Turističko-geografska obilježja otoka šibenskog arhipelaga

Otoci šibenskog arhipelaga nalaze se u Šibensko-kninskoj županiji te pripadaju skupini sjevernodalmatinskih otoka smještenoj u Srednjem Jadranu. Trajno je naseljeno pet otoka – Krapanj, Prvić, Zlarin, Kaprije i Žirje. Svi otoci imaju po jedno naselje, osim otoka Prvića koji broji dva naselja. Naselja Kaprije, Krapanj, Zlarin i Žirje administrativno pripadaju Gradu Šibeniku, dok oba naselja otoka Prvića (Prvić Luka i Prvić Šepurine) pripadaju Gradu Vodicama.

Od geoloških oblika prevladavaju vapnenačke bore te poprečni rasjedi koji se pružaju u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Najvećim dijelom, šibensko je otočje građeno od vapnenaca i dolomita. . Krški oblici (škrape, jame, uvale…) zastupljeni su na svim otocima osim na Prviću gdje prevladavaju dolomiti. Veliki značaj u oblikovanju šibenskog arhipelaga imalo i podizanje morske razine. Naime, time su preplavljeni dijelovi kopnene površine te je oblikovan tzv. dalmatinski tip obale. Na oblikovanje reljefa šibenskog otočja u određenoj je mjeri utjecao i čovjek. Najznačajni utjecaji su sječa šuma, otvaranje kamenoloma i uređenje obale. Površinom je najveći otok Žirje, a najmanji otok Krapanj (Tablica 1.)

Na svim otocima šibenskog arhipelaga prevladava sredozemna klima s vrućim i suhim ljetima ili klima masline. Najniže srednje mjesečne temperature su u siječnju, a najviše u srpnju. Važan klimatski element za šibenske otoke su vjetrovi koji utječu na organizaciju društveno-gospodarskih aktivnosti i svakodnevnog života. Jugo i bura veće snage otežavaju pomorski promet, a karakteristični su za hladniji dio godine. U toplijem dijelu godine puše maestral koji je pogodni za razvoj nautičkog turizma. Problem vodoopskrbe prisutan je od prošlosti do današnjih dana. Prvi je vodu dobio otok Krapanj (60-ih godina prošlog stoljeća), a nešto kasnije su na vodoopskrbni sustav spojeni Prvić i Zlarin. Na ostalim se otocima voda osigurava prikupljanjem kišnice i vlastitim vodospremama dok se u sušnijim razdobljima voda doprema brodovima vodonoscima.

Za većinu otoka šibenskog arhipelaga smatra se da su rano naseljeni zbog njihove blizine kopnu i obradivosti otočnog tla. Kao najstariji relativno pouzdani podaci o broju stanovnika šibenskih otoka, uzimaju se oni iz 1585. godine, pohranjeni u mletačkim službenim izvješćima. Godine 2021. na otocima šibenskog arhipelaga živjelo je ukupno 1 222 stanovnika – manje nego što je zabilježeno bilo kojim od modernih popisa stanovništva, te gotovo 7 puta manje nego na vrhuncu naseljenosti 1921. godine. Na šibenskim se otocima nastavljaju negativne demografske tendencije – sve veća razlika između broja umrlih i rođenih, sve intenzivnije starenje te sve manji broj aktivnih stanovnika. Najveći broj stanovnika prema Popisu iz 2021. godine imali su Prvić (402 stanovnika) i Zlarin (300 stanovnika) dok je najudaljeniji i najveći površinom otok Žirje imao najmanje stanovnika njih tek 150.

Uvjeti za gospodarski razvoj na otocima otežani su zbog ograničenosti prostora i resursa. U takvim su se uvjetima, kroz povijest, ipak uspjele razviti različite djelatnosti koje su imale određen utjecaj na život ljudi, kao i na sam otočni prostor šibenskog arhipelaga. Na Krapnju se stanovništvo isticalo spužvastvom dok je na Zlarinu i Žirju koraljarstvo donosilo velike prihode stanovništvu. Ovi su otoci za spomenute djelatnosti imali koncesiju na prostoru cijelog hrvatskog akvatorija još od kraja srednjeg vijeka. U Prvić Luci se stanovništvo, osim poljoprivredom, bavi i ribarstvom, a osnovana je i ribarska zadruga. Osim zanatskih uslužnih djelatnosti za potrebe mještana, kratkotrajnog turizma i koraljarstva, na Zlarinu prevladavaju ribarstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, glavnu ulogu u gospodarskoj strukturi preuzima turizam. Šibensko je otočje imalo izuzetno dobre predispozicije za razvoj turizma koje se očituju u povoljnom položaju unutar turističke regije sjeverne Dalmacije, sve boljoj prometnoj povezanosti s kopnom te prirodnoj osnovi (razvedenost obale, topla klima, čisto more…). Različiti atraktivni geomorfološki oblici poput jama i spilja također se mogu pronaći na nekim od šibenskih otoka i doprinijeti turističkoj ponudi. Od društvenih atraktivnih faktora tu su stara otočna naselja sa svojom kamenom gradnjom, zatim kulturno-povijesni spomenici (crkve, ljetnikovci, utvrde), etnološka baština (tradicionalni stari obrti, običaji, lokalni govor, glazba…) te otočne fešte, priredbe i ostale manifestacije. Na šibenskim se otocima nalazi i nekoliko muzeja i galerija – Muzej ronilaštva te suvenirnica i galerija spužava na otoku Krapnju, Memorijalni centar Faust Vrančić na Prviću te Muzej koralja na Zlarinu. Svi su šibenski otoci pomorskim linijama povezani s kopnom. Brodske linije su Šibenik – Zlarin – Prvić Luka – Prvić Šepurina – Vodice te Krapanj – Brodarica, dok trajektna linija vozi na relaciji Šibenik – Zlarin – Kaprije – Žirje Postoji i katamaranska (brzobrodska) linija Šibenik – Kaprije – Žirje. Učestalost linija razlikuje se od otoka do otoka, a ovisi o danu u tjednu, dobu godine te vremenskim uvjetima. Prvi hotel na šibenskim otocima otvoren je 1973. godine na Zlarinu, dok na drugim otocima nije bilo hotelskog smještaja sve do početka 21. stoljeća kada se hoteli otvaraju u Prvić Luci i Krapnju Spomenuta tri hotela i danas su u funkciji, a osim njih nema novootvorenih hotela. Osim hotela, na otocima šibenskog arhipelaga postoje i različiti oblici nekomercijalnih smještajnih kapaciteta u privatnom vlasništvu poput kuća za odmor, apartmana, soba i slično. Nautički turizam najrazvijeniji oblik turizma na cjelokupnom području sjevernodalmatinskih otoka, a šibenski arhipelag nije iznimka. Regate koje se održavaju na Prviću i Zlarinu, uglavnom u ljetnim mjesecima, dodatni su poticaj nautičkom turizmu. Posjetitelji zainteresirani za sportski turizam također bi na šibenskim otocima mogli pronaći ponešto za sebe. Pješačenje, trčanje, bicikliranje, jedrenje neke su od aktivnosti koje je moguće prakticirati kroz cijelu godinu. Što se turističkih dolazaka i noćenja u 2019. godini ostvareno je 36 049 dolazaka, preko 86 % činili su strani turisti. Gotovo identična situacija je i s turističkim noćenjima – 87,7 % noćenja ostvarili su strani turisti. Najveći broj dolazaka i noćenja ostvario je otok Zlarin (gotovo 9 000 turista), U prosjeku, na šibenskom otočju 2019. godine ostvareno je 6,6 noćenja po turistu.

Otok Zlarin je najbliži županijskom središtu – luka Zlarin je od Šibenika udaljena oko 6 km, što je manje od 30 minuta brodske vožnje. Zlarin se proteže u smjeru sjeverozapad – jugoistok u duljini od oko 6 km. Zauzima površinu tek nešto veću od 8 km², a duljina njegove obalne linije iznosi 20 km . Na sjeverozapadnoj strani otoka, u dnu uvale, smjestilo se samo jedno, istoimeno, naselje koje administrativno pripada Gradu Šibeniku. Turizam na Zlarinu ima tradiciju od gotovo stoljeća. Od svih šibenskih otoka, Zlarin je prvi počeo razvijati turizam, i to 1922. godine. Tada je osnovano „Društvo za poljepšavanje i promet strancima“. Godine 1936. nastaje turistički odbor pri općini Zlarin, a tada je tiskana i prva turistička brošura. Najrazvijeniji oblici turizma na Zlarinu su nautički i kupališni turizam. Takvo je stanje logično, obzirom na spomenute prirodne privlačne faktore, ponajprije more i klimu. Razvoju kupališnog turizma pridonosi nekoliko pješčanih i šljunčanih plaža te brojne uvale i „divlje plaže“ na otoku. U okviru ponude za nautičare postoji mjesna lučica te bove i sidrišta izvan mjesne lučice. Zlarin ima jedan hotel koji radi tijekom cijele godine, a osim njega smještaj nude kuće za odmor, apartmani i sobe u kućanstvima. Značajan je broj turista koji ljetuju u svojim kućama za odmor. Mnogi od njih kupuju stare kuće i obnavljaju ih u skladu s autohtonom otočnom arhitekturom. Na otoku se nalaze 3 restorana i 4 kafića. U ljetnim se mjesecima, u okviru projekta „Zlarinsko lito“ održavaju različite izložbe, koncerti, festivali, predstave, sportska natjecanja i druge manifestacije. Njihov je cilj, osim zabave, oživljavanje zlarinske tradicije, posebice kroz manifestacije poput ispraćaja koraljara i svjetskog prvenstva u „lovu ciplov na teću“. Važan dio kulturne ponude Zlarina je koraljarstvo, a njegovu tradiciju nastoje očuvati i prenijeti mlađim generacijama članovi Kulturno-umjetničkog društva „Koralj“. Koraljem je inspirirana i ženska narodna nošnja koju Zlarinke često oblače prilikom svečanih događanja i kulturnih manifestacija na otoku.  Na otoku se nalazi i Muzej koralja i dvije suvenirnice s koraljnim nakitom, a koralje je moguće vidjeti i na oltarima zlarinskih crkava. Pod kulturno-povijesnu baštinu otoka spadaju i ruševine prvog naselja na otoku – Borovice, toranj sa satom „Leroj“, župana crkva Uznesenja blažene djevice Marije i crkva Gospe od Rašelje. Zlarin je prvi hrvatski otok na kojemu se ne koristite potrepštine od plastike za jednokratnu upotrebu. Inicijativu „Za Zlarin bez plastike“ vodi zlarinska udruga „Tatavaka“. Od 2018. godine volonterskim snagama ostvaren značajan pomak u smanjenju onečišćenja jednokratnom plastikom. Došlo je do pomaka prema konceptu održivog turizma kroz koji posjetitelji ostvaruju doticaj sa sadržajima ekološke tematike.

Zlarin

Otok Krapanj, kao i Zlarin, pripada prvićko-zlarinskoj otočnoj skupini. Od kopna, tj. naselja Brodarica, udaljen je tek 300 metara, odnosno oko 5 minuta vožnje brodskom linijom. Cijeli otok je ujedno i naselje koje administrativno pripada Gradu Šibeniku. S nadmorskom visinom od oko 1,25 metara, Krapanj je najniži te najgušće naseljeni otok u Hrvatskoj. Zauzima površinu od 0,35 km², što ga čini i najmanjim naseljenim otokom u Šibensko-kninskoj županiji te jednim od najmanjih u Hrvatskoj. Prvi hotel na Krapnju izgrađen je tek 2006. godine i najnoviji je hotel na malim otocima šibenskog arhipelaga. Iako postoji potreba za uređenjem većeg broja plaža, trenutno je moguće kupanje duž cijele obala otoka, a upravo je kupališni turizam najrazvijeniji vid turizma. On privlači ponajviše obitelji s djecom. Važnu nadopunu ljetnom odmorišnom turizmu odnosi se na spužvarstvo, jedinstvenoj na hrvatskoj obali. Na otoku se danas nalaze dva objekta, muzej spužava te galerija-suvenirnica, u kojima turisti mogu razgledati, upoznati se s poviješću spužvarstva i načinima prerade te kupiti spužve. Uz spužvarstvo je usko vezano ronilaštvo čiju je povijest moguće upoznati u Muzeju ronilaštva. Dio kulturno-povijesne baštine je i crkva i samostan Sv. Križa s vlastitim muzejom. Maslinarska tradicija na otoku predstavljena je u Muzeju uljari sv. Lovre koja datira iz 15. stoljeća.

Krapanj

Otok Prvić nalazi se samo 2 kilometra od obale Vodica i gotovo je spojen s otokom Zlarinom dugim pješčanim i koraljnim grebenima. Otok je slikoviti dom dvama malim naseljima (Prvić Luka i Prvić Šepurine) i mnogim skrivenim uvalama i plažama. Povijest otoka neizbježno je vezana uz najvećeg stanovnika sela Šepurine, poznatog polihistora i biskupa Fausta Vrančića. Na otoku se nalazi Memorijalni centar Fausta Vrančića i izložba njegovih izuma. U mjestu Šepurine nalaze se dvije crkve. Manja crkvica, izgrađena u srednjem vijeku, posvećena je svetoj Jeleni Križarici.  Nova, veća crkva, potječe iz konca 19. stoljeća i posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije. Iako turizam predstavlja glavnu gospodarsku granu na otoku, većina smještajnih kapaciteta odnosi se na privatni smještaj u apartmanima, jer na otoku radi samo jedan hotel, otvoren 2004. g., u Prvić Luci. Na otoku postoji i više restorana, pizzeria te kafića. U ljetnim mjesecima česte su priredbe tradicionalnog klapskog pjevanja. Poznate pučke fešte su 2. kolovoza u Prvić Luci (Gospe od Anđela) te 16. kolovoza u Šepurini (sveti Roko). Krajem kolovoza ili početkom rujna svake se godine održava Burtiž, regata starim tradicionalnim brodicama na latinsko idro.

Prvić Šepurine