„U boj u boj“ iz Sydneya!

Subota za nama, 7. svibnja. 2022. ostati će vjerujem dugo zabilježena u memoriji mnogih Hrvatica i Hrvata koji su taj dan prisustvovali događanjima u našoj zajednici u Sydneyu. Neki dani jednostavno budu bremeniti simbolikom i stvarnim zajedništvom a takva je bila i ta subota. Katolički muškarci molili su svoju mjesečnu krunicu na koljenima ispred sydneyske katedrale a par sati kasnije u Konzervatoriju sveučilišta Sydney u neposrednoj blizini zgrade Opere u samom centru grada odjekivala je hrvatska operna arija „ U boj u boj“ iz usta troje solista od kojih je samo jedan hrvatskog porijekla, a u zapadnom dijelu Sydneya u dva hrvatska kluba i  dvorani Hrvatskog katoličkog centra u Blacktownu slavljen je „Majčin dan“.

U tom za mene vremenski dugom danu bio sam i sam pred katedralom na koljenima i u Konzervatoriju par sat kasnije navečer kao dio publike koja je oduševljeno pratila i potiho pjevušila hrvatske domoljubne arije iz opusa Vatroslava Lisinskog i Ivana Zajca i zapravo zajednički nazivnik svih tih događanja bio bi upravo „U boj u boj“ koja je bila i završna arija te najbolji opis nesalomljivog duha i pobjedničkog mentaliteta naroda kojem pripadamo.

Isti taj dan 7. svibnja 2022. emitirana je na lokalnoj hrvatskoj Z1 televiziji  prva emisija iz serijala o pravoj hrvatskoj povijesti gdje je voditelju Tihomiru Dujmoviću sugovornik bio poznati povjesničar dr. Zlatko Hasanbegović koji je u ovoj prvoj emisiji – „Hrvatske povijesne istine“ govorio o događajima nakon 2. svjetskog rata. Cijeli serijal emisija potaknuo je i financira gospodin Marko Franović iz Sydneya.

Sva ova tri nabrojana događanja – od molitve krunice u centru grada, večeri hrvatske opere te emitiranja prve emisije „Hrvatske povijesne istine“ imaju zapravo sličan nazivnik i poveznicu – istinu, tj. borbu za istinu. Molitva je duhovni boj za istinu – o smislu života koji proturječi svijetu laži i opsjene ljudi koji žele istisnuti Boga i nametnuti svoju „istinu“ i svoga „boga“ kao nešto u što svi pa i silom moramo vjerovati. Sjetimo se samo žalosne i tužne priče dvije zadnje godine o pandemiji korone i virusa kovida – o maskama, cjepivima, dezinfekciji ruku, zatvaranjima ljudi i kršenju njihovih prava – što danas znamo (a mnogi od nas su od samog početka znali da je to sve laž i glupost) da je sve bilo uzaludno, bespotrebno i štetno – osim za one koji su na svemu tomu novčano zaradili i profitirali. Sjetimo se samo australske kampanje te histeriziranja i idiotskog pokušaja tzv. „zero kovid“ politike. Što danas govore oni koji su to silom utjerivali i prijetili svima nama? A to je bila službena“ istina“ u koju smo morali vjerovati te su nam prijetili policijom i vojskom.

Listajući bogati i lijepo grafički priređen katalog programa opernih arija koje smo slušali tu večer u Konzervatoriju ugodno sam se iznenadio prateći tekstove arija jer je većina upravo opet govorila o slobodi, o borbi protiv dušmana,  do one zadnje i veličanstvene  arije „ U boj u boj“ koja otvoreno poziva na suprostavljanje i oružanu borbu – opet za dom, obitelj, pravdu i istinu.

Kako ne podržati i ne reći hvala gospodinu Marku Franoviću za njegovu borbu oko „Hrvatske povijesne istine“ kada smo opet nedavno na velikoj paradi za ANZAC dan u Sydneyu ove 2022. godine gledali po tko zna koji put kako marširaju četnici a zahvaljujući UDBInoj namještaljci i laži  o tzv „Croatian Six“ koja je jedna od najvećih mrlja na pravosuđu ove države – Hrvati i danas u Australiji nose biljeg i stigmu najvećih terorista na ovom kontinentu.

I kako se onda ne boriti za istinu?

Na koljenima, u pjesmama i arijama, u medijskim bojevima, u stvarnim ratovima koji se nikada ne prekidaju – kao u našem Domovinskom ili ovom u Ukrajini – istina je uvijek i može biti samo -JEDNA.

U boj u boj!