Razgovor s dr. T. Sunićem: Pred Amerikom su teška vremena

Nekada su se brojni intelektualci u Hrvatskoj zanosili titoizmom, jugo-komunizmom, samoupravljanjem itd. – danas isti ti ljudi i njihovi potomci koriste derivat pod imenom „slobodno tržište“ i „progres“. Jugokomunistička skolastika nije više u modi; ali ostaje isti rezidualni princip da su svi ljudi isti; dakle, da svatko može birati svoj spol i svoj rod i svoj identitet kako mu se prohtjie. Odatle i novi derivat pod imenom „transrodnost“– koji se u potpunosti uklapa u paleo-komunističku ideologiju jednakosti, tj. da su svi ljudi jednaki, te stoga i zamjenjivi. Princip rezidua jednakosti ostaje isti – jedino se nazivi i imenice mijenjaju, kaže publicist i književnik dr. sc. Tomislav Sunić s kojim smo razgovarali o ideologijama iz arsenala “kulture smrti”, kulturnom ratu u SAD, kao i o hrvatskim perspektivama.

Posljednjih tjedana svjedočimo nizu prosvjeda diljem Europe, od Njemačke i Slovačke do Francuske. Imaju li ti prosvjedi zajedničku poveznicu ili se radi o specifičnim povodima?

Svi ti prosvjedi, bilo u Francuskoj, Italiji ili Njemačkoj nemaju ideološku crtu, niti oni idu za rušenjem Sustava. Ponajprije njihovi uzroci leže u nezadovoljstvu financijskom politikom vladajućih garnitura, što se odražava na padu kupovne moći građana, na loše poteze vlade glede mirovinske politike, kao i na rašireni strah od budućnosti, a to je postala glavna psihološka crta među brojnim građanima EU. Ne treba si praviti iluzije, kao što to često vole isticati desničari ili katastrofičari da prijeti kaos ili građanski rat. Sustav, a tu mislim na Liberalni Sustav, još uvijek je stabilan i njegove represivne mjere vrlo su učinkovite.

Ponovno se govori o migrantskoj krizi, tj. o masovnijim dolascima afroazijskog stanovništva u Europu. To se događa u trenutku dok u brojnim zemljama, od Njemačke i Francuske do Švedske, imamo tisuće šerijatskih geta. Krećemo li se prema svojevrsnoj “multi-kulti” distopiji?

Mi već jesmo u toj multi-kulti utopiji. Međutim raščistimo jednu stvar. Dolazak afroazijskih migranata potpuno se uklapa u kapitalističke liberalne postavke o „slobodnom protoku ljudi i kapitala“, bilo da je riječ o EU ili SAD-u. Kritizirati migrante, a pritom isticati blagodati kapitalizma, u najmanju je ruku nesuvislo. Tu desnica griješi. Napadati samo ljevicu kao glavnog pokretača multi-kulti sistema također je licemjerje i gubljenje vremena. Psihološki gledano, jedan od glavnih pokretača dolaska neeuropskih migranata u SAD ili EU također je katolički visok kler, Kurija u Vatikanu i biskupske konferencije. Uostalom i stajalište Crkve u potpunom je skladu s njezinim ekumenskim učenjem – „ljubi bližnjeg svoga“. Riječ je dakle od jednom „Ne-Svetom Trojstvu“ koje čini: visoki kapital, Antifa-Ljevica i visoki katolički kler sa sjedištem u Rimu. Migranti to znaju.

Čini se da je i Hrvatska krenula sličnim pravcem?

Svakako. Ulazak u EU znači za Hrvatsku prihvatiti pravila kapitalističkih EU odredba o „slobodnom protoku ljudi i kapitala.“ To je već moralo biti svakom jasno nakon prihvaćanja Marakeškog sporazuma 2018. u kojem se implicitno ističe potreba za migracijama. Pučki hrvatski rečeno – za zamjenama stanovništva i nestankom hrvatskog naroda.

S jedne se strane potiče masovno useljavanje u Europu, a s druge promiču protuživotne ideologije tipa genderizam. Što po Vama stoji iza transgender agende?

Kad govorimo o genderizmu ili „transrodničarima“ tada možemo ovdje parafrazirati antiliberalnog i antikomunističkog talijanskog sociologa Vilfreda Pareta i njegov opis „residua“ i „derivata“. Rezidue su znači, pučki rečeno, ljudska volja i politička energija, koja se u danoj povijesnoj dobi i ovisno o duhu vremena i pomodarskih trendova mijenja u derivat pod drugim imenom. Evo primjera. Nekada su se brojni intelektualci u Hrvatskoj zanosili titoizmom, jugo-komunizmom, samoupravljanjem itd. – danas isti ti ljudi i njihovi potomci koriste derivat pod imenom „slobodno tržište“ i „progres“. Jugokomunistička skolastika nije više u modi; ali ostaje isti rezidualni princip da su svi ljudi isti; dakle, da svatko može birati svoj spol i svoj rod i svoj identitet kako mu se prohtije. Odatle i novi derivat pod imenom „transrodnost“ – koji se u potpunosti uklapa u paleo-komunističku ideologiju jednakosti, tj. da su svi ljudi jednaki, te stoga i zamjenjivi. Princip rezidua jednakosti ostaje isti – jedino se nazivi i imenice mijenjaju.

Kulturni rat osobito je jak u SAD-u gdje se po prvi put koristi pravosuđe za političku eliminaciju jednoga predsjedničkog kandidata. Ima li po Vama Trump izglede za novi mandat?

U načelu Trump ima velike šanse; on uživa više popularnosti nego sadašnji predsjednik SAD-a Joe Biden. No nemojmo si praviti iluzije. Glavni mediji u SAD-u, visoko školstvo, pogotovo u društvenim znanostima, tj. “tvornice javnog mnijenja i političkih mitova“ – drže i dalje ljudi Sustava, tj. tzv. Duboka država. Duboka država poduzet će sve mjere da spriječi Trumpa 2024. od ponovnog ulaska u Bijelu kuću.

Dio analitičara predviđa mogućnost građanskog rata u SAD-u. Jesu li takve prognoze pretjerane?

Teško je reći. No Amerika je danas iznimno polarizirana zemlja, i po rasnoj i po socijalnoj osnovi. Neki crno-bijeli rat teško je zamisliv, jer postoji još veći animozitet između Amerikanca kineskog podrijetla prema Afroamerikancima; animozitet Hispanoamerikanaca prema Afroamerikancima. U svakom slučaju pred Amerikom su teška vremena.

Vidljivo je da ideologije iz arsenala “kulture smrti” snažno impregniraju zapadna društva. No čuju se i glasovi o transhumanizmu ili čak posthumanizmu. Kako gledate na takve filozofije?

Ne znam što te riječi točno znače? Svatko ih koristi na svoj način. Podrazumijeva li to da će nas Sustav pretvoriti u ljude-strojeve? Vrijedi pogledati film Metropolis Fritza Langa snimljen 1927., u kojem su glavni akteri postali ljudi-strojevi. I mi smo danas svi neki način već dobrovoljno „transhumanizirani“ raznoraznim elektroničkim napravama i pametnim telefonima gdje se gubi svaki ljudski kontakt. Na neki način i histerija oko Covida-19 također je bila vrsta transhumanizma u kojem je Sustav bez uporabe sile vješto usmjeravao i preoblikovao ponašanje milijuna ljudi. Bit će toga još u drukčijim inačicama.

Hrvatsko društvo i dalje more stari problemi koji proizlaze iz neprovedene lustracije. U isto vrijeme more ljudi napušta državu čime se gubi biološki i razvojni potencijal. Kako gledate na hrvatske perspektive?

Priče o lustracijama, koje su česta tema među hrvatskim desničarima, često prelaze u prazno lupetanje. To se zove, kako Amerikanci kažu „wishful thinking“. Zašto je nemoguće provesti lustracije? Hrvatsku državu 1991. ponajprije su stvarali bivši komunisti – u puno slučaja dobronamjerno. Ako već idemo u lustracije, moramo onda odstraniti i njih, kao i više od pola milijuna hrvatskih građana koji su radili u jugoslavenskom Sustavu. Nije problem bio samo u Titu ili Udbi. Svako selo, svaki grad u Hrvatskoj, imao je tisuće svojih malih titića, tisuće malih cinkaroša na platnom popisu Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove, odnosno Udbe. Svaka zgrada u Novom Zagrebu, svaki vrtić u Splitu, svaki fakultet u Rijeci imao je svoje doušnike koji su prijavljivali nepoćudne ljude Udbi.

Protiv toga sam da se drži Perkovića i Mustača u zatvoru – oni su samo mali vijci u golemom kotaču bivšeg jugo-komunističkog terora, a u kojem su stradavali i mnogobrojni komunisti i prvobitni nositelji tog istog terora. Vrijedi čitati znanstvenike koji su opisali demokratičnu, ali i patološku stranu komunizma, poput Ante Cilige, Aleksandra Zinovijeva ili Claude Polinea. Provesti danas lustracije u Hrvatskoj značilo bi osuditi tisuće i tisuće građana, koji su često i protiv svoje volje, bilo izravno bilo neizravno, potpomagali da jugoslavenski teroristički Sustav zaživi i funkcionira. Komunizam nije teror manjine protiv većine – nego teror većine protiv manjine.

Neke sentimentalne priče o primjeni Rezoluciji 1481 Europske unije iz 2006. – puka su naklapanja budući da Rezolucija nema nikakav pravno obvezujući karakter. Konačno niti je EU, niti SAD-u, u interesu pokrenuti antikomunističke čistke jer bi se time osporio poredak stvoren nakon 1945. Nemojmo zaboraviti da bez Staljina i silnog komunističkog terora prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata, Zapad nikada ne bi dobio rat 1945., niti bi mogao osnovati poredak u kojem mi danas živimo.

Danas u SAD i EU postoje dobro uhodane masovne hajke na vještice desnice i tzv. fašiste i tzv. desne ekstremiste. Komuniste i njihove nasljednike koji operiraju pod novim pomodarskim derivatom „liberala“ nitko ne dira. Oni su dio Sustava, tj. Duboke države.

Pripremate li neku novu knjigu?

Da, čitam i spreman nešto o intelektualnom teroru od starog Rima do danas.

Razgovarao: Davor Dijanović