicarskoj živi od 1973. godine. Oženjen je Finkinjom s kojom ima četvero djece, a od djece već i 15 unučadi. Iako u obitelji govore osim hrvatskoga, još i finski i njemački, službeni jezik obitelji je hrvatski jezik.
Sabljo je završio višu medicinsku i visoku školu za organizaciju posla te studij poslovne ekonomije u Švicarskoj, a u Zagrebu, Diplomatsku akademiju. Najprije je radio u Općinskoj bolnici Altstätten, a potom i u Kantonalnoj bolnici Spital Grabs. Bavio se diplomatskim radom za hrvatsku od 1998. do 2001. kao djelatnik u Generalnom konzulatu RH u Zürichu Zuerichu kao konzul savjetnik. Po završetku diplomatskog posla, do odlaska u mirovinu, bio je ravnatelj stručne službe i zamjenik direktora Doma za stare i nemoćne osobe u Churwaldenu. Politički se aktivirao 1993. godine kao suosnivač HSK – Hrvatskog svjetskog kongresa, a do 2007. godine je predsjednik za Europu. U tom razdoblju je i tajnik za iseljeništvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i glavni tajnik HSK-a te od je 2016. predsjednik.
Od 2017. je glavni koordinator za Hrvatske svjetske igre u Zagrebu u organizaciji HSK. Na humanitarnom polju dao je značajan doprinos kao koordinator izgradnje Doma Hrvatskih branitelja u Vukovaru. Prikupljao je pomoć za gradnju Franjevačke crkve u Mostaru, Tolisi, Posušju i Borovu Naselju. Bio je koordinator petnaestak Humanitarnih koncerata „Sve za Hrvatsku i Herceg Bosnu“, ugostivši skoro svu poznatiju glazbenu scenu iz Domovine. Tijekom Domovinskog rata bio jedan od glavnih aktera specijalne pomoći koja je iz Švicarske stizala Domovini. Ponosni je nositelj Spomenice Domovinskog rata za aktivnosti od 1990. do 1992., Reda Hrvatskog pletera i Reda Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske.
„Moj šestgodišnji mandat se polako bliži kraju i zapravo uskoro će biti izabran novi predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, no ja sam još uvijek predsjednik uz osmijeh nam govori gospodin Sabljo te ću rado s vama podijeliti neka od svojih zapažanja i uvida stečenih radeći godinama na čelu ove organizacije no i iz višedesetljetnog iseljeničkog životnog staža u hrvatskoj dijaspori.
Žao mi je da se o izvandomovinstvu slabo ili gotovo nikako ne piše, a posebice kad se vani postižu uspjesi ili se iskazuje domoljublje”, rekao je Sabljo i dodao da je u sličnoj poziciji i Hrvatski svjetski kongres, međunarodna i neprofitna organizacija koja okuplja Hrvate koji žive na svim kontinentima. Hrvatski svjetski kongres djeluje od 1993. godine.
Jedan od najvažnijih projekata kojim Kongres želi povezati hrvatsko iseljeništvo s domovinom su Hrvatske svjetske igre, sportsko natjecanje koje u Hrvatsku okuplja mlade Hrvate koji žive u različitim dijelovima svijeta, poznatije i pod nazivom „Crolimpijada”. Hrvatske svjetske igre ove će se godine održati u Zagrebu u srpnju od 24. do 29. srpnja 2023. godine. a o čemu više informacija možete pogledati na njihovim internet stranicama www.hsi-cwg.com
„Ako nam mediji budu naklonjeni, mnogi će se iznenaditi i upitati kako je moguće da su te generacije tamo negdje u tuđini očuvale svoj nacionalni ponos, identitet i domoljublje. Ponekad je to lakše u tuđini jer ondje nitko to ne brani i ne će reći da je to fašizam. U inozemstvu se cijeni radišnost i poštenje, a domoljublje, vjera i identitet osobna su stvar i često smo u tome podržani”, rekao je Sabljo o nadolazećim Hrvatskim svjetskim igrama.
Nama recimo između ostalog treba svojevrsni – Muzej dijaspore. „Pitajte srednjoškolce jesu li čuli npr. za Luku Brajnovića. On je jedva spasio živu glavu bježeći od ‘osloboditelja’ partizana, a postao je jedan od vodećih publicista, novinara, književnika Europe, pa i svijeta. U školskoj reformi koja se provodi slavni Brajnović i na stotine njemu sličnih nemaju mjesta. Evo, stoga i zbog tisuću drugih razloga iseljenički bi muzej dobro došao. Treba nam istina, a ne demagogija. Mladi su zaslužili da ih se uči istini”, istaknuo je Sabljo.
„Dolaskom Stjepana Mesića za predsjednika, a potom SDP-a na vlast, proradila je strategija urušavanja zajedništva, čvrstine i svijesti nacionalnoga ponosa. Za sve nedaće okrivljeni su Hercegovci, a izvandomovinstvo se potisnulo na margine. Stazić, Beljak i bratija jugostrukture mogu nesmetano napadati jer Hrvatska je danas jedina zemlja u Europskoj uniji gdje se veličaju komunistički zločini i potiče govorom mržnje da se oni nastave. Zar je normalno da ikonografija komunističke ideologije ‘krasi’ našu zemlju kad su komunistički simboli svrstani u red nacističkih i fašističkih? To je nezamislivo u Poljskoj ili na Baltiku”, rekao je Sabljo i dodao da ista ideologija hrvatskoj javnosti nameće negativnu sliku o izvandomovinstvu jer svjesno želi oslabiti pozitivan doprinos koji ono daje domovini.
„Dosta putujem i obišao sam mnoge naše zajednice kao i ovu sada u Australiji i slobodno mogu reći da smo jako marljiv narod. Vani smo daleko složniji i jedan spram drugoga pozitivniji nego u domovini. U mnogim sredinama imamo mnogo naših uspješnih ljudi, vrhunskih liječnika, znanstvenika, športaša i da ne nabrajam. Vidite rezultate naših sportaša, a posebno nogometaša 1998., 2018., i prošle 2022. godine i malo se upitajmo gdje ti ljudi žive i rade. Kad bi se slično omogućilo da i u ‘reprezentaciju’ Hrvatskoga sabora, političkoga života, biznisa i gospodarstva uđu oni koji su u zemljama gdje žive dobili najveća priznanja, i ostvarili najveća postignuća – gdje bi nam bio kraj. Hrvatska je, ne govorimo to samo mi, u mnogočemu lijepa zemlja. Ima sve mogućnosti da se u njoj daleko bolje živi.
Hrvatski ljudi u dijaspori širom svijeta imaju istu zajedničku poveznicu , svi su uspjeli na isti način – teškim poštenim radom, obiteljskim zajedništvom, hrabrošću i vjerom. Kada bi svi u Hrvatskoj imali taj osjećaj pripadnosti domovini kao što ga ima hrvatska dijaspora, kada bi se tako ponašali, tako živjeli, Hrvatska bi bila najbolja zemlja na svijetu. Želim, nadam se i vjerujem da će se domovinska i iseljena Hrvatska ubrzo u godinama pred nama početi povezivati na sličan način kako su to učinile Izrael i Irska te da će Hrvatska biti i postati zemlja poput Švicarske. Hrvatska to može, hrvatski narod to zaslužuje.
