Tijekom izricanja presude šestorki iz „Herceg-Bosne“, optuženoj za zločine HVO-a naročito nad Bošnjacima, Haaški sud potvrdio je prvostupanjske kazne optuženima, na čelu s generalom Praljkom kojem je potvrđena kazna od 20 godina zatvora. Presuda je potvrdila i ono što su čak i najiskusniji pravnici i poznavatelji Haaškog suda tvrdili da nije realno očekivati: potvrđen je međunarodni i udruženi zločinački poduhvat. Nema nijedne haaške presude u kojoj je taj sud Ujedinjenih Naroda za bivšu Jugoslaviju dosad zauzeo takvo pravno tumačenje.
Time je de facto osuđena i Hrvatska zbog ratnih zločina na teritoriju BiH. To je posebno zabrinjavajuće zna li se da ni u jednoj presudi takav udruženi zločinački poduhvat na teritoriju BiH nije presuđen Srbiji. Pogotovo je to interesantno zna li se da je ovo posljednja presuda Haaškog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, čime su se doista ostvarile tvrdnje dijela srpskih medija koji su uoči presude prenosili neslužbene izjave kako će, nakon presude Ratku Mladiću, „Beograd ovom posljednjom presudom ipak trijumfirati“.
Jedini olakotni moment u dramatičnoj presudi ICTY-a jest da Praljak nije kriv za rušenje Starog mosta u Mostaru, odnosno, iako je naložio njegovo rušenje radilo se o „legitimnoj vojnoj meti“.
Tijekom izricanja Praljak je povikao kako ne priznaje i s prijezirom odbacuje takvu odluku Suda rekavši kako „Slobodan Praljak nije ratni zločinac“, nakon čega je ispio čašicu s nepoznatom tekućinom. Nekliko sati kasnije, umro je u bolnici.