Domovina Urednistvo
Blagdan Svetog Jurja, ove subote 23.4.2022. vjerujem da će ostati u sjećanju svim vjernicima u hrvatskoj zajednici Sv. Josipa u Tighes Hill, Newcastle.
Naime u posjet su uz domaćeg svećenika fra Ivicu Pećnika došli i gosti iz Zagreba, i to provinicijal fra Milan Krišto u pratnji provincijskog ekonoma Ivana Utješinovića, što je obradovala vjernike naše zajednice Newcastla i okoline. Sveta misa je počela u 10.30 sati. Predvoditelj svete misa, namijenjenu za fra Euzebija, predvodio je provincijal uz koncelebraciju fra Ivana i fra Ivice. Prije misnog slavlja, u ime zajednice, gospođa Vesna Bobošević je gostima uručila cvijeće i pročitala lijepu dobrodošlicu. Nazočio je uobičajen broj vjernika, a nakon misnog slavlja bio je i zajednički ručak za sve prisutne vjernike, kojeg su po običaju pripremile naše dobre i vrijedne gospođe. Poslije ručka nastavilo se sa druženjem, zajedničkim slikanjem, gdje su se pokrenula i pitanja o budućem statusu naše pastoralne zajednice.
Prije nešto više od 50 godina u ovom industrijskom gradu, kao i užoj okolini doseljavao se veći broj hrvatskih obitelji iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Većina tih vrijednih ljudi zapošljivalo se u željezari i u čeličanama. Ljudi su se počeli organizirati i tražiti najbolje načine da imaju svoju crkvu ili kapelu za svoje duhovne potrebe, a potom i hrvatski klub (dom) za potrebe zajedničkog druženja , kao i drugih društvenih aktivnosti. Vrijedni i složni ljudi hrvatske zajednice uložili su dosta truda, kao i financijskih sredstava da se kupi mala kapela, uz prateće objekte za društvene aktivnosti. U skupu tih pratećih objekata urađen je i stan za svećenika. Od samog početka svećenik koji je počeo služiti bogoslužje svete mise u kapeli Sv. Josipa, bio je sada već pokojni fra Euzebije Petar Mak. Baš u tim početnim godinama iseljeničko-doseljeničkog života kapela sv. Josipa u Tighes Hill-u bila je simbol duhovnog života male katoličke zajednice hrvatskog naroda Newcastle-a kao i uže okoline. Prateći objekti uz kapelu postali su centar za društvena okupljanja, posebno mladih i djece. Folklorna skupina je vježbala plesove, te su imali svoje nastupe u mjestima NSW-a sa drugim folklornim skupinama. Osim toga i sam svećenik je pomogao kod učenja hrvatskog jezika za mladu djecu. Bilo je to jedno lijepo vrijeme kada je vladala jedna složnost u očekivanju samostalnosti naših domovina koje smo napustili. Koliko se sjećam neki su mi stariji doseljenici pričali da je zavladalo neko uvjerenje kada Hrvatska i Bosna i Hercegovina budu nezavisne države da će se dobar dio naroda vratiti nazad u stari kraj, odnosno napustiti Australiju, kao i sve sadržaje koje su napravili sebi za vjerski, pa i društveni život. Došlo je i to vrijeme , ali ljudi se nisu vraćali u stari kraj, mladi ljudi zbog posla odlaze iz Newcastle-a, manji dio njih se asimiliralo u australski način života, dok stariji umiru. Broj članova zajednice, odnosno vjernika se znatno smanjuje. To nije nikakva posebnost za našu zajednicu u Newcastlu, pošto je slično stanje i u Sydneyu kao i čitavoj Australiji gdje se nalaze hrvatski katolički centri. Nažalost to je jedina velika pošast modernog vremana gdje kršćanske zemlje postaju previše sekularna društva. Najbolji primjer toga je Njemačka koja je bila velika kršćanska zemlja, a u skoro vrijeme će vjerovatno izgubiti status kršćanske zemlje, jer crkve su prazne. Da se sada vratimo konkretno na našu malu katoličku zajednicu hrvatskog naroda Newcastla i okoline. Pokojni fra Euzebije vjerno je služio svome narodu sve do svoje smrti iako je zajednica vjernika postajala sve manja, zbog razloga koje sam naveo u prothodnom dijelu ovog zapisa. Teško je bilo održati centar i servisirati sve troškove koji su bili značajni, a prihodi od milodara relativno maleni. U svemu tomu dobra financijska pomoć dolazila je nakon hodočašća na blagdan sv. Josipa. Hodočasnicu su većinom dolazili iz Sydney-a, a bilo ih je i iz Woolongonga i Canberre. To je pomagalo da se nekako pokrivaju troškovi centra, ali ponekada uz pomoć od nekih katoličkih centara iz Sydneya. Kod proslave sv. Josipa vrijedno je istaći jednu te istu skupinu ljudi i žena koji su se žrtvovali i marljivo radili dugi niz godina da pripreme hranu i sve ostalo za veliki broj hodočasnika. Velika im hvala u ime zajednice i neka ih dragi Bog nagradi. Duhovni život zajednice je bio prekinut skoro 5 mjeseci, ali zahvalni smo mladom svećeniku fra Ivici Pećniku koji dolazi svake prve nedjelje u mjesecu da održi svetu misu, i potom ostane i koji dan iza nedjelja, za eventualne duhovne potrebe zajednice.
I na samom kraju ovog malog prikaza iz naše vjerničke zajednice nadam se da su se naši dragi gosti iz Zagreba, fra Milan i fra Ivan ugodno osjećali boraveći u Newcastlu. Za našu malu zajednicu ovo je bio radosni dogadjaj koji će nam ostati u trajnom sjećanju.
