Domovina Urednistvo
Prikaz: mr.sc. Ante Milinović
Nedavno je ponovno objavljena druga knjiga „POVIJESTI I KULTURE HRVATA U 18. I 19. STOLJEĆU“ poznatog zagrebačkog autora Josipa Horvata, rodom iz Čepina kod Osijeka. To je zapravo druga knjiga njegove bogato ilustrirane monografije, koja je prvi put tiskana 1942. Godine u velikom A4 formatu, ali je zbog ratnih neprilika i udbaške cenzure 1945. Još tada nestala iz knjižara, pa i knjižnica i antikvarijata, postavši tako bibliografski raritet. Zato je nakladnik „Knjigotisak“ iz Splita nedavno ponovio to izdanje, kao skenirani reprint normalnog formata, po iznimno povoljnoj dotiranoj cijeni od svega 29 HRK. Knjiga se može nabaviti preko e-maila nakladnika ili u svim boljim našim knjižarama i nekim stranim antikvarijatima, pa čak i na većim kioscima zagrebačkog poduzeća „Tisak“ za distribuciju novina i drugih tiskovina.
Autor Josip Horvat (Horvath) je rođen 1896. godine u Čepinu, a preminuo 1968. godine u Zagrebu kao ugledni publicist i povjesničar kulture velikog znanja. Njegova najvažnija djela su vrijedne i bogato ilustrirane povijesno-publicističke monografije „Politička povijest Hrvatske“ (Zagreb 1936–1938), „Kultura Hrvata kroz 1000 godina“ (1. dio 1939, a 2. dio 1942) i ”Hrvatski panoptikum” (Zagreb 1965).
Josip Horvat je bio urednikom više nezavisnih novina, a tijekom Drugog svjetskog rata radio je u poznatom zagrebačkom Hrvatskom izdavačkom bibliografskom zavodu (HIBZ), surađujući osobito na Hrvatskoj enciklopediji, da bi od jeseni 1945. djelovao kao slobodni autor i predstavnik hrvatskog liberalizma. Iako se nikad nije direktnije politički angažirao, on je čak i zbog svojih umjerenih prohrvatskih stavova imao mnogo problema sa udbaškom cenzurom, jer se nije uklapao u jugo-režimski koncept tadašnje historiografije, koja zbog starih „partijskih kadrova“ uglavnom i danas dominira u hrvatskim znanstvenim institucijama.
Njegova ”Kultura Hrvata kroz 1000 godina” je kapitalno dvosveščano djelo, znamenito kao i njegova „Politička povijest“, napisano u doba Banovine Hrvatske, kako kaže skromni autor, kao »prvi pokušaj dati manje više suvislu sliku kulture Hrvata, njezine samobitnosti i njezinih životnih smjernica, bez većih znanstvenih pretenzija«. Dugo je vremena služilo kao najpouzdaniji vodič kroz hrvatsku kulturnu povijest. Ona i danas ispunjava neke od velikih praznina u hrvatskoj historiografiji 18. i 19. st., napose tematiku političke i kulturne povijesti, zbivanja 1848, život i rad A. Starčevića i F. Supila.
Drugi svezak knjige je djelomično tiskan prije početka rata u Hrvatskoj 1941, a dotiskan je za vrijeme rata, pa nije ni mogao uvažavati „avnojske granice“, već je sadržavao i kulturnu povijest BiH, ali takvo stajalište o pripadnosti katoličkog bosansko-hercegovačkoga kulturnoga kruga korpusu hrvatske kulturne povijesti, nije bilo po volji srpskoj udbaškoj cenzuri, što je bilo glavnim razlogom da je djelo nakon rata potiskivano i proskribirano. Zato ga ni priređivač drugog izdanja 1980. prof. dr. Vladimir Košćak nije mogao pretiskati u izvornom obliku, već je u komentarima upozoravao na tobožnje „suvremene rezultate“ hrvatske režimske historiografije, ili je sasvim ispustio prikaze većeg dijela te nedvojbeno hrvatske bosansko-hercegovačke kulturne povijesti.
To je bio još jedan dokaz etničkog ropstva Hrvata u “slobodarskoj” Titovoj Jugoslaviji.
Tek kada je 1950. osnovan Krležin Leksikografski zavod, njegova uprava se nije mogla odreći Horvatove suradnje u svojim vrhunskim enciklopedičkim izdanjima. Njegova zanimljiva autobiografsko-memoarska proza je objelodanjena posmrtno.
