Domovina Urednistvo
Kada bi me se pitalo što sam ja novoga naučila danas, 18. travnja 2023., u Zagrebu, onda bi moj odgovor bio: ništa novog pozitivnoga, nažalost, što bi ohrabrilo svekoliko Hrvatsko nacionalno biće da je Hrvatska u čvrstom i širokom sazrijevanju prema istinskoj demokraciji i pravednosti. Potiskivanje i brisanje povijesne hrvatske istine u domovinskoj krvlju zasluženoj neovisnoj Hrvatskoj je možda još i odvratnije danas nego što je to krenulo odmah nakon smrti kasne 1999. godine našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Nije bitno koja je vlada vladala od tada, politički lijeva, desna ili iz sredine – imale su očiti zajednički cilj. Rogovi crvene petokrake komunističke Jugoslavije usjekle se očito duboko u njihov um i njihove mišiće.
U punoj velikoj dvorani Sheraton hotela u Zagrebu održala se danas tribina „Udruge za promicanje istine o hrvatskoj povijesti“, na čijem je čelu dr. Andrija Hebrang, oko teme „Istina o pravoslavnim Hrvatima“ na kojoj su se svojim izlaganjima obratili Damir Borovčak (urednik Zbornika radova Hrvatske pravoslavne crkve), Igor Vukić (novinar i publicist) i Tihomir Dujmović (novinar i publicist). Najviše je među nazočnima bilo Hrvata i Hrvatica zrelije životne dobi ali i vidljiv broj pripadnika mlađih generacija čija očito snažna zainteresiranost za hrvatske povijesne istine osobito veseli. Skupu je rečeno da su na tribinu bili pozvani svi Zastupnici u Hrvatskome saboru. No, samo se jedan odazvao i to Marko Milanović Litre (iz Hrvatskih suverenista). Gost tribine bio je Hrvatski arhiepiskop Aleksandar (Hrvatska pravoslavna crkva).
Tribinu je otvorio Damir Borovčak te odmah a početku izrazio poštovanje i zahvalnost sydneyskom Marku Franoviću za njegovu poticajnu, ohrabrujuću, i financijsku potporu Udruzi, jer bez Marka Franovića mnoge hrvatske povijesne istine ostale bi i dalje potisnute u mraku ili iznakažene za javnost. Damir se Borovčak u svojem izlaganju osvrnuo na situaciju u Hrvatskoj, u „demokratskoj“ Hrvatskoj, u kojoj se i na javne i na prepredene načine čak i onemogućava rezervacija raznih dvorana (npr. Hrvatski novinarski dom) za tribine i simpozije o hrvatskim povijesnim istinama i sličnim temama koje bi oduzele „ugled“ onog što već desetljećima pripovijedaju javno pobornici komunizma i srpskog lobija. Istaknuo je Borovčak i nekoliko imena hrvatskih velikana koje Srbi silom pune laži pokušavaju predstavljati svijetu kao Srbine. Npr. Nikola Tesla, Ante Starčević, itd.
Izlaganje Tihomira Dujmovića bilo je sadržajno ono što oči otvara osobito u smislu posljedica na hrvatsku povijesnu istinu što su odmah nakon konca Drugog svjetskog rata imale komunističke čistke hrvatskih novinara i publicista. Iznoseći povijesne istine s činjeničnim podacima Dujmović je nazočne na tribini suočio jednom istinom koju mnogi i ne znaju, a to je da su Titovi komunisti od svibnja 1945. u kratkom roku poubijali u Hrvatskoj najveći broj novinara u Europi, veći broj od poubijanih novinara u nekoliko tada još uvijek fašistički orijentiranih europskih zemalja zajedno. Sva sreća, naglasio je, da ih je iz te komunističke Hrvatske oko 190 na vrijeme uspjelo pobjeći iz Hrvatske, kao npr. pokojni Vinko Nikolić.
Upečatljivo usredotočenje izlaganja Igora Vukića bila su istraživanja povijesne istine o Jasenovcu i otporu u Hrvatskoj na koju se za to nailazi zbog djelovanja i nastojanja Srpske pravoslavne crkve koja svim joj mogućim sredstvima, a koja su velika jer imaju potporu i u Hrvatskoj i u Srbiji, radi na održavanju lažne povijesti o Jasenovac logoru i broju žrtava u njemu tijekom NDH. Važno je istaknuti da relativno novi planovi Srbije i SPC da u Donjoj Gradini, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine izgrade “svesrpsko svetilište”. Dakle, memorijalni centar u znak sjećanja na žrtve logora Jasenovac “i sve druge Srbe stradale u zločinima počinjenim na teritorijama koje nisu pod kontrolom srpskog naroda”. Hrvati će čini se dugo čekati da službena Hrvatska očisti grubo isprljano hrvatsko ime, isprljanu hrvatsku povijesnu istinu osobito od strane Srba i Srbije.
U ovim danima pravoslavnog Uskrsa gost tribine Hrvatski arhiepiskop Aleksandar pomolio se za hrvatski narod. U njegovom izlaganju leži nepobitna činjenica da je Hrvatska još mnogo daleko od vladavine prava i poštivanja sudskih presuda. Izložio je skupu činjenicu da u Hrvatskoj, koja se hvali slobodom vjeroispovijesti koja postoji u demokratskim zemljama, i ministar u vladi bez službenih posljedica protiv njega može ignorirati sudske odluke i raditi na svoju ruku. Zastrašujuće! Naime, Hrvatska pravoslavna crkva je u zadnjih sedam godina vodila sudski postupak da joj se dozvoli u Hrvatskoj registracija odnosno upis u Registar vjerskih zajednica u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se tisuće ljudi izjašnjava kao vjernici Hrvatske pravoslavne crkve. Koncem ožujka 2023. Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio je povoljnu presudu za Hrvatsku pravoslavnu crkvu i dozvolio upis te crkve u Registar vjerskih zajednica RH. Pri zamolbi za registraciju sukladno odluci Visokog upravnog suda RH, Hrvatska je pravoslavna crkva, i njezini vjernici, dobili su još jednu pljusku nepravde, okrutnosti pa vjerujem i komunističkog iživljavanja nad Hrvatima. Ministar pravosuđa Ivan Malenica je svojim potpisom odbio registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, poništio presudu Visokog upravnog suda i tim činom potvrdio da u Hrvatskoj vlada diktatura onih na vlasti. Bilo je dobro čuti od arhiepiskopa Aleksandra da će ovim slučajem krenuti na europske sudove.
Izgleda meni da ministra Malenicu „eto bre, mnogo muči“ Hrvatska pravoslavna crkva koja je postojala u NDH-u, a pritisak od strane Srpske pravoslavne crkve da se Hrvatima uskrati na što dulje vremena njihova pravoslavna crkva i njezino uskrsnuće! Kakve li sramote da se danas u 21. stoljeću još uvijek uskraćuje i otežava vjerska sloboda slično kako se to radilo u komunističkoj Jugoslaviji.
Hrvatske su povijesne istine veoma bitne za svakog tko želi pravednost i slobodu za sebe, za svoju djecu i unučad…
Ina Vukić ( pisala iz Zagreba)
