Domovina Urednistvo
Piše Dinko Dedić
Nemojte mi zamjeriti, opterećen sam poviješću, pogotovo njezinom tendencijom ponoviti se. Gledam ovu situaciju čije slike izgledaju apokalitpične, momentuozne i katastrofične.
Na jugu vidim Tursku, Grčku, Makedoniju, Srbiju i silnu najezdu iz Male Azije, na sjeveru vidim Mađarsku i Austriju, vidim Vatikan, vidim kršćanstvo i islam i u sredini svega toga vidim istu onu mučeničku Hrvatsku.
Vidim 1519. godinu, papu Lea X kako piše pismo banu Petru Berisaviću. Vidim Turke kako navaljuju prema Sisku. Gledam ovu sliku “Antemurale Christianitatis” (Ferdo Quiquerez 1892.) i ženu s hrvatskim štitom kako stoji na vratima Europe i brani ulaz Turcima, dok u pozadini stoji kupola Petrove Bazilike, Galileo i Dante.
Zar su nas opet veliki, moćni i bogati izabrali da budemo žrtvovani za velike ciljeve? U isto vrijeme vidim mučenika Stepinca kako razgolićen leži pred krvnicima koji mu mrtvome probadaju srce, kao da se boje da će oživjeti. Nismo dobili ni 20 godina, nismo mogli ni vlastite račune srediti i već nas se baca u novi svjetski požar.
