Ništa u Australiji ne izaziva više emocija i poštovanja od sondiranja Posljednje počasti namijenjene vojnim žrtvama rata. U vojnoj tradiciji Australije Posljednja počast je poziv koji označava kraj dnevne aktivnosti. a na komemorativnim obredima također označava trenutak razmišljanja i sjećanja. Na kraju svakog dana, počevši od 16.55 sati, pa tako i 20. rujna, australski se ratni spomenik u Canberri oprašta od svojih posjetitelja obdredom Posljednje počasti (Last Post Ceremony). Svečanost je počela pjevanjem australske nacionalne himne, nakon čega su slijedila dirljiva naricanja ratne žrtve popraćena sviranjem gajdi.
Priče o pojedincima, obredska naricanja, izdvojena su iz Popisa Časti (Roll of Honor) koji sadrži 102 000 Australaca koji su svoje živote dali u ratovima i drugim vojnim pothvatima tijekom proteklog stoljeća.
Na upit za komentar nakon ovako veličanstvenog obilježavanja i sijećanja na žrtve ratova u Australskom spomeniku rata u Canberri Željko Glasnović je za medije izjavio:
“Tragedija Hrvatske države je ta da ona ni danas nema centralni spomenik za sve ratne žrtve. Ne postoji ni spomenik za pale hrvatske vojnike koji su svoje kosti ostavili od Karpata do austrijske granice i planina i dolina sjeverne Italije, također nema ni najmanje iteresa da se napravi muzej koji će proslaviti našu dugu i slavnu ratnu povijest. To je zašto prosječni Hrvati znaju tko je Boško Buha i dimnjačar iz Kapelskih kresova, a nikad nisu čuli o Cvitanu Galiću, lepantskoj bitci i opsadi Odžaka u lipnju 1945. Godine. Izgleda na snazi je još stara komunistička mantra (moramo se brinuti o budućnosti, a ne prošlosti) – idiotizacija se nastavlja i dok Hrvati nisu sposobni da povezuju poslijedice i uzroke imat ćemo ne Croaciju nego Croslaviju. Bez rasčišćavanja prošlosti i primjene naučenih lekcija u svim područjima ne možemo stvoriti funkcionalnu budućnost niti biti sposobni da prepoznajemo istinu od laži.
Moralna je i povijesna sramota da do sada nijedna vlada nije ni pokušals sastaviti službeni popis poginulih hrvatskih vojnika iz Prvog i Drugog svjetskograta dok drugezemlje poštuju svoje mrtve i trude se da njihove ostatke pokopavaju sa najvišim vojnim počastima. Mramo se sjetiti da je komunistička vlast preoravala grobove hrvatskih vojnika nakon 1945. godine. Ako ništa svim mrtvima smo dužni istinu, a njihovim potomcima respekt. Danas u Hrvatskoj oni nemaju ni jedno ni drugo.”
Ina Vukić