Tradicija hrvatske svinjokolje u Sydneyu

Tradicija hrvatske svinjokolje i običaja vezanih uz nju nije izumrla u Australiji što su nam posvjedočili ove subote 17. srpnja 2020. pri crkvi «Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta» u Blacktownu u Sydneyu pedesetak muškaraca okupljenih pod pokroviteljstvom molitvene grupe tzv. “Men’s Breakfast”. Organizatori ovog okupljanja bili su Zoran Mihaljević, Ante Sušić, vlasnik poznate mesnice “DALIKA” iz Sydneya, te Robert Zrilić. Zamolili smo ih da nam nešto kažu o ovom dogadjanju.

Zoran Mihaljević,  – Htjeli smo okupiti ljude te pokazati tradicije naših očeva, da se ne zaboravi i da se ta tradicija ne izgubi. Ante Šušić, Robert Zrilić i ja smo to organizirali i za prvi put smo više nego zadovoljni, ljudi su kao što vidite radosni i veseli. Ovo dogadjanje dalo nam je i nove ideje za nova ovakva druženja, a vezana uz pripremu čobanca, mesa ispod peke, pripreme vina, kiselog kupusa, tj. i te načine obrade hrane, tako da će vjerujem biti zanimljivo. Ovo je samo vjerujem početak naših druženja i okupljanja oko pripreme hrane i tradicijskih običaja na hrvatski način kako su to radili naši stari. Obnavljamo dakle tradiciju a i želimo da i mladji to vide i nauče.

Ante Sušić,  – “Ovo su sve moji prijatelji, a kao mesar i čovjek s iskustvom oko kobasica rado sam se odazvao pozivu, zapravo i sam sam jedan od organizatora. Počeli smo danas oko deset ujutro, jedni meso boniraju, tj. otkoštavaju, jedni melju, uskoro zapravo krećemo sa izradom kobasica. Danas jasno još nećemo dimiti kobasice već za par dana, a za ručak koji će biti uskoro napraviti ćemo pljeskavice. Sve je dobro organizirano i ide nam od ruke. Za prvi put je ovo i više nego dobro.

Robert Zrilić – Nikada ovo nisam radio, no uz Zorana i Antu rado sam ovo organizirao. A gdje ćemo drugdje nego uz našu hrvatsku crkvu, uz molitvu, prijatelje, u druženju i zajedništvu evo radimo nešto za nas novo, iz hrvatske tradicije. Izvanredan je osjećaj ovo danas, većina nas je za sve ovo samo čula i nikada ovo nismo vidjeli niti radili. Drago mi je da smo ovo pokrenuli i vjerujem da će ovakvih dogadjanja biti još i više.

Dujo Oremović – Nikada u životu nisam radio ove kobasice, ovo mi je stvarno interesantno, došao sam da to vidim i naučim, društvo mi je više manje poznato, i vidim da se neki doista dobro razumiju u ovaj posao. Što reći nego da mi je drago da sam tu, i da vidim kako su to naši djedovi i bake radili u Hrvatskoj. Dosta nam je lijepo ovdje.

Josip Šestan jedan od sudionika ove izrade kobasica te nam kaže – Samo okupljanje sudionika svinjokolje počelo je oko devet ujutro, uz kavu, doručak, pravu hrvatsku rakiju travaricu i šljivu te molitvu i blagoslov fra Josipa, župnika ove hrvatske župe. Poslije uvodne riječi gospodina Zorana (Ivana) Mihaljevića i svete molitve, krenulo se na posao, a tema i cilj našeg okupljanja uz bratsko druženje bilo je obnoviti i održati hrvatsku tradiciju, baštinu i kulturu koju su nam očuvali i predali naše bake i djedovi, a u što spada i tradicija svinjokolje i obrade mesa za zimnicu, tako da bi i mi ovdje pod “Južnim križem” Australije ostavili naš trag baštine i tradicije i predali mladjima.

Pripremljeno je 430 kilograma svinjskog mesa koje je uz šalu i smijeh radimo po starom jasno hrvatskom receptu u kobasice. Okupljeni momci rade kao pčele svaki bi htio drugom bratu pomoći. Šala, Smjeh, Zadovoljstvo tko će brže i spretnije. Božanski ambijent. Gledam i pratim sa strane i tada mi dođe misao i nikako da pronađem definiciju ljubavi. A “što to znači ljubav”? Iz ovoga navedenog može se ustanoviti koliko ti dečki vole hrvatsku tradiciju i ljubav prema njoj. Proces pravljenja kobasica naročito je namjenjen za naraštaj koji je rođen u Australiji, napravilo se preko 300 kg kobasica, po starom slavonskom receptu. Prava fešta! Ručamo pljeskavice koje smo upravo napravili uz Osječko pivo. Čujem oduševljene komentare; “Ovo nikada nisam doživio”,

“…ovo će mi vječito ostati u sjećanju…”, te na kraju “…jedva čekam do iduće godine ponovo…”

Na kraju dana u subotnje poslijepodne ozarena lica, te poštivajući sva nova korona pravila i socijalne distance – pozdravljanja, i oduševljene poruke rastajemo se uz riječi – bilo je izvanredno, vidimo se i sljedeće godine!

U sjeni naše hrvatske crkve u slavu našim očevima i majkama vjerni tradiciji predaka zahvaljujemo za prekrasno iskustvo i što reći nego opet ponoviti – vidimo se ako Bog da i Majka Božja i sljedeće godine!