Domovina Urednistvo
Piše: Dinko Dedić
U Hrvatskoj slobodno žive i djeluju na stotine udbinih funkcionera, oraganizatora i izvršitelja ubojstava za vrijeme Jugoslavije, uključujući i njihove državne i partijske naredbodavce.
Samo dvojica od njih su stavljeni pred lice njemačke pravde zahvaljujući orgomnom pritisku i prijetnjama da će Hrvatska biti kažnjena multimilijunskim kaznama.
Hrvatska do danas nije imala vlade koja bi ozakonila lustraciju da se te makne s pozicije korputivno-kriminalnog utjecaja na funkcioniranje hrvatske države. Hrvatska nema novina ni televizije koje bi taj kriminal iznijele pred hrvatsku javnost. Hrvatska nema tužilaštva koje bi protiv tih ljudi pokrenulo postupak. Hrvatska nema policije koja bi te ljude privela. Hrvatska nema suda koji bi tim ljudima sudio za djela koja su počnili. Hrvatska nema korektivnog sustava koji bi te ljude prihvatio na izdržavanje kazne.
Ako se ne provede lustacija, ti će ljudi Hrvatsku daviti i konačno ju zadaviti, jer to su pijavice koje sišu hrvatsku krv, hobotnice koje su svoje krakove omotale oko hrvatskog vrata i dave ju. Neki od tih ljudi poziraju kao ugledni građani, poziva ih se na najveće državne svečanosti, uključujući i nedavnu inauguraciju nove hrvatske predsjednice.
Na tek provedenim izborima, hrvatski narod je izabrao saborske zastupnike a oni će odlučivati tko će i kako će vladati. To nije demokracija nego kriminal ogrnut plaštem demokracije. Do koje granice su Hrvati spremni trpjeti ovu situaciju?
Vlada u sjeni, koja djeluje u mračnim sobicama
Lustracija je pitanje koje je trebalo postaviti svakom kandidatu prije izbora a nitko ga nije postavljao. Provedbom lustracije udba bi bila izbrisana iz hrvatskog javnog života a njih se boje i kandidati i birači.
Pored vlade koja djeluje kroz Sabor, postoji vlada u sjeni, koja djeluje u mračnim sobicama. Tu se ne može ni uglasati ni izglasati jer ne podliježe dekomkratskom procesu. Oni ne trebaju poštivati demokratska pravila, uključujući i nezavisnost sudstva. Oni ne podliježu pravilima financijskog i gospodarskog poslovanja. Njihovom odlukom donešen je zakon poznat kao “Lex Perković”.
Jedini zakon kojemu se nisu mogli oteti bio je europski i njemački zakon, kad se radilo o dvojici od nekoliko stotina njihovih dužnosnika. Ovo danas je period njihova najintenzivnijeg političko-kriminalnog rada.
Rezultate njihovih odluka vam nitko neće predstaviti – te ćete osjetiti na vlastitoj koži. Kolika joj je moć, najbolje pokazuje podatak da nitko od novinara, niti jednog od kandidata nije pitao da li namjerava provesti lustraciju, niti bi dobio odgovor da je pitao.
Jedino je Karamarko nešto promrmljao i onda na brzinu utihnuo. Svaki put kad sam o udbi pisao na fb, reakcije samo splasnu.
Kad iz Jugoslavije u hrvatsku državu preseliš političke i obavještajne kadrove, onda si preselio i njihove načine. General, doktor, povijesničar i predsjednik Tuđman je zaigrao na kartu da ih upotrijebi u ratu a nakon toga ih lustrira.
To obećanje je dao Nikoli Štedulu 1991. kad je njega i rukovodstvo HDP-a stavio pod Perkovićevu kontrolu. Kada je rat završio, lustracija više nije mogla biti provedena, nije provedena kroz preko 20 godina hrvatske države i sve njene vlade i neće biti provedena u demokratskom procesu u budućnosti, jer su demokratske institucije taoci vlade u sjeni koja djeluje u mračnim sobicama. Kome nije jasno, taoci se nikad ne mogu sami osloboditi.
