Domovina uredništvo
Dragi župljani i prijatelji, sestre i braćo,
Budući da vrijeme moga djelovanja u HKM Camberra i Queanbeyan završava ne mojom voljom nego voljom nadležnih crkvenih struktura, želio bih se nakon osmogodišnjeg života i rada u ovoj Misiji, danas s vama, ljudski i kršćanski oprostiti. Među vas sam došao 2012. kao mlad čovjek i svećenik franjevac, samo s 31 godinu, s puno volje i elana, a možda s premalo iskustva. No unatoč svemu tome, dao sam se na posao onako kako sam znao i kako sam mislio da je najbolje. Svoje sam djelovanje usmjerio na dvije razine: uređivanje crkve i sređivanje materijalne situacije u Misiji te predanom radu na duhovno-pastoralnoj razini kao svećenik i franjevac. I za jedno i za drugo bila mi je potrebna vaša pomoć koju ste mi kroz cijelo vrijeme zdušno pružali.
Rad na materijalnom području je mjerljiv i za oko lakše vidljiv. Crkva je bila unutra neuređena pa sam pristupio njezinu nutarnjem umjetničkom uređenju koje sam povjerio dobrim arhitektima i umjetnicima. Oni su od crkve napravili doista lijep i ugodan molitveni prostor koji zacijelo zaslužuje glavni grad Australije, a i vi kao njegovi stanovnici. Na to sam ponosan zajedno s vama i to ostaje i kao moj vidljiv doprinos ovo Misiji.
Što se tiče rada na duhovnom području, njega je teže izmjeriti vidljivim mjerama. Ponešto se može vidjeti ali dosta toga je na ovome području ostalo ispod kore površnosti. Ipak navest ću i na ovome području neke podatke koji nisu zacijelo zanemarivi i nevažni. U našoj Misiji smo proslavili 500 nedjeljnih i blagdanskih sv. misa, te još oko 2500 svakodnevnih sv. misa. U ovom razdoblju moga djelovanja obavljeno je 190 krštenja, 220 sprovoda, 40 vjenčanja, puno prvih pričesti, krizmi, ispovijedi, veliki broj posjeta bolesnicima u bolnicama, ljudima u staračkim domovima, i osobno vašim domovima i obiteljima. Isto tako održao sam velik broj osobnih razgovora, bilo je i obraćenja, te raznih oblika druge pomoći.
Radeći i na jednom i na drugom planu, držeći određeno ravnovjesje između ove dvije stvarnosti, mogu reći da se lice naše zajednice i duhovno i materijalno u potpunosti izmijenilo i dobilo neku drugu, ljepšu dimenziju, što mi je osobno drago i što me ispunja izvjesnim zadovoljstvom. Nadam se i želim da se na tom pozitivnom putu i dalje nastavi te da i kao hrvatska vjerska zajednica rastete u vjeri prema Bogu i čuvate svoju nacionalnu tradiciju kao i sjećanje na svoje korijene. Jer i korijeni i tradicija, kao i sama vjera, važni su ne samo za sadašnjost nego i za vašu budućnost.
Kao i inače kad netko odlazi prije nego mu je istekao mandat i prije nego bi i sam osobno želio, u zajednici se pojave razne priče, nagađanja, polu informacije, izmišljeni razlozi, dosta maštovitih mišljenja – i sve to zajedno uzburka duhove i poremeti mir i ozračje u zajednici. Stoga bih vrlo kratko rekao nekoliko informacija ne da vas u nešto uvjeravam nego da ih imate iz prve ruke.
Vi znate da premještaje vrši Uprava Franjevačke zajednice a da mandat pastoralnog djelovanja daje mjesni biskup. Inicijativa može krenuti s jedne ili s druge strane. Koliko sam ja upoznat, inicijativa je pokrenuta od strane Mjesnog ordinarija, to jest mjesnoga biskupa. Isto tako vam je poznato da čovjek u svome djelovanju i osobno možete pogriješiti ali i da ima osoba koje vam zbog raznoraznih razloga žele nauditi, ocrniti vas, optužiti ili vam svjesno nanijeti duhovnu a nekad i materijalnu štetu. Takvim osobama u ovome vremenu teško je stati na kraj jer su i crkveni autoriteti zaplašeni i podložni strahu i ucjeni. U jedan takav procjep i igru sam upao i sam dijelom zbog vlastite krivnje i neopreznosti a dijelom zbog svih ovih navedenih okolnosti. Ovdje vam javno i s odgovornošću tvrdim da to nema nikakve izravne veze s HKM, ni u materijalnom, ni u duhovnom, ni u personalnom smislu. I vi i ja smo u tom smislu čisti.
Problem je nastao zbog nekih mojih osobnih propusta u koje sada nema potrebe detaljnije ulaziti, pogotovo ne javno. Reći ću samo da tim mojim propustom nije prekršen ni civilni ni crkveni zakon, ali je Biskup reagirao mojom smjenom sa službe voditelja ove HKM. Takva je sankcija nesrazmjerna učinjenom djelu i donesena je protivno zakonskoj proceduri, čime je prema meni učinjena nepravda i narušen mi je dobar glas. Ono što me posebno iznenadilo i razočaralo jest činjenica da su u Ordinarijatu u potpunosti povjerovali lažnim optužbama protiv mene i na temelju toga izrekli nepravedne i neopravdane sankcije, a da nisu prije toga saslušali i moju stranu priče.
Tako se dogodilo i u mome slučaju. Osobna se stvar povezala s interesom da ova Misija prijeđe u nečije druge ruke čemu sam se odupro i nisam nipošto želio otići odavde dok ne budem siguran da će mi doći zamjena iz Hrvatske i da će Misija ostati u hrvatskim rukama. Možda je to i moj najveći krimen u svemu ovome. Jer da sam se odmah povukao, pitanje je što bi bilo s Misijom ako bi je preuzeli svećenici odavde, jer se u tom trenutku nije moglo pronaći svećenika koji bi zbog pandemije iz Hrvatske mogao doći u Australiju. Naravno da sam takvim svojim stavom izazvao bijes crkvenih autoriteta. Ali to sve nema nikakve veze s vama. Netko je morao biti žrtveno janje, ja sam preuzeo teret „neposlušnosti“ i ostao s vama kraj, do dolaska moga zamjenika. To je sva istina. Sve priče koje su izrasle na takvoj pozadini i svi pokušaji da se unese podjela u Misiju mislim da nisu urodile plodom.
Drago mi je što se zajednica jako brzo organizirala i reagirala na ove nemile događaje koji su nas snašli. Također mi je drago što su se mlađe generacije probudile i shvatile važnost Hrvatske misije i vlastitog identiteta kao i važnost prisustva hrvatskog svećenika ovdje među vama.
Ukoliko je među vama prisutna svijest o važnosti da uz vas bude svećenik iz vašeg naroda utoliko će opstati i naša misija ovdje u Canberri. Možda toga nismo ni svjesni. Mi smo iz raznih razloga i iz različitih naših krajeva došli u ovu zemlju, a kao zajednica se okupljamo upravo ovdje. Ova Misija, ova zajednica koju imamo, povezuje nas s našom Hrvatskom domovinom, s našim korijenima. Ovdje se ostvarujemo i izražavamo svoj kulturološki, vjerski i nacionalni identitet. Iako daleko od svoga Doma, ovdje nalazimo i ostvarujemo sebe kao vjernici i pripadnici svoga naroda, kao oni koji vole svoje, a poštuju tuđe. U ovoj zajednici koju smo stvarali 50 godina imamo poveznicu s našim korijenima, s onim što su nam naši preci ostavili u nasljeđe kao nešto vrijedno i kao temelj koji ne smijemo izgubiti. Borio sam se za ovu našu Misiju do zadnjega, dao sam sve da ova naša zajednica ostane naša i da se okupljate ovdje kao i dosad. I to mi je bio jedini cilj koji me motivirao u cjelokupnom mom djelovanju, posebno u ovo zadnje turbulentno vrijeme.
Nemam se razloga pred vama pravdati jer me svi dobro poznajete kao mirna, staložena i strpljiva ali i uporna čovjeka i svećenika. Jednostavno, nisam želio da Misija bude izgubljena na svoju jubilarnu 50. obljetnicu postojanja. Sve ostalo može biti stavljeno u zonu trača, nagađanja, poluistina i krivoga optuživanja. Bilo je tu puno mutnih stvari, puno podmetanja, puno intriga, ali se u to u ovome svečanome trenutku ne bih želio upuštati. Za mene je presudno da se od Misije i od vas, dragi moji prijatelji, opraštam čista obraza i mirne savjesti i da nisam dopustio da se ona ugasi. U tom smislu i vi ste mi dali potporu svojim čvrstim stavom te sam na vas ponosan i duboko sam vam zahvalan.
Gledajući iz ove perspektive unatrag mogu reći da sam zadovoljan iako sam u cijeloj ovoj situaciji ja osobno najviše stradao tako što je moj periferni osobni slučaj iskorišten za manipulaciju i neke druge planove. Osobito mi je drago da vas, svoju zajednicu za koju sam se borio do kraja, jer mi je to bio jedini, istinski i pravi cilj, ostavljam u rukama našeg fra Ante Šimunovića za kojeg sam uvjeren i znam da će vas voditi i brinuti se za svoj narod i ovu Misiju kako to i dolikuje.
Na kraju i nekoliko riječi zahvale. Na prvome mjestu zahvaljujem od srca cijeloj Misiji zato što ste me lijepo primili, što ste zajedno sa mnom surađivali, što ste uz mene i Misiju stajali i kad je bilo teško, što ste pokazali da držite do svoga nacionalnoga identiteta i do svoje vjere, što niste dopustili da s vama manipuliraju. Zahvaljujem osobito svima onima koji su me nesebično podupirali u mome radu: i materijalno, i duhovno i ljudski i prijateljski, te što su imali razumijevanja i za mene osobno. Broj takvih nije bio mali. Zahvaljujem im što su bili i ostali ljudi.
Pri ovoj zahvali teško mi je bilo koga imenom isticati jer se nehotice može nekoga ispustiti, što ne bi bilo pravedno. Zato svima hvala!
Ipak na kraju bih želio istaknuti nekoliko osoba koje su izvan naše zajednice.
Posebnu zahvalu želim odati pomoćnom biskupu Pat Power i msgr. John Woodsu koji su pokazali razumijevanja za cijelu ovu situaciju, za njihov razuman pristup u svemu ovome, za njihovu ljudsku dimenziju.
No posebna hvala, jedva izreciva, ide odvjetniku gospodinu Bernardu Collaery, ne samo kao neosporno izvrsnom stručnjaku u svojoj struci, nego i kao rijetko poštenom, obrazovanom, pouzdanom i dosljednom čovjeku, osobnom prijatelju i prijatelju Hrvata i ove Misije, što je i pokazao u više navrata. Njegova je velika zasluga što je Misija ostala zaštićena od napada s više strana, ali i što je pomogao u zaštiti i moga ljudskog dostojanstva kao i za obranu moga kršćanskog i nacionalnog identiteta.
My special thanks go to auxiliary bishop Pat Power and msgr John Woods. Both of them have shown human understanding for my situation and have invested great efforts in trying to find reasonable solutions. My words are insufficient to express thanks to lawyer and gentleman Bernard Collaery. Undoubtedly a great legal mind, Bernard is even more so an honest, educated, loyal and reliable person. He is a true friend of Croatians in Canberra and has become my personal friend. Thanks to him, this mission has remained protected from vicious attacks. I also thank him for helping to protect my human dignity.
Finally, and in spite of everything, I would still like to thank the local Archdiocese and the Archbishop Prowse. I hope some lessons have been learned.
Na kraju, last but not least, zahvaljujem i Bogu što mi je dao zdravlja, strpljivosti, snage i hrabrosti da radim, da nastojim oko dobra, što me drži i što i meni, kao i vama svima, oprašta grijehe i propuste, uklanja prepreke na putu života i otvara vrata budućnosti. Molim ga da i vas i mene prati u tu budućnost.
A svome nasljedniku fra Anti Šimunoviću želim plodan i uspješan rad, da pospješuje ugled HKM i da je brani i vodi kršćanskim putem koji je išao i naš hrvatski blaženik, a nadam se uskoro i svetac Alojzije Stepinac. Sve vas i vaše obitelji neka po njegovu zagovoru blagoslovi dobri i milosrdni Bog.
Ovo je naš rastanak, ali nas tješi nada da rastanak u kršćanskom smislu vodi uvijek novome sastanku. Hvala!
