Prvo što nakon izbora za Hrvatski sabor želim vrlo jasno reći jest to da je hrvatska domoljubna i državotvorna misao doživila totalan poraz u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u hrvatskom iseljeništvu. Malo je vjerojatno da ćemo se kao narod oporaviti od te nove velike nacionalne i političke tragedije.
PRIZNAJEM: PORAŽEN SAM I UNIŠTEN
Kao vrlo mlad čovjek, u borbu za samostalnu hrvatsku državu i povratak u domovinu uključio sam se gotovo prije prije pola stoljeća. U toj sam borbi uglavnom bio sam, jer sam bio duboko svjestan da su protiv stvaranja hrvatske države bili ne samo komunistička Jugoslavija (i njezini udbaški agenti u isljeništvu), nego i cijela međunarodna zajednica. Nakon velikih početnih uspjeha od 1990. do 2000., danas duboko shvaćam da je sve bilo uzaludno. U Hrvatskoj je hrvatska misao nepovratno zgažena, barem za idućih pola stoljeća, a do tada ćemo možda kao narod i nestati. Radujem se što neću više biti živ kad se to dogodi.
MACAN JE OLIČENJE DANAŠNJEG JUGOSLAVENSTVA I HRVATSKOG SLUGANSTVA U HRVATSKOJ
U kojoj su mjeri ovi moji zaključci točni, najbolje nam ukazuje nastup i do sada nezamisliv javni napad jednog Jugoslavena na legalno izabranog domoljubnog člana Hrvatskog sabora – nezavisnu zastupnicu Karolinu Vidović Krišto. Do 2000. tako nešto nije bilo moguće ni sanjati u najstrašnijem snu. Budite uvjereni, još teži i izravniji javni napadi ne samo na državotvorne zastupnike, nego i na svakog domoljubnog Hrvata bit će normalna pojava, kako u medijima tako i na ulici.
MACAN JE PODMETAO I TUĐMANU
Krešimira Macana poznam još od 1991. kad je radio u Ministarstvu informiranja, u to sam vrijeme bio prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova. Macan je već tada Tuđmanu podmetao lažne informacije. Sve do pojave Plenkovića, Macan je morao prikrivati svoje nepopravljivo jugoslavenstvo. Sada kad je Plenković osigurao neupitnu i nedodirljivu vlast u Hrvatskoj, hrvatski Jugoslaveni svih boja počet će izlaziti iz ormara.
NEMA VIŠE HRVATSKOG OTPORA, NI U DOMVINI NITU U ISLJENIŠTVU
Na veliku tragediju hrvatskog naroda, u Hrvatskoj i cijeloj dijaspori više nema, kao što je bilo u emigraciji prije 1990. tko bi pokrenuo borbu za novo oslobođenje Hrvatske. Premda će se boriti u granicama svojih mogućnosti, Karolina Vidović Krišto i ono malo drugih novih državotvornih zastupnika, imaju pred sobom možda i najveću i najtežu odgovornost u svojem životu. U međuvremenu, Krešimir Macan će i dalje biti persona grata u hrvatskim mainstream medijima. Mislav Tonogal će u Otvorenom za njim i dalje molečivo vikati: “Gospodine Macane vratiti se natrag, Vi ste naš…. S vremenom će Macan ponovno dobiti mjesto javnog savjetnika premijera Plenkovića. Za sada je Macan samo plaćeni Plenkovićev špijun, koji danas živi u svojoj Jugoslaviji.
PROCES RUŠENJA HRVATSKE DRŽAVE IDE NEZAUSTAVLJIVO NAPRIJED.
Nitko nam ne može pomoći, ako si sami ne pomognemo. Velika većina hrvatskog naroda već je danas povjerovala da će nas Europska unija spasiti davanjem više od dvedeset besplatnih milijarda eura. U to može povjerovati samo narod koji je već digao ruke od sebe i postao rob novog Europskog carstva. Iz dana u dan, sve je više znakova da smo smo izgubili i volju i snagu za borbu protiv onih koji danas svim mogućim sredstvima ruše u Domovinskom ratu stvorenu i obranjenu samostalnu hrvatsku državu.