Domovina uredništvo
Nakon odigrane utakmice koja je počela u tri poslijepodne a koju je Tomislav Lerotić predvodio za ovu priliku s kapetanskom vrpcom oko ruke uslijedio je dirljiv oproštaj uz skupinu vjernih navijača, suigrače i članove obitelji. Sa slavljeničkom tortom te prigodnim poklonima uz uobičajeno ukusan roštilj, druženje i prisjećanje nogometnih zgoda gospodin Tomislav Lerotić ispraćen je u nogometnu mirovinu.
Naš novinar pribilježio je izjave gospodina Lerotića i nekih od njegovih prijatelja te suigrača.
Tomislav Lerotić – Trideset godina sam bio igrač ovoga klub, točnije od 1990. godine od svoje prve registracije, doduše jedno kraće vrijeme nisam igrao radi loma nogu, prvo sam igrajući slomio jednu u igri, oporavio se i nastavio igrati, no onda sam slomio opet u igri i drugu nogu. No opet sam se oporavio i jasno nastavio dalje. Bila mi je čast igrati sa zvijezdama sydneyske Croatie poput Velimira Kuprešaka, pokojnog Ante Bošnjaka, te Zorana Jurice, Vinka Blaževića, i puno drugih. Osvajali smo mnogobrojna prvenstva i kupove igrajući na terenima širom Sydneya i Australije, imam mnogobrojne medalje i priznanja ni sam ne znam koliko. Bili smo doista dobar tim pa evo i u mojoj zadnjoj utakmici pobjedili smo naše sportske suparnike porijeklom iz Bosne i Hercegovine – FC Bossy Liverpool sa 6-1. Ova naša liga je s igračima iznad 35 godina a pošto ću ja sljedeće godine imati ako Bog da šezdeset godina, meni je ovo kraj igračke karijere, no biti ću i dalje uz ovaj tim. Hvala još jednom svima!
Miroslav Mutabdžija, menadžer kluba – Ja sam ovdje u klubu već 35 godina, a gospodin Tomislav Lerotić ili “Stric” kako ga mi izmedju sebe zovemo s nama je trideset godina. Naši počeci vezani su uz park kraj bolnice u Fairfieldu gdje smo počeli igrati te je tako i rodjena ideja o klubu.
Gospodin Lerotić je doista volio ovaj klub a to svjedoči činjenica o tome da je dva puta lomio noge no nije odustajao od igre. Ovaj klub je jasno i više od sporta, tj. druženje i prijateljstvo. Prije smo imali više mladih i raznih uzrasta po godištima što pokušavamo i danas nastaviti koliko možemo. Imamo ljude koji nas gledaju i prate, imamo i sponzore koji finaciraju zajednička druženja uz hranu i piće nakon utakmica.
Zoran Jurica, trener kluba – U klubu igram trideset i pet godina, a kao trener sam nastupio nakon smrti pokojnog Ante Bošnjaka 2014. godine. Naš igrač Tomislav Lerotić je doista zaslužio ovakav oproštaj sa svojim igračima, obitelji i prijateljima. Kao igrač Tomislav je bio pravi borac, igrao je kao obrambeni – lijevoga beka. Tomislav je baš pravi Imoćanin sa velikim srcem, a na današnjem za njega zadnjem igračkom nastupu bio je i naš kapetan momčadi.
Vinko Blažević “Babo”, kapetan kluba – U klub sam došao 1989.godine. Tomo je bio odličan igrač u obrani, taj nikada nije odustajao, živio je za ovaj klub, a ostati će i dalje s nama, no sada ne više kao igrač. U mojoj obitelji nas je rodjeno desetero što braće što sestara, i moj najmladji brat zvani “Ćoćo” igra u ovom klubu, a Tomislav mi je kao jedanesti brat u mojoj obitelji. Tomislav je nadasve dobra i poštena osoba, a bome bio je i dobar igrač. Hvala mu na svemu i na ovih trideset godina igranja za naš klub “Kralj Tomislav” iz Edensor parka.
