Domovina Urednistvo
Metak koji je promašio Papino srce stoji danas kao mistični dragulj u Gospinoj kruni u fatimskom svetištu. To je zrno koje zna tajnu, kao što je vjerojatno znao i mudri Karol, i ponio je sa sobom u svoj nebeski stan. Nije nas htio uznemiravati time, niti od toga praviti senzaciju. Uostalom, treća fatimska tajna možda je uvertira u veliko obraćenje svijeta koji prolazi kroz svoju golemu katarzu, kao kroz porođajne muke. Božja je veličina u tomu što je kadra iz našeg starog svijeta uvijek učiniti nešto epohalno novo. Život na zemlji rađanje je za nebo, bolno i mukotrpno, kako pojedinca tako i čovječanstva.
Postoje teorije da Vatikan nije u potpunosti otkrio sadržaj treće fatimske tajne. Prije 17 godina je papa Benedikt XVI., kao kardinal i prefekt Kongregacije za nauk vjere, službeno objavio treću tajnu koja se, gledajući “a posteriori”, nakon odigranih događaja, čini se odnosi upravo na atentat na Papu. Međutim, to može biti samo naše tumačenje. Možda se uopće ne odnosi na papu Wojtylu jer u fatimskom proročanstvu čovjek u bijelom i mnoštvo vjerničkoga naroda padaju mrtvi. Ako se, pak, odnosi na Ivana Pavla II., onda živo svjedoči o tomu da Bog može mijenjati svoje odluke i da sama proroštva ne moraju biti zadana kao povijesne determinante. Ako smo mi fatalisti, Bog to nije. Pretpostavimo da ne postoji više nijedan neobjavljeni zapis sestre Lucije, to ne znači da je priča o Fatimi gotova.
Duhovne interpretacije fatimskih privatnih objava i dalje su otvorene. Odnosno, fatimska poruka je uvijek i neprestano aktualna. Ona nije nešto što je dovršeno i stavljeno “ad acta”. Ona je poruka žive vjere u našoj povijesnoj dinamici. Poruka uronjena u ljudsku stvarnost, u dramu i tamu čovjekove egzistencije, kao baklja koja osvjetljuje put do dna utrobe, u samo podzemlje ljudskih stranputica, nadanja i strahova.
Mudri Karol Wojtyla
Pretpostavimo da postoji dio treće tajne koji je ipak ostao skriven. Netko bi mogao biti sablažnjen: kako je moguće da bi papa Ratzinger takvo što prešutio? A što ako se radi o nečemu prestrašnom, o nečemu što bi uznemirilo i preplašilo mnoštva ljudi? Postoje teorije da se radi o predviđanju velike apostazije i otpadništva u Crkvi. Neki tvrde da se radi o događajima koji se već naziru u svijetu: o prirodnim kataklizmama golemih razmjera u kojima će stradavati milijuni ljudi. Sve su to samo nagađanja, i objava takvih proroštava, ako i postoje, ne bi donijela ništa dobro čovječanstvu, osim što bi podgrijavala strah i fatalizam. Papa Ivan Pavao II. upravo je bio prorok Božanskog Milosrđa, i svojim životom nam je pokazao da je Bogu sve moguće, pa i poštedjeti svijet i čovjeka mnogih globalno strašnih stvari, ukoliko se vrati Ocu, Stvoritelju, i uzda se u Njegovo milosrđe i spasenje.
Napisao Zoran Vukman
