Popović: Jezična, kulturna i nacionalna diskriminacija Crnogoraca

Primjeri koje sam naveo o sustavnoj diskriminaciji i asimilaciji nacionalnih Crnogoraca, kao i  primjeri diskriminacije ostalih građana koji se odupiru velikosrpskom nacionalizmu, nastavak su iste ideologije koja je pokrenula četiri rata prije tridesetak godina, u kojima je izvršen urbicid i genocid, ubijeno više od sto pedeset tisuća i protjerano nekoliko milijuna ljudi.

Milorad Popović, predsjednik CDNK i član crnogorskog P.E.N.

U suvremenoj Europi, u onom dijelu koji je pripadao komunističkom svijetu, tri su nacije kojima se brutalno negira pravo na zasebnu književnost, jezik i kulturu. Riječ je o imperijalnoj ideologiji moćnijih država-nacija koju provode prema manjim, nedovoljno konsolidiranim, takozvanim podijeljenim jezičnim, kulturnim i političkim entitetima: ukrajinskoj, bjeloruskoj, crnogorskoj naciji. Ukrajinsko i bjelorusko pitanje, za razliku od crnogorskog, osobito je važno zbog brutalne agresije Rusije na Ukrajinu i važnosti Moskve u geopolitičkom, vojnom i ekonomskom smislu, u fokusu je globalnog javnog mnijenja.

Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, u režiji ruske vojne obavještajne službe GRU, i kontinuirane veliksrpske pretenzije na suverenost i nezavisnost Crne Gore, kao i eksplicitno negiranje crnogorske nacije, dosad nisu bili u fokusu europskog javnog mnijenja. Naime, moćne rusko-srpske propagandne mreže u velikoj mjeri su uspjele uvjeriti čelnike i medije demokratskih zemalja – kojima je Crna Gora od perifernog značenja zbog svojih skromnih teritorijalnih dimenzija i maloljudnosti – da je aktualni režim u Podgorici, koji je došao na vlast uz financijsku, propagandnu i diplomatsku potporu Beograda i Moskve, zapravo reformski, demokratski i proeuropski opredijeljen.

S obzirom na Povelju međunarodnog PEN-a, koja je prije svega određena zaštitom jezika, pisaca i novinara, neću ulaziti u širu elaboraciju društvenih i političkih prilika u Crnoj Gori, ali je nužno ukazati na nedemokratsku prirodu marionetske vlasti u Podgorici, čiji je zadatak nasilno preoblikovanje kulturnog i nacionalnog karaktera Crne Gore. Pretvaranje crnogorskog društva i države u zemlju „srpsko-ruskog sveta“ provodi se u raširenoj represivnoj i propagandističkoj kampanji, kriminaliziranjem suverenističke proeuropske opozicije i sustavnim razaranjem zasebnog povijesnog, političkog, religijskog i kulturnog identiteta, multikulturalnosti i sekularizma. Ova mračna ideologija je poseban naglasak stavila na diskriminaciju pisaca, novinara, izdavača, strukovnih organizacija, medija, koji promoviraju crnogorski jezik i književnost, slobodu izražavanja, multikulturalnost i građanske vrijednosti. U prilog ovim tezama navest ću nekoliko zornih primjera.

Dritan Abazović, predsjednik Vlade Crne Gore, u državnom je parlamentu mahao mojom fotografijom kao potjernicom, ne spominjući mi ime, na mafijaški me način pokušavajući zastrašiti, kompromitirati i dodatno izložiti prijetnjama svojih sigurnosnih službi, paravojnih i kriminalnih struktura bliskih režimu.

Abazović je tražio da se Andreju Nikolaidisu, najpoznatijem crnogorskom piscu srednje generacije, oduzme status Istaknutog kulturnog stvaraoca, koji je dobio na osnovi kriterija propisanih Zakonom o kulturi. Nije suvišno podsjetiti da su stečena prava piscima i intelektualcima oduzimana jedino u nacifašističkim i komunističkim režimima.

Sudjelovanje Sretena Vujovića, potpredsjednika crnogorskog PEN-a, u mirnim građanskim demonstracijama, režim je inkriminirao kao kazneno djelo, koje se prema crnogorskim zakonima presuđuje do tri godine zatvora.

Predsjednik Vlade je, u staljinističkom duhu, prijetio i urednicima nezavisnih medija, Darku Šukoviću, Drašku Đuranoviću, Ljubu Filipoviću, da će otkriti javnosti: tko im financira medije, kreditira stanove, o kome se pogrdno izražavaju u privatnim razgovorima!

Crnogorski PEN centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, čiji sam predsjednik, u posljednje tri godine iz državnog proračuna nije dobilo ni jedan euro!

Zbog izostanka državne potpore izdavači koji su na meti velikosrpskih vlasti, kao i časopis “Ars”, koji je dio mreže srednjoeuropskih časopisa “Revija u reviji”, uskoro će prestati s radom.

Vlasti prijete gašenjem Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, jedine visokoškolske ustanove koja se oduprla procesu marginalizacije i negiranja crnogorskog jezika i književnosti. U više od dvije trećine općina u Crnoj Gori, gdje su na vlasti stranke pod patronatom Beograda i Moskve, nisu dopuštene promocije pisaca i knjiga koji se ne uklapaju u velikosrpski kulturno-ideološki koncept.

Na Radio televiziji Crne Gore, koja je nominalno javni servis građana, nije moguće promovirati djela nepodobnih književnika, umjetnika i znanstvenika. (Direktor RTCG je zabranio novinarima da se u svojim prilozima služe jotovanom varijantom crnogorskog jezika, koja je službeno kodificirana.) Pisci i umjetnici crnogorske nacionalnosti, osim dvoje-troje koji su iz egzistencijalnih razloga pristali na kolaboraciju s režimom, smijenjeni su s rukovodećih funkcija u resorima kulture i prosvjete bez valjanog obrazloženja, iako imaju stručne reference i profesionalne uspjehe.

Na sličan način progone se profesionalni novinari: s nacionalnog javnog servisa najbolji i najiskusniji urednici su smijenjeni, profesionalno i materijalno degradirani, jer nisu pristali biti dio kleronacionalističke propagande. Također se najavljuje smjena uredništva podgoričke Gradske televizije, lokalnog javnog servisa, trenutačno jedine televizije u kojoj još imaju pristup opozicijski političari i intelektualci.

Bezbrojni su primjeri govora mržnje koji se katkad koristi i vokabularom tipičnim za nacifašističke režime. Bliski suradnik novoizabranog predsjednika Crne Gore nedavno je rekao da Cetinje, grad koji je prepoznat kao simbol multikulturalnosti i tolerancije te glavni centar otpora velikosrpskoj asimilaciji Crnogoraca, treba „dekontaminirati“. Pojam „dekontaminacija“ svojevremeno je upotrebljavao Hermann Göring u svojim instrukcijama za tzv. konačno rješenje židovskog pitanja. Izjava režimskog ideologa ima dodatno značenje, zato što je Cetinje devedesetih godina prošlog stoljeća bilo grad s najmasovnijim antiratnim pokretom na prostoru ex Jugoslvije. I danas ovaj grad nastavlja vjekovnu tradiciju otpora nasilju, ratnim zločinima i okupacijama, i više od dvjesto dana, duže od bilo kojeg drugog grada u Europi, organizira prosvjedne šetnje protiv ruske agresije na Ukrajinu.

Dakle, u Crnoj Gori nije u pitanju eminentno geopolitika: hoće li nadvaladati i trajno se stabilizirati prokremaljska velikosrpska vlast, već je prije svega riječ o ljudskim pravima pripadnika jedne europske kulture i nacije kojoj prijeti asimilacija i nestanak. Primjeri koje sam naveo o sustavnoj diskriminaciji i asimilaciji nacionalnih Crnogoraca, kao i primjeri diskriminacije ostalih građana koji se odupiru velikosrpskom nacionalizmu, nastavak su iste ideologije koja je pokrenula četiri rata prije tridesetak godina, u kojima je izvršen urbicid i genocid, ubijeno više od sto pedeset tisuća i protjerano nekoliko milijuna ljudi.

Elem, proces konačnog rješenja crnogorskog pitanja u režiji velikosrpskih imperijalista u nekim je segmentima u završnoj fazi, što potvrđuje činjenica da se od kraja osamdesetih godina do danas – za tri i pol destlejća – broj nacionalnih Crnogoraca u Srbiji smanjio više od sedamsto posto – sa sto četrdeset sedam na dvadeset tisuća. Nedavno je Vlada Crne Gore, mimo propisa, najavila da će se ujesen tekuće godine provesti popis stanovništva, mimo utvrđenih propisa, koji zabranjuju da se u istoj kalendarskoj godini održavaju državni izbori i popis stanovništva. Zbog toga treba očekivati da će režim svim sredstvima, prema instrukcijama Beograda, raznim manipulacijama i ucjenama, učiniti sve da broj nacionalnih Srba bude veći od broja Crnogoraca. Jer to je jedan od uvjeta da se promijeni Ustav, kako bi Crna Gora postala još jedna država srpskog naroda.

Da zaključim, u Crnoj Gori danas se masovno krše ljudska prava, vrši progon i diskriminacija pisaca i novinara, u kontekstu zločinačkog plana asimilacije i uništenja jedne europske kulture i nacije. Nacionalni Crnogorci, u vlastitoj državi, u kojoj su prema posljednjem popisu stanovništva relativna većina, imaju manja prava u području jezika, kulture, slobode izražavanja, od bilo koje manjinske nacionalne zajednice u Europi.

Stoga, pozivam međunarodni PEN centar, da u skladu sa svojom Poveljom, osudi sve oblike kršenja individualnih i kolektivnih prava u Crnoj Gori, posebno prema piscima, novinarima, medijima, izdavačima, strukovnim književnim udruženjima.

(Izlaganje na Konferenciji međunarodnog PEN-a, koja se održava 12. – 14. svibnja u Zagrebu)

Milorad Popović
Antena M