Na kraju trotjedne australske turneje duhovno-rodoljubnih pjesama koja je završila krajem siječnja 2024. godine razgovarali smo o dojmovima njegovog prvog puta u Australiju s Stijepom Gledj Markosom. Gospodin Markos je bio sva tri tjedna u društvu svog prijatelja i duhovnog vodje ove turneje svećenika isusovca Ike Mandurića. Razgovor s njim smo vodili par sati prije odlaska u Hrvatsku na sydnejskom aerodromu. Evo što nam je Stijepo Gledj Markos rekao – Prije nego što sam došao sanjao sam put u Australiju, mogu reći da sam bio uzbudjen i doista bilo je to prelijepo putovanje od Pertha do Melbourna i evo na kraju i Sydneya. Oduševljen sam organizacijom puta, Hrvatskim katoličkim misijama koje smo pohodili, doslovno sam zapamtio svako ime svakog čovjeka, žene i djeteta urezalo mi se duboko u pamćenje i potaknulo me je da opet uskoro ovdje dodjem. Za mene ovo nije bilo samo pjevanje i da svojim glasom našim ljudima donesem malo radosti prvenstveno duhovne zbog koje sam i došao, nego i ove domoljubne, uz to sam imao i sreću da upoznam i dio svoje rodbine za koju nisam ni znao, i to i u Perthu i u Sydneyu, i to riječ je o bliskim rodjacima koje nisam nikada vidio. U Perthu su to rodjaci s mamine strane koji su tu već u drugoj generaciji a jednako tako i u Sydneyu. Pun sam dakle dojmova, osim obitelji sada ovdje imam i prijatelje. Teško mi je izdvojiti nešto na ovom putu, no ako to već na neki način trebam spomenuo bih gostoprimstvo voditelja naših misija od vlč. Nikole Čabraje u Perthu gdje sam nastupio u katedrali u Perthu u nedjelju na dan kada je Hrvatska službeno priznata od Vatikana. Pjevao sam u toj prigodi „Rajska djevo kraljice Hrvata“, doista poseban doživljaj i trenutak. U Melbournu su me ugostili svećenici Vedran i Josip te u Sydneyu fra Klaudio. Obišao sam pustinju u Perthu, u Melbournu gledao tenis na Australian openu, kupao se u Sydneyu, jedan neopisivi doživljaj. Jako se radujem što idem kući, nedostaje mi moja obitelj, a drugi put ću ako Bog da doći s njima i vjerujem na jedno malo duže vrijeme nego ovaj put. Takodjer imao sam i lijep nastup u asirskoj crkvi gdje sam otpjevao dvije pjesme – „Oče naš“ na aramejskom na kojem oni pričaju te još jednu. Bili su oduševljeni i zapravo su to prenijele sve njihove zajednice širom svijeta, te sada znaju da ima jedan Hrvat koji pjeva na aramejskom. Nastupio sam takodjer i u jednoj australskoj crkvi i župi, tako da je ovo bila u neku ruku medjunarodna turneja. Neka Bog blagoslovi sve naše prijatelje Hrvate u Australiji i diljem svijeta. Hvala organizatoru ove turneje Matku Šeparoviću iz Pertha te pateru Iki Manduriću iz Osijeka koji mi se pridružio kao suputnik na ovom putu!