Otvoreno pismo Hrvata Australije

“Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!”

Ovim riječima i ispijanjem otrova, general Praljak je izrekao konačnu presudu cijeloj dugogodišnjoj međunarodnoj farsi koja neodoljivo podsjeća na montirane komunističke procese, gdje se krivci unaprijed znaju. Njegov čin jedan je od najsnažnijih vapaja za pravdom koje smo posljednjih desetljeća mogli vidjeti. Čin čovjeka koji je uskoro trebao izaći na uvjetnu slobodu, no radije je izabrao smrt. Njegov čin poruka je hrvatskom narodu, ali i svakom čovjeku koji traži pravdu. Ovim činom, general je obvezao hrvatski narod na borbu za istinu i pravdu. Nakon ovoga nitko više nema pravo reći “mene se to ne tiče”.

Mi, australski Hrvati, pratimo što se događa u Hrvatskoj i svijetu. Svjesni smo važnosti kažnjavanja zločina, no isto tako smo svjesni negativne uloge Haaškog suda čije djelovanje smatramo sramotnim i nepravednim. Očekivali smo pravdu. Dobili smo laž i nepravdu. Stoga hrvatskim političarima i hrvatskoj javnosti upućujemo ovo pismo:

1. Zahtijevamo odbacivanje presude Slobodanu Praljku i “šestorki”, ne djelomično nego u cijelosti, jer se temelji na povijesnim neistinama, ne uzima u obzir važne poznate povijesne činjenice, ignorira agresiju muslimana na Srbe i Hrvate, ignorira srpsku agresiju na Hrvate i šutnju muslimanskog vodstva, ignorira masovne ratne zločine Armije BiH nad Srbima i Hrvatima. Također se presudom ignorira pokušaje stvaranja islamske države i vjerski rat. Presuda je među ostalim utemeljena na lažnom prikazivanju uloge Hrvata, Herceg-Bosne i HVO-a. Podsjećamo i da je sud odbio dokaze Mate Arlovića uz obrazloženje da ne žele ulaziti u nove dokaze s obzirom na protek vremena.

2. Očekujemo ispriku vodećih hrvatskih političara koji su izjavili da prihvaćaju i poštuju presudu, jer nitko nije dužan prihvatiti i poštivati laž i nepravdu. Apeliramo na sve birače da takvima više ne ukazuju povjerenje ukoliko postoji bolji izbor, a političke stranke molimo da se od takvih ljudi što prije ograde. Odbacujemo tumačenja po kojoj se ova presuda odnosi na pojedince (iako je to pravno točno), jer nam je svima jasno da je ovdje presuđeno po zapovjednoj odgovornosti hrvatskim generalima, cijelom sustavu i politici. Pokazuju to i izjave kako iz haaškog tužiteljstva, tako i iz redova bošnjačkih političara. A pokazuju to i tvrdnje Stjepana Mesića i Vesne Pusić i njima bliskih nevladinih udruga.
3. Tražimo istrage (i eventualna suđenja za veleizdaju) svima koji su protuzakonito slali dokumente u Haag, opstruirali obranu, priznavali nepostojeću krivnju i ispričavali se za djela za koja Hrvatska nije odgovorna, a ponajviše one koji su lažno optuživali Hrvatsku. Posebno tražimo istragu onih čija imena se najčešće spominju: Stjepan Mesić, tadašnji predstojnik njegovog ureda Davor Božinović (sadašnji ministar MUP-a u vladi Andrije Plenkovića) i Vesna Pusić. Tražimo da istragom budu obuhvaćeni i drugi političari, ali i civilne udruge koje sustavno kleveću Hrvatsku i za to dobivaju novac.

4. S prijezirom odbacujemo tvrdnje g. Brammertza da slavimo ratne zločince dok ignoriramo žrtve! Nije dovoljno proglasiti nekoga ratnim zločincem da bi on zaista i bio ratni zločinac. Potrebno je biti nalogodavac ili krivac za zločin. U protivnom imamo nepravedno osuđenu osobu. Upravo tužiteljstvo i suci rade ono što nama predbacuju. Podsjećamo ih na njihovu politiku izjednačavanja krivnje i prvotni cilj optuživanja svih državnih vodstava. Pokušali su odlazak Srba iz RH koji su otišli na poziv vlastitog vodstva proglasiti hrvatskim zločinom. Donosili su imena na papirićima unaprijed “znajući” tko je zločinac prije nego je istraga provedena, mijenjali su optužnice više puta da prikriju svoje očite laži i nesposobnost te time otkrili politički cilj. To vidi svaki imalo razuman čovjek koji je pratio razvoj događaja. Podsjećamo i da su obranu od “islamske države” i agresiju BiH na Hrvatsku proglasili agresijom Hrvata na BiH, da bošnjačko-muslimansko vodstvo nije optuženo za udruženi zločinački pothvat iako je iz svemira vidljivo da je on postojao. Žalimo zbog zločina počinjenih u hrvatsko ime, no ističemo da za daleko veći broj stravičnih, planiranih i zapovijeđenih zločina muslimana nad Hrvatima, koje je izvan svake sumnje naredilo bošnjačko vodstvo gotovo nitko nije odgovarao, a posebice ne po zapovijednoj odgovornosti. Podsjećamo g. Brammertza da je Alija Izetbegović ratni zločinac, a njegov sin Bakir Izetbegović sudjeluje u prikrivanju ratnih zločina. Oni će ostati upamćeni kao ratni zločinci iako nisu osuđeni. Ne treba nam haaška presuda da znamo što su nam radili, kao što nikome ne treba presuda protiv Tita, Staljina ili Hitlera da bismo znali da su odgovorni za neke od najstravičnijih ratnih zločina. Podsjećamo g. Brammertza da smo cijelo vrijeme upravo mi Hrvati vapili da se kazne svi zločini, pa i oni naši, ali i da se kazne oni koji su rat izazvali i kojima je zločin bio glavna metoda djelovanja. A što je haaško tužiteljstvo učinilo umjesto toga? Podsjećamo i da je tužiteljstvo upropastilo prilično dobru optužnicu protiv srpskog vodstva, a samo je trebalo posjesti te ljude na zajedničku optuženičku klupu. No to bi bilo nezgodno za neke velesile koje su tada podupirale srpska ili muslimanska osvajanja, zar ne? Sramite se, g. Brammertz jer vam do žrtava nije ni najmanje stalo. Da vam je stalo, čuli biste odavno vapaj hrvatskih žrtava po BiH čije obitelji su poklali po naredbi bošnjačko-muslimanskog vodstva koje je dovelo mudžahedine, planiralo Bosnu do Jadrana, protjerivanje nemuslimanskog stanovništva, itd. Ako to nije udruženi zločinački pothvat, što je onda?

5. Ističemo da svaki čovjek, pa bio on i naš neprijatelj, ima pravo na pravedno suđenje utemeljeno po načelu cjelovite istine, a ne na montiranu farsu u kojoj se konačna presuda i politički cilj znaju i prije nego je optužnica napisana. Stoga potičemo ne samo Hrvate, nego sve ljude bez obzira na vjeru, nacionalnost i državljanstvo, da ustanu protiv povijesnih falsifikata i protiv zlouporabe sudova u političke svrhe.