Domovina Urednistvo
Piše: Zoran Vukman
Proteklih mjeseci traje opća politička mobilizacija neokomunističke ljevice u Hrvatskoj. Bilo bi poštenije prema istini i povijesti da se Socijaldemokratska partija zove pravim imenom – Komunistička partija. Ovako smo svjedoci obmane: socijaldemokrati ne vode socijaldemokratsku građansku politiku nego neoboljševičku, jer nikada nisu ni bili socijaldemokrati, nego komunisti. Izbjegavam na ovim stranicama pisati o politici, ali ovaj uvod nije zbog politike nego zbog imenovanja stvari njihovim imenom.
Naime, uporno se pokušava hrvatski antifašizam izjednačiti s titoizmom. Ne dopušta se da netko može biti hrvatski antifašist, ali ne i komunist. Mladi naraštaji ne znaju da je famozni ZAVNOH bio svehrvatska institucija koja je koncem Drugog svjetskog rata okupila hrvatske antifašiste među kojima su komunisti bili tek jedan segment. Oni su 1945.g. unutarnjim prevratom praktički preuzeli vlast i monopol nad antifašizmom tako što su hrvatsku nekomunističku političku i građansku inteligenciju onemogućili da participira u politici nakon pobjede nad fašizmom. Titoisti su uzurpirali tu pobjedu i danas se kite nečim što nije ekskluzivno njihovo – njihova je samo prevratnička komunistička revolucija u kojoj su pobili mnoštvo ljudi i uklonili sve svoje političke protivnike i neistomišljenike.
Indijanci i kauboji
Moj naraštaj se u djetinjstvu, koliko se sjećam, najčešće igrao na Indijance i kauboje. Westerni su bili opće mjesto našega odrastanja. Rjeđe bi se igrali na partizane i Nijemce, ali se ni uz najbolju volju ne mogu sjetiti da smo se igrali na partizane i ustaše. Te igre su nam bile nepoznate sve do zrele dobi. Na žalost, danas je to u Hrvatskoj jedna od najomiljenijih igara. Već godinama igraju se mnogi u ovoj zemlji na partizane i ustaše. Ne znam kako se nisu umorili, i ne znam kako im nije dosta svega.
Hrvatska povijesna memorija je opustošena, osiromašena, lišena duha, pretvorena u kontrapunkt na kojemu ratuju fantomi prošlosti. Zaboravljen je zapadni antifašizam jednoga Tuđmana, Bobetka, Šibla, Nazora, Mačeka….a ustoličen onaj balkanski, primitivni, neokomunistički koji ni dan danas ne razumije tokove europske povijesti. Ugurani smo u rovove u kojima se moramo opredjeljivati: ili s ustašama, ili s partizanima. Nema trećega. Tko god želi van, sumnjiv je. Što je uistinu hrvatski antifašizam?
Postoji li očišćen od idelogiziranja i retuširanja? Postoji li, recimo, u tako čistom civilizacijskom obliku kao što je postojao kod savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu? Svake godine ujutro 6. lipnja sjetim se jedne od najvećih i najvažnijih bitaka u povijesti čovječanstva: iskrcavanja u Normandiji. Dan „D” 1944. godine, u zoru, tisuće američkih momaka ginuli su na normandijskoj obali…većina njih bili su kršćani, (naravno uz pripadnike i drugih vjera, Židova itd.,…) iz tradicionalnih američkih obitelji, mnogi su sa sobom nosili primjerak Novoga Zavjeta, katolici su imali krunice kao što su i mnogi naši momci 1991. godine…s takvom predodžbom se mogu poistovjetiti. Odbijao sam poistovjetiti se s komunističkom partizanštinom s kojom su nam od malih nogu ispirali mozak. Volio sam čitati o američkim bitkama na Pacifiku. Nisam obožavao Bulajićeve filmove. Jesam li antifašist? Ili sam sumnjiv?
Velika je pogreška što se hrvatski antifašizam nije konkretizirao kao ideja i u Domovinskom ratu. Iako je to bila borba protiv velikosrpskog fašizma, dopustili smo da se pretvori u nove opasne unutarhrvatske igre partizana i ustaša. Dopustili smo da čitava Hrvatska bude uvučena u tu staru priču, kojoj kao da nema kraja. Hrvatski antifašizam je izgubio svoju povijesnu nit, istina o njemu je zamagljena jer je ponovno retuširaju poratni komunistički egzekutori, a s druge strane, netko je posijao glupi, neuki prkos među dijelom mladeži i naučio je crtati svastike po zidovima i drugdje, umjesto da je učimo plemenitim i uzvišenim idealima, da je učimo integralnoj hrvatskoj povijesti koja pored tamnih rupa, ima i svoje bljeskove i herojske uzlete.
Osim na portalu vlč. Zlatka Sudca možete tekstove Zorana vukmana i promišljanja s područja politike, kulture, vjere i društva pratiti i na web stranici – www.zoranvukman.com
