Putinova dilema?

Očigledno je da rat, invazija, u Ukrajini ne ide prema planu, iako je taj plan razrađen, predviđen, da traje dva tjedna. Osim jednog većeg grada na jugu Putinova vojska nije uspjela osvojiti vodeće gradove Ukrajine. Isto tako je očigledno da je Rusiji u korist da rat završi čim prije, dok Ukrajini što dulje tim bolje. Razlog je razumljiv.

Putin želi staviti svijet pred gotov čin, okupacija zemlje, uspostava jednog novog, Rusiji bliskog poretka, potvrdilo bi Putinovi tezu da ovo nije bio rat protiv Ukrajine per se nego protiv režima, kojeg Putin naziva neonacističkim!

Dok bi produljeni rat otvorio Pandorinu kutiju, upoznao ruski narod sa istinom što se ustvari događa u Ukrajini. Počele bi se osječat posljedice ekonomskih sankcija koje je Zapad nametnuo Rusiji. Jer, baš te sankcije će eventualno donjeti pobjedu Ukrajini a ne borbe na terenu.

Borbe na terenu su ključne radi sankcija, čiji je efekt dugoročan, što dulje trajao konflikt tim će sankcije biti efikasnije. Zato je važno da se ukrajinski narod koncentrira na obranu većih gradova, borbe ulice po ulicu, zgrade po zgradu, tipa Staljingrada ili hrvatskog grada heroja Vukovara.

U tom skučenom prostoru biti će i efikasnija ukrajinska obrana protiv ruskih tenkova. Također pridonjeti će većem broju žrtava ruskih vojnika a to je nešto što Putin želi izbjeći. Nema ništa gore za moral jedne zemlje u ratu nego kad vreće s tijelesima mrtvih vojnika počmu stizati kući. Mogu se kontrolirat vijesti na ekranu ali ne habeas corpus!

Druga važna komponenta ovog sukoba je promjena na političkom planu. Podjeljena Europa najednom se našla zajedno, jedinstvena u svom otporu Putinu. Čak i do sada pro-ruski sklona Njemačka zauzela je po prvi puta oštar stav. Ne samo poslala Ukrajini tisuću protutenkovskih raketnih bacača nego naglo povečala svoju bruto potrošnju u oružanju i obećala ostvariti 2% doprinos u okviru NATO-a.

Takvo nešto je pravi šok za Putina koji je Njemačku tako rekoć pretvorio u taoca njenon zavisnošću od ruskog plina. Suprotno tome nesmije se zaboravit ruska ovisnost o Njemačkoj, čak 60% trgovine koju Rusija ima sa EU je vezano uz Njemačku.

Drugim riječima Njemačka se moze priuštit, uz početne poteškoće, prekidom nabave ruskog plina ali Rusija nebi mogla opstati bez njemačkog tržišta.

Sve u svemu, događaju se prelomna preslaganja na geo-političkom polju u Europi sa posljedicama diljem svijeta. Otvaraju se stare rane, ne tako daleke ratne povijesti. Već od davna traženo i očekivano njemačko naoružanje postepeno se ostvaruje kao posljedica, straha, od ruske invazije.

Također na Dalekom istoku Japan se na sličan način budi, parira Rusiji što se tiče još ne riješenog problema oko Kurilskih otoka koje je Rusija pri kraju Drugog svjetskog rata zauzela. Nezaboravimo da je to jedan od razloga da dan danas nije potpisan mirovni ugovor između dviju zemalja?

Svi ti potezi i te kako treba da zabrinu Putina i one koji ga podržavaju. Oligarhija koja danas vlada u Moskvi brzo će uvidjeti da je, kako se ono kaže, vrag odnio šalu, da rat u Ukrajini nije u njihovom interesu. Sulude Putinove izjave da su Ukrajinci i Rusi jedan narod podsjeća nas na ne tako davna vremena s naših prostora, o nekom tako zvanom ‘bratstvu i jedinstvu’.

Ukrajinsko vrhovno vijeće, RADA, jos prije Oktobarske revolucije, u rujnu 1917 u Kijevu, sazvalo je kongres porobljenih naroda Ruskog imperija tražeći slobodnu i neovisnu Ukrajinu. Ta je neovisnost trajala do 1921. kad ju je Lenin ukinuo, iako je prije toga podržao njihovu samostalnost! Znači, kriva je Putinova prepostavka da je komunizam stvorio Ukrajinu.

Pozivanje na prošlost neće riješiti probleme sadašnjice. Dali je netko nekad zajedno živio, pa čak iznikao iz istih korijena, je sasvim sporedno. Svaki narod bira onaj život koji mu je najprikladniji, u sadašnjici a ne u nekoj nebuloznoj prošlosti. Samo u diktaturi kroju se nad-narodi, prisiljava ljude da žive zajedno. Zato i ova bitka u Ukrajini je na kraju krajeva bitka dvaju principa, slobode ili totalitarizma!