Domovina Urednistvo
Autor: Ante Glavor
DUBRAVA
Zlatne zrake sunca prosipaju sjaj,
sunčano je svijetlo Pelješac oplelo,
od iskona lijep je poluotok taj,
na sredini njega – DUBRAVA je selo.
Ispod sela polja i njive zelene,
uokolo brda i brežuljaka dosta,
oh, kako me zato vežu uspomene,
i na brijegu crkva, PRESVETOGA TROJSTVA.
Pogled u visoko brdo Čaroviće,
lokve i Gnjilišta gore iznad sela,
na čari “vilinske” te ljepote sliče,
uzdiže se crkva na zapadu bijela.
Oko crkve groblje što ga cvijeće kiti,
spomen, uspomene umrlih predaka,
SVETI ih MIHOVIL sa oltara štiti,
i svih naraštaja sudbina je takva.
Svakome je sveto, tu gdje se rodio,
a DUBRAVA je rodno selo moje,
iz daljine uvijek, na VAS sam mislio,
na HRVATSKU dragu i na selo svoje.
P U T . . .
U besvijesti započeo sam svoj put
koji me je doveo u ovaj svijet,
Suzicama škropeći moje majke skut
i tako došao na naš zemaljski planet.
Zakročih na put Života
u davno djetinjstva doba,
koji se kroz moju mladost mota
i ulazi u Zrelo Životno doba.
Put ide dalje iz proljeća, ljeta, jeseni u zimu,
na horizontu bliži mu se kraj,
kao brodu koji plovi u luku da baci cimu
i noć je došla, nestao je sunčani sjaj.
Oh Bože, Bože, što je ovo sve bilo,
Jel’ doista smrt ima zadnju riječ?
To nije Tebi ni drago nit milo
Isus je nama to rekao već.
“JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT”
koji nas po KRISTU – BOGU vodi
smrt nije kraj nego – ROĐENJE ZA ŽIVOT,
tad’ idemo DOMA, vječnom miru i slobodi.
