Domovina News
[ad_1]
Ivan Bunić Vučić
(1591./92. – 1658.)
GLAD MENE MORI SAD
Glad mene mori sad, a ljubav zlo davi,
nu mogu trpjet glad, ne mogu ljubavi.
Džore Držić
(1461. – 1501.)
KA SE JE JUR VILA
Ka se je jur vila ajli još gospoja
gizdavija vidila i lipša ner moja?
Ar kako sve vode iz mora izviru
ter svud se rashode i opet u nju zbiru,
tač od nje izniču sve gizde zadosti
i opet sve stiču u njejzi liposti.
A to je svidočno jak zračna jur zora
i sunce istočno kad sine vrh gora.
Hanibal Lucić
(1485. – 1553.)
KAD NAJPRI JA TVOJE VIDIH ZLATE KOSE
Kad najpri ja tvoje vidih zlate kose
i oči, gospoje, ke srca zanose,
i dike još ine tvojega obraza,
gdi narav načine sve lipe ukaza;
ne mogoh ne reći i sudit u sebi,
da je dar najveći lipota u tebi.
Nu kada procinih tvoj razum pak i ćud,
tuj misal prominih, gospoje, i taj sud.
I evo ne vim reć, oda dva taj dobra:
ali si lipa već, al umna i dobra?
Dinko Ranjina
(1536. – 1607.)
JEDNA JE JUR LJEPOTA…
Jedna je jur ljepota s kojom je združena
izvrsna dobrota života počtena;
jedan lip, drag pogled, jedna lijepa usti,
iz kih rič jakno med slatka se izusti;
jedan smih drag toli ki činit ima vlas
da zledim ne boli taj, s kim gre hud poraz;
jedan lip, drag ures kim ljubav pripravlja,
neizdrišan prem tvrd vez na grlo da stavlja,
jedna jur milos taj združena s ljubavi,
koja se na svit saj u pjesneh svud slavi;
jedan hod tih, počten, jedan znan lip govor
u komu jes skroven od slasti svaki stvor;
jedan čin s hitrinom oholo priklonan,
ki duhu vik inom na svitu ne bi dan,
smamiše tolikoj kroz silnu tuj njih moć
jadovni život moj da sve mre dan i noć.
Sabo Mišetić Bobaljević „Glušac“
(1529./1530. – 1585.)
SRCE MI JE PUNO JADA
Srce mi je puno jada,
ne umim ti razlog riti,
sreća huda mnome vlada,
ni mi živjet ni umriti.
Ter se čudim u mom biću
gdi se dobro mê privrati,
zima mi je u proliću,
sunce mi se natrag vrati.
Vedrina se moja smuti,
mokri daždi suše zemlju,
a veselje u plač ljuti,
pokoj i trud i nevolju.
Oči imam, a slijep gredu
zrak se obrati u tamnosti,
gorim stojeć vâs u ledu,
a slas kušam u gorkosti.
Ne umijem razlog rijeti
od nesreće, kâ me tjeri,
jer ću mučeć i umrijeti;
bi nevjera mojoj vjeri.
(ANTOLOGIJA HRVATSKOGA PJESNIŠTVA od davnina pa do naših dana, sastavio Ante Stamać; ŠKOLSKA KNJIGA, Zagreb, 2007.)
[ad_2]
Source link
