Domovina Urednistvo
U knjizi Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu, autor dr. sc. Mihovil Biočić, kronološki i dokumentirano iznosi uzroke i posljedice te agresivne svetosavske velikosrpske politike i pripisivanje krivice Hrvatima!
Međutim odmah se javljaju novinarska pera koja istinu pretvaraju u govor mržnje.
I to je točno po konceptu Memoranduma SANU 2 koji Srbiju i Srbe od agresora pretvara u žrtvu. Ali ako ćemo opet pogledati istini u oči, žrtve su vlastite mitologije, svetosavsko- velikosrpske agresivne politike, prisvajanja tuđeg teritorija i kulture.
U članku Raspravljanje s lažljivcima na portalu H-ALTER, novinar Alen Mikec ničim nije dokazao koje su to laži ni jedan događaj opisan u knjizi nije opovrgnuo, već je točno po Memorandumu SANU 2 pretvorio u govor mržnje, jer velikosrpstvo je postalo NORMALNO.
SNV-ove Novosti i BILTENI nisu „govor mržnje „prema Hrvatima. Oni su postali „normalni“, a oni koji upozoravaju da to nije normalno su “lažljivci“
Memorandum SANU 2
https://www.scribd.com/doc/273829997/Memorandum-2-pdf
Točno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Srpske Akademije nauka i umetnosti-SANU (1986. godine) koji je bio znanstveno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu napravljen je njegov nastavak – Memorandum II čiji su strateški ciljevi isti, velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uvjetima, iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Ovaj dokument trebao je biti interni, dostupan samo uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, operacionalizira novu spsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu Dobrice Ćosića i akademika SANU: „Kako u miru vratiti ono što je izgubljeno u ratovima?“
Za razliku od “Memoranduma 1” koji je objavljen u dnevnom listu Večernje novosti 1986. godine, “Memorandum 2” je interni dokument koji je proslijeđen svim članovima Vlade Srbije. Ovaj dokument nije trebao procuriti u javnost jer nosi oznaku “čitanje bez daljeg rasturanja“
Međutim “Slobodna Bosna” u ožujku 2013. godine objavljuje faksimile “Memoranduma 2”, u kojem se SANU zalaže za koordiniranje institucija iz Republike Srbije i Republike Srpske, radi onemogućavanja konsolidacije stanja u Bosni i Hercegovini i konačnog odcjepljenja teritorija Republike Srpske od BiH i njegovog pripojenja Srbiji.
Ciljevi su :
-Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
-Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
-Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
-Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
-Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
-Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
-Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
-Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dobrica Ćosić, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović… (DEPO PORTAL)
https://depo.ba/clanak/36757/sta-sadrzi-memorandum-sanu-ii
Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, iznosi 2017. godine da je u Srbiji u pripremi i “Memorandum 3”, jer da “Srbi nikako ne odustaju od ovog prostora. Uvijek su imali potporu svojih akademika i vojnih stručnjaka u tim težnjama te samo pronalaze nove načine da izmišljaju nove probleme kako bi djelovali”.E taj Memorandum 3 je nazvan SRPSKI SVET.
Ovom knjigom daje se do znanja da prestaje hrvatska šutnja i da će uvijek dobiti odgovor na svaku njihovu laž i manipulaciju.
I do sada se reagiralo pojedinačno i parcijalno. U ovoj knjizi se argumentirano raskrinkavaju sve srpske laži, sva njihova medijska podmetanja krivice Hrvatima, koja je ustvari njihova. Oni su ti koji su čim su se oslobodili od Turaka već planirali Veliku Srbiju, kao obnovu Dušanova carstva što dokazuje Načertanije Ilije Garašanina iz 1844.godine.
Danas je Velika Srbija preimenovana u Srpski svet. Temelji se na ugroženosti Srba na teritorijima izvan Srbije, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Ne radi se ni o kakvoj ugroženosti Srba, već o pokušaju njihove nove homogenizacije, nakon neuspjelog pokušaja stvaranja Velike Srbije na razvalinama Jugoslavije 90-ih, Memorandumima SANU 1, 2 i 3 koji su ustvari program Srpskog sveta i što je najgore, negiranju nacionalnog identiteta susjednih naroda, prije svega Crnogoraca i Bošnjaka čije se porijeklo želi vezati za srpski nacionalni korpus. Time bi se u kasnijoj fazi realizacije projekta Srpski svet lakše osporile trenutačne državne granice i revidirala cjelokupna državno-pravna arhitektura Zapadnog Balkana u korist apsolutne dominacije Beograda.
Za Hrvatsku je poseban program rastakanja hrvatske države iznutra pomoću srpske nacionalne manjine, negiranjem hrvatskog jezika, prisvajanjem hrvatske kulturne i znanstvene baštine i neprestanim optuživanjem za fašizam ( ustaštvo) i antisemitizam.
Usput rečeno, ustaški pokret nastao je kao reakcija na velikosrpski teror u Kraljevini Jugoslaviji, ubojstvo hrvatskih poslanika u Skupštini Jugoslavije 1928. godine pogotovo smrt Stjepana Radića kao predsjednika Hrvatske seljačke stranke. Atentat je dugo godina imao veliki utjecaj na buduće događaje i odnose, a djeluje i danas stvarajući nepovjerenje između dva susjedna naroda, koja su prisiljena živjeti jedan s drugim i jedan kraj drugoga.
Tako je zbog velikosrpske ideologije nastala spirala zla i mržnje, koju je teško zaustaviti. Hrvatski narod prošao je katarzu i kroz stradanja oko 500 tisuća Hrvata, bolno je svjestan posljedica nestanka NDH ( Bleiburg, masovne likvidacije, 940 skrivenih grobišta u Hrvatskoj i više od 300 u Sloveniji , fojbi i drugih masovnih grobnica), ali nažalost Srbi nisu. Nisu ni blizu svjesni, jer u svojoj poznatoj mitomanskoj maniri preuveličavaju svoje žrtve , a rehabilitirali su Dražu Mihailovića i četnički pokret.
Djeci od najranijeg djetinjstva usađuju velikosrpsku ideologiju, indoktriniraju ih sa višestruko umnoženim i preuveličanim brojkama srpskih žrtava ustaškog režima u NDH, mržnji prema Hrvatima, tako da je susjedstvo i suživot praktički nemoguće ostvariti.
Dovoljno je pročitati Memorandum SANU 2, pa da se vide razmjeri štete koju proizvodi po Republiku Hrvatsku.
Nakon što je Srbija 1995. izgubila svaku mogućnost stvaranja Velike Srbije na crti Virovitica-Karlovac -Karlobag, sramote i osude za zločine sa primjesama genocida u Vukovaru i Srebrenici, Srpska akademija nauka i umetnosti-SANU donijela je Memorandum SANU 2, po kojem bi se smanjila odgovornost Srbije i prebacila na Hrvatsku i BIH. Pokvareno, podlo i zlonamjerno!
I uspijeva im! U Hrvatskoj nažalost vladajući su pretežno sljednici propale jugoslavenske ideologije koja u ime „bratstva i jedinstva“ ne shvaća pogubnost velikosrpsko-svetosavske politike na hrvatski teritorijalni integritet i suverenitet.
Hrvatsko nacionalno biće nažalost podijeljeno je na suvereniste, zagovaratelje hrvatske samobitnosti i samostalnosti i na sljednike jugo-komunističke ideologije , jugoslavenstvo. Jugoslavenska ideja proteže se od 19.stoljeća i biskupa Josip Juraj Strossmayer, pa je čak i biskup Juraj Dobrila jedno vrijeme bio pristaša, pa do ulaska Hrvatske u Kraljevinu Jugoslaviju.
Srbima je jugoslavenstvo bila odlična zamjena za velikosrpstvo, jer su zbog brojčane dominacije, kao većinskog naroda, zauzimali sve najvažnije poluge vlasti.
Vladajući, da bi se održali na vlasti koaliraju sa srpskim SDSS i ispunjavaju sve njihove zahtjeve, financiraju njihovu protuhrvatsku medijsku djelatnost, izgradnju 40 Srpskih kulturnih centara ( četnički štabovi) i provode, svjesno ili nesvjesno Memorandum SANU 2.
Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođena Miloradom Pupovcem neprestano nameće jugo-komunističke vrijednosti.
Milorad Pupovac i njegova sluganska piskarala neprestano mantraju o 2,svjetskom ratu, ustaškom genocidu nad Srbima i spomenicima NOB-a.
Degutantno je zastupati mrtav jugoslavenski sustav vrijednosti koji je propao skupa sa Jugoslavijom! Jugoslavije više nema, nema je na nijednoj karti svijeta. Skupa s njom nestale su i tekovine NOB-a, nestao je lik i djelo „druga Tita“ a pobijeđena je i njegova JNA!
Degutantno je čitati Pupovčeve Novosti, Biltene i njihove optužbe za povijesni revizionizam! Koji povijesni revizionizam? Pa Jugoslavije nema, a nema je zato jer je bila sazdana na lažnim vrijednostima. Bratstvo i jedinstvo ne postoje, niti je ikada bilo stvarno. Ono što je i bilo Srbi su razbili agresijom na BIH i Hrvatsku. Antifašizam, komunistički je bio isti kao i fašizam. Teror, progoni, zatvori, logori, cenzura, to nisu vrijednosti antifašizma.
Dr. Biočić dokazao je da nema srpskog antifašizma, već je to velikosrpski fašizam. Dokazao je da je Dan ustanka naroda Hrvatske koji Milorad Pupovac i njegova bulumenta slave 27.srpnja u Srbu, bio ustvari četnička krvoločna odmazda zbog stvaranja hrvatske države.
Ustaški genocid nad Srbima ne postoji. To je još jedna od laži Milorada Pupovca, da stigmatizira Hrvatsku i Hrvate kao genocidan narod.
Hrvatska nije sljednica ni NDH ni SFRJ.
Ova generacija koja je stvarala samostalnu Hrvatsku nije odgovorna za NDH, ni za SFRJ i time su sve riječi što je Pupovac rekao besmislice. Odgovorni su odavno pobijeni ili umrli i ne može na nas prenijeti odgovornost.
Ali za razliku od ove generacije Hrvata, koji nisu odgovorni ni za NDH, ni za SFRJ, Milorad Pupovac je itekako politički odgovoran za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku od Balvan revolucije 1990. do današnjeg dana, jer cijelo vrijeme provodi program Velike Srbije ili Srpskog sveta.
Slika ne bi bila potpuna bez spomena Srpske pravoslavne crkve. Srpska Pravoslavna Crkva -SPC je nositelj i instrument agresivne velikosrpske politike ili Srpskog sveta! Nauk SPC temelji se na kosovskom mitu i svetosavskom nacionalizmu. Srpska pravoslavna crkva zanemaruje univerzalne poruke Evanđelja, a „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija.
Naime, po utvrđenoj praksi i kanonskim propisima crkve na Istoku, granice crkvenog područja uvijek su u skladu s državnim granicama. U vezi s tim, a pod utjecajem srpskih vjerskih krugova, Srbi su i kasnije bili skloni izjednačavati granicu jurisdikcije srpske crkve s političkim granicama srpske države i to je ta misao vodilja, ta ideologija Velike Srbije ili sada Srpskog sveta, gdje je ijedna srpska crkva to je sveta srpska zemlja!
Četnici su militantni dio SPC-a. Iz uputsva četnicima: „ Kada, koga, zašto i kako treba da ubije pravoslavni Srbin, pravoslavni kanoni ne preporučuju ubijanje, čak ga i kažnjavaju, ali u borbi protiv “polumeseca, islamskog agresivnog” (Atanasije Jevtić) po knjizi Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Milorada Tomanića str.231; “za krst časni i slobodu zlatnu”, za “Veliku Srbiju” i za “spas krsta sa tri prsta” nesumnjivo je trebalo ubijati. Interesi Srpske crkve, srpske države i srpskog naroda (onakvi kakvim ih tumači SPC) bili su jedini razlozi zbog kojih je pravoslavni Srbin mogao “zakonito” da ubija i da pri tome ne strepi od Sudnjega dana.
Lili Benčik/hrvatskepravice
