Bujica je objavila govor MP Thompsona hrvatskim ratnim veteranima u Kostreni, a gost emisije bio je Charles Billich, koji je iz Australije došao portretirati popularnog glazbenika.
“Ne čudi me što su htjeli zabraniti koncert, komunisti u Rijeci vladaju od ‘45. godine, zato sam i napustio Jugoslaviju – pola obitelji iz Lovrana banditi su mi bacili u fojbu,” otkrio je na Z1 televiziji svjetski poznati slikar, uz napomenu da je ipak optimist kada vidi toliko mladih na koncertu domoljubnog pjevača.
Billich je otkrio kako su ga “mentalni udbaši” onemogućili da Predsjednici pokloni portrete tijekom posjeta Sydneyu, govorio je o Titu, danima provedenim u komunističkom zatvoru, Stepincu i Bleiburgu…
BILLICH: THOMPSON PREDSTAVLJA SRŽ HRVATSKE KULTURE I PATRIOTIZMA!
“Želio sam vidjeti Marka Perkovića Thompsona, koji je moj stari prijatelj, a i Kostrena je kraj iz kojega sam potekao… Thompson je više slikovit nego što je bio ranije i glas mu je hrapaviji, a sve to doprinosi njegovom šarmu. On predstavlja srž hrvatske kulture i patriotizma,“ iznio je odmah na početku Cherles Billich svoje razloge dolaska na koncet popularnog glazbenika.
Ekipa Bujice donijela je veliku reportažu s koncerta MP Thompsona u Kostreni, koji su htjeli zabraniti. Emitiran je i Thompsonov govor ratnim veteranima: ”Iskreno, nismo očekivali da će biti ikakvih pritisaka. Imamo našu Hrvatsku za koju smo se borili da bude slobodna i jednaka za sve, tako sam i ja kao glazbenik razmišljao da mogu slobodno promicati naše vrijednosti koje smo stekli u Domovinskom ratu. No, nažalost, pritisaka ima i to od strane onih koji njeguju jedan drugi svjetonazor, potpuno suprotan našem. Riječ je o ljudima koji ne cijene našu slobodu i to je nešto s čime se susrećem već godinama.“
MP THOMPSON: HRVATSKA NEĆE PROPASTI, MLADI SU NAŠA BUDUĆNOST!
Thompson je nastavio o mladima: “Nastojim prvenstveno njegovati uspomenu na Domovinski rat, što je jako dobro prihvaćeno od strane mladih ljudi, kojih je čak 80 posto na mojim koncertima. To su naša djeca, koja kroz glazbu dobivaju odgoj. Jasno vidimo što se sve događa u našoj državi, niti smo slijepi niti glupi, a nismo niti naivni! Bili smo spremni dati živote za Hrvatsku, a sada moramo biti spremni na nove izazove. Dokle god smo živi, dokle god je i jedne kapi krvi u našim venama – moramo biti spremni! To je naša dužnost! Molim Boga da nam svima sačuva razum od ovog nepravednog društva. Znajte, Hrvatska neće propasti, u Hrvatskoj još postoje oni koji vjeruju u nju. Nemojmo kukati, tu su mladi koji vjeruju u napredak, oni su naša budućnost, njegujmo je…”
Charles Billich je komentirao pokušaj zabrane Thompsonova koncerta u Kostreni: ”S jedne strane i mi smo sami krivi za to. Hrvatski generali nisu trebali dopustiti nekom drugom moć! Imali smo plan da se Hrvatska razvije, da se nakon sloma i užasnih godina Jugoslavije podigne na noge. Generali i njihovi ratnici nisu trebali otići u mirovine, nisu smjeli dopustiti nekom drugom da vlada! Sada moramo opet preuzeti kontrolu nad situacijom. “
BILLICH OTKRIO ZAŠTO NE VOLI IĆI U LOVRAN: PARTIZANSKI LJUDOŽDERI POBILI SU MI OBITELJ!
Billich je u Bujici objasnio zašto ni ovoga vikenda nije htio otići u svoj rodni Lovran, iako je je bio blizu: ”Kada sam bio mali, dio moje obitelji je nestao preko noći! Njih dvanaestero su partizani bacili u fojbe. Njemački vojnici sutradan su ih iskopali. Ti banditi su se ponašali kao ljudožderi – partizanski ljudožderi! Partizani su bili nositelji terorizma i radili su zločine po cijeloj Hrvatskoj. Vezali su ljude žicom tako da ih sve ne pokolju. Žrtve bi vukle jedan drugoga i tako su upadali u mračne jame… Naravno, sve to je naredio Tito.”
Billich je progovorio i o današnjoj političkoj situaciji u Rijeci: ”Šutljiva većina je naših svjetonazora. No, postoji jedna manjima jugonostalgičara i oni vladaju. Bio sam svjedok masovne migracije iz Rijeke i Istre, 90 posto ljudi otišlo je iz tih krajeva nakon Drugog svjetskog rata. Onda je Tito naselio to područje. Otete kuće dodijelio je partizanima i četnicima koji su prešli u partizanske redove. Pokazao se ‘širokogrudnim’. Zbog toga je došlo do mutacije Hrvatskog primorja! Jugonostalgičari bi uskoro trebali izumrijeti, no prethodno bi se trebali ispričati za sve što su njihovi preci napravili! Ako nikako drukčije, na to će ih natjerati nešto izvanzemaljsko… Meni Tito piše iz pakla i kaže da mu je žao što nam je napravio! Kada mu Sotona dopusti, on mi piše! Postoji još puno otrova u našoj politici, u našim školama i ta lažna povijest mora se promijeniti.”
UDBAŠI SU SPRIJEČILI PREDSJEDNICU DA ME POSJETI U SYDNEYU!
Osim Titova portreta koji je prodao jednom Amerikancu koji ima kolekciju svih svjetskih diktatora, Cherles Billich je u Bujici govorio i o portretu blaženog Alojzija Stepinca te drugim poznatim slikama – od vukovarskog vodotornja do one Bleiburga. Osvrnuo se i na portrete predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koje joj je želio pokloniti tijekom posjeta Australiji, ali su ga u tome spriječili: ”Njezin protokol je u zadnji tren odlučio odgoditi posjet mojoj galeriji. Čak mi je i Milanović došao, a ona nije! Mogli su se barem ispričati što nisu došli i što sam bezveze letio iz Los Angelesa do Sydneya da je dočekam. U našoj diplomaciji postoje Udbaši koji žele povratak Jugoslavije. Takvi su, najvjerojatnije spriječili moj susret s predsjednicom. Možda uvijek nije doslovno riječ o stvarnim Udbašima, ali svakako jest o mentalnim! Ipak, mislim da će pravi Hrvati na kraju pobijediti jer svatko smo mnogo pametniji od Udbaša.”
Bilich 12. svibnja namjerava posjetiti Bleiburg. Komentirao je i pokušaje zabrane komemoracije te njezinog svođenja na svetu misu: “Slikajući na temu Bleiburga htio sam prikazati veličinu zločina, svu ogromnost zla koje su napravili partizani. Mislim da bi oni, kao i njihovi potomci najradije da Bleiburg nestane, da ga nema… Grize ih savjest. Žele uništiti komemoraciju pa lansiraju dezinformacije, što je srž komunizma – laž i iskrivljavanje povijesti.”
Poznati slikar u emisiji se prisjetio dana provedenih u komunističkom zatvoru. Billich je zatvoren 1952. zbog pokušaja bijega iz Jugoslavije: ”Osuđen sam na deset godina, a nakon dvije pušten, zbog prenapučenosti zatvora. Moj krvnik Tito natjerao me da mu budem čak i zahvalan – zbog amnestije! Izgubio sam četrdeset kilograma. Za ručak bi dobili malu juhicu, ujutro obojanu vodu koja se zvala kava… Bilo nas je jako puno po zatvorima i ljudi su kolektivno patili. Osjećaj slobode nakon zatvora bio je najbolji osjećaj u mome životu. Nikada im neću oprostiti to što su meni i milijunima drugih uradili…“
CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE: