Domovina Urednistvo
(sa portala Geopolitika.news)
Krajem 2022., nakon velike političke rasprave u Bruxellesu, Europska unija (EU) dodijelila je Bosni i Hercegovini (BiH) status zemlje kandidata iako dužnosnici BiH nisu ispunili niti jedan od 14 prioriteta koje je EU inicijalno odredila kao uvjete za dodjelu ovaj status. Ovaj potez dodatno je zbunio domaću i europsku javnost, ali je ipak imao pozitivne učinke, piše bruxelleski portal ‘Europe Right Now‘ ( https://europerightnow.eu/post/665d79c8ad1ad7fb14a8c4f3 ).
Nakon izbora u listopadu 2022., nova državna vlada BiH (Vijeće ministara) potvrđena je rekordnom brzinom, 15. siječnja 2023., a unatoč brojnim problemima i napetostima u vladajućoj koaliciji, nova vlada i parlament uspjeli su usvojiti tri zakona koji bili dio reformskog programa zemlje u EU.
Zakoni usvojeni 23. kolovoza, 30. kolovoza i 6. rujna dio su reformske agende EU: zakon o pristupu informacijama u državnim institucijama; zakon o državnom pravobranitelju; kao i zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću. Tijekom sastanaka na najvišem nivou s dužnosnicima EU, donositelji odluka u BiH postigli su dogovor o još nekoliko reformskih zakona, uključujući zakone o elektroničkom potpisu i sprječavanju pranja novca. Neki lokalni dužnosnici i dužnosnici EU-a naglasili su da su ti pomaci – koliko god mali – još uvijek značajni i predstavljaju novi, pozitivan trend.
S novim lokalnim, regionalnim i globalnim političkim i sigurnosnim izazovima, proces pristupanja EU – bez obzira na to koliko se još uvijek činio sporim i beznačajnim – mogao bi vrlo lako biti posljednja kap koja je prelila čašu da BiH (i ostatak balkanske regije) ne upadne u još dublju krizu uključujući moguće novo etničko nasilje ili sukobe.
Podrška EU BiH
Europska unija je najveći pojedinačni pružatelj sredstava i financijske pomoći u Bosni i Hercegovini. Od 1996. godine EU je uložila više od 3,5 milijardi eura u obnovu, reformu javne uprave, vladavinu prava, održivo gospodarstvo, poljoprivredu i druga ključna područja u BiH. Prisutnost EU u BiH temeljila se na nizu financijskih instrumenata, od kojih je najopsežniji Instrument za pretpristupnu pomoć ili IPA:
IPA I (2007.-2013.) osigurala je 610 milijuna eura bespovratnih sredstava za tranzicijsku pomoć i izgradnju institucija u raznim područjima, konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, provođenju zakona, pravosuđu, borbi protiv pranja novca, jačanju kapaciteta parlamenata itd.;
IPA II (2014.-2020.) osigurala je 530 milijuna eura za pomoć u provedbi reformi u području demokracije i upravljanja, vladavine prava ili rasta i konkurentnosti i inovacija, okoliša, obrazovanja, zapošljavanja i socijalne politike, migracije itd.;
IPA III (2021. – 2027.) više je strateški program koji se usredotočuje na vladavinu prava i poštovanje temeljnih vrijednosti; jačanje demokratskih institucija i javne uprave; kao i promicanje reformi gospodarskog upravljanja i konkurentnosti. Kroz IPA III, EU osigurava oko 14,2 milijarde eura bespovratnih sredstava za potporu zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima u ključnim političkim, institucionalnim, društvenim i gospodarskim reformama. Sredstva u okviru IPA III raspodjeljuju se na temelju političke relevantnosti i zrelosti predloženih projekata zemlje korisnice. Sredstva dodijeljena BiH u 2021. godini iznose 73 milijuna eura za projekte iz područja energetike, prometa, migracija itd.
BiH je u prosincu 2022. usvojila godišnji akcijski plan u ukupnom iznosu od 45,5 milijuna eura. Projekti se tek trebaju ugovarati. Osim IPA projekata, BiH također ima koristi od zajmova drugih europskih institucija i organizacija poput Europske investicijske banke (EIB) ili Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za infrastrukturne, energetske i slične projekte. Nadalje, članica EU zemlje su i daleko najveći trgovinski partner BiH, s ukupnim obujmom vanjskotrgovinske razmjene sa zemljama EU u 2020. godini od 9,1 milijardu eura. Izvoz BiH u zemlje EU te godine iznosio je 72,4% ukupnog izvoza zemlje, dok je uvoz iz EU iznosio je 60,8% ukupnog uvoza, pri čemu je trgovinski deficit dosegnuo 1,3 milijarde eura.
Politički pečat Bruxellesa
Nasuprot ogromnom ekonomskom pečatu EU u BiH i ostatku Balkana, njena politička prisutnost uvijek je bila minimalna. EU je svoju prisutnost i djelovanje u regiji rijetko promatrala iz političke perspektive, a dužnosnici EU-a najčešće su namjerno izbjegavali sudjelovanje u lokalnim političkim igrama i/ili sukobima s lokalnim čelnicima, zbog čega su u očima svojih ljudi izgledali slabi ili apatični. lokalne kolege. Čak i u onih nekoliko prilika kada su se visoki dužnosnici EU uključili u politička zbivanja na Balkanu, često su činili kritične pogreške.
Jedan takav primjer bila je uloga prethodne visoke predstavnice EU Federice Mogherini, čije je moderiranje razgovora Kosova i Srbije naišlo na snažan otpor i kritike mnogih EU i balkanskih dužnosnika i stručnjaka, koji su se žalili da je njen pristup otvorio vrata razgovorima o razmjeni teritorija i promjeni granica, sa mogućim učinkom destabilizacije.
Ovakvim pristupom EU – utjelovljena u Europskoj komisiji koja je bila zadužena za proces proširenja – nije se etablirala kao snažan politički akter na Balkanu.
Proces ne uspijeva
Nakon globalne recesije 2009., početka migracijske krize 2014., uspona desničarskog populizma diljem Europe, BREXIT-a UK-a 2016. i pandemije COVID-19 2020., sve zemlje članice EU-a izgubile su interes za daljnje proširenje EU-a. Očigledno usporavanje pristupnog procesa, česte promjene uvjeta EU i neispunjenje ključnih obećanja Bruxellesa (bezvizni režim za Kosovo od 2016. i datum početka pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju od 2019.) odjeknulo je u BiH kao i u ostatak Balkana, te postupno smanjen interes za proširenje, povjerenje u EU i spremnost na teške i nepopularne reforme.
Mnogi stručnjaci za EU i Balkan također su upozorili da su neke aktivnosti EU čak naštetile balkanskim zemljama, razvijajući njihov trgovinski deficit, ekonomsku ovisnost o trgovinskim odnosima s EU i na kraju dramatičan odljev mozgova. Neki su stručnjaci EU-a već 2017. upozorili da je “politika proširenja EU-a na Zapadni Balkan bila priča o neuspjehu” i pozvali na temeljitu reviziju. Neki dužnosnici i stručnjaci čak su išli toliko daleko da su tvrdili da reforme koje zahtijeva EU nemaju previše smisla imajući u vidu da nekoliko zemalja članica EU-a posljednjih godina izravno ili neizravno ignorira ta ista pravila i načela i/ili ih ne ispunjava tzv. kopenhagenski kriteriji potrebni za članstvo.
Položaj i imidž EU-a u BiH i ostatku Balkana još su više opali od početka rata između Ukrajine i Rusije, kao i nedavnog sukoba u Palestini, koji je otkrio drastične nedosljednosti u politikama EU-a i SAD-a, kao i kao spremnost da se progleda kroz prste kršenju ljudskih prava.
Utjecaj neuspjelog procesa pristupanja EU
Utjecaj neuspjelog procesa pristupanja EU i opće slabljenje imidža i pozicije EU stvorio je ozbiljne i višedimenzionalne negativne posljedice u BiH i ostatku regije.
Stvorio je politički vakuum koji su SAD, neke zemlje EU, ali i drugi strani akteri poput Rusije, Turske ili Kine, iskoristili za jačanje svojih pozicija u BiH. Zbog toga su različiti ili čak suprotstavljeni interesi i pozicije nekih od ovih aktera uvezli geopolitičke napetosti, dodajući ih ionako teškim lokalnim etnopolitičkim odnosima;
Neuspjeh EU-a u BiH rezultirao je “demokratskim nazadovanjem”: usporavanjem, zaustavljanjem ili čak poništavanjem nekih od ključnih reformi i jačanjem lokalnih konzervativnih nacionalista i populističkih političara i politika.
Ozbiljno je potkopao imidž, poziciju i utjecaj EU-a u BiH. Kao rezultat toga, u BiH (kao iu ostatku Balkana) EU se ne vidi kao relevantan, realan akter.
Kombinacija svih ovih čimbenika i razvoja posljednjih godina i mjeseci dovela je do oživljavanja gotovo svih neriješenih bosanskohercegovačkih i balkanskih unutarnjih i bilateralnih pitanja. Potaknuta rastućim geopolitičkim napetostima, ova bi pitanja mogla dovesti do novih ozbiljnih izazova, čak i sukoba na Balkanu, kao što je nasilni incident u selu Banjska na Kosovu 24. rujna 2023., kao i mogućnost da bi predstavnik bosanskih Srba Milorad Dodik mogao nastaviti guranje neovisnosti Republike Srpske, što bi moglo dovesti do novog lokalnog ili čak regionalnog sukoba.
