Domovina uredništvo
Prema vijestima koje kruže hrvatskim medijima i društvenim portalima Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, na svojoj sjednici u srijedu 17. studenoga ove godine imenovala je nove članove Savjeta Vlade Republike Hrvatske izvan domovine na idući mandat od 4 godine.
Samo da se podsjetimo na proceduru ovog imenovanja. Kako znamo i kako nam je poznato Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske objavljuje javni poziv zajednicama Hrvata za predlaganje predstavnika za članove Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Hrvatske udruge, društva, organizacije i klubovi itd. iz hrvatskih zajednica iz država iz kojih dolaze po naputcima Središnjeg državnog ureda dostavljaju odnosno predlažu imena kandidatkinja ili kandidate veleposlanstvima Republike Hrvatske.
Kako stvari idu dalje meni nije poznato ali pretpostavljam da veleposlanstva Republike Hrvatske prosljeđuju imena predloženih predstavnica i predstavnika hrvatskih zajednica u svijetu Središnjem državnom uredu a Središnji državni ured Vladi RH koja imenuje članove Savjeta.
ZAKON O ODNOSIMA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE S HRVATIMA IZVAN RH
Dakle, članovi se imenuju na prijedlog hrvatskih zajednica iz država iz kojih dolaze, na mandat od 4 godine. Zastupljenost Hrvata izvan Republike Hrvatske u Savjetu Vlade RH određuje se sukladno brojnosti i značaju Hrvata u dotičnoj državi, aktivnosti i povezanosti zajednice s Republikom Hrvatskom, kao i radu na afirmaciji ugleda i interesa Republike Hrvatske. To je u skladu s Člankom 18. Zakona o odnosima Vlade Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske koji glasi: „Članovi Savjeta iz reda pripadnika Hrvata izvan Republike Hrvatske su predstavnici udruga, organizacija i institucija Hrvata izvan Republike Hrvatske, osobe uvažene u sredini u kojoj žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju odnosa s hrvatskom domovinom. Članovi Savjeta po položaju su predstavnici državnih tijela i institucija, Katoličke crkve i organizacija civilnoga društva.“ Članak 19. spomenutoga Zakona kaže: „Zajednice Hrvata izvan Republike Hrvatske svoje predstavnike u Savjet predlažu iz redova najznačajnijih i najbrojnijih udruga, organizacija, institucija ili drugih oblika organiziranja, na mandat od četiri godine (primjer: iz Hrvatskog svjetskog kongresa i drugih). Zastupljenost predstavnika Hrvata izvan Republike Hrvatske u Savjetu određuje se sukladno brojnosti i značaju Hrvata u dotičnoj državi, aktivnosti i povezanosti zajednice s Republikom Hrvatskom, kao i radu na afirmaciji ugleda i interesa Republike Hrvatske, kako slijedi: – devet članova predstavnika Hrvata iz Bosne i Hercegovine od kojih jedan predstavnik Katoličke crkve iz Bosne i Hercegovine, – sedamnaest članova predstavnika hrvatske manjine, – dvadeset i devet članova predstavnika hrvatskog iseljeništva/dijaspore.“ Ovim gore navedenim člancima jako je važno dodati i Članak 23. Zakona koji slovi: „Članove Savjeta, predstavnike Hrvata izvan Republike Hrvatske imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog hrvatskih zajednica iz država iz kojih dolaze.“
MOJE ČLANSTVO U SAVJETU
Kao člana Savjeta u dva protekla saziva uredništvo hrvatskg tjednika Domovina me zamolilo za kratki komentar o Savjetu i o mojim osobnim iskustvima u njemu. Moram se i ovdje još jednom pozvati na Članak 17. Zakona koji kaže: „Savjet je savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje pruža pomoć Vladi Republike Hrvatske u kreiranju i provedbi politike, aktivnosti i programa u odnosu na Hrvate izvan Republike Hrvatske.“ O savjetodavnim tijelima kao fenomenu u politici mogao bih puno toga reći, no mislim da nije pravi trenutak za to. Bit će i za to vremena, nadam se. Jedno, međutim, moram reći, svaka organizacija, svaka udruga, svaka zajednica i svako društvo, sve su to apstraktne imenice i onoliko su dobre i vrijedne koliko je u njima DOBRIH i DOSLJEDNIH LJUDI (ovo namjerno matoševski naglašavam velikim slovima!). Kao u svemu drugome u našim životima i u ova 2 mandata bilo je lijepih i ugodnih trenutaka, događaja i rezultata, ali bilo je i onih drugih koje na žalost nismo uspjeli ostvariti. Ja ću se ovdje veoma kratko i sažeto osvrnuti i na dobre rezultate i na one koje nismo uspjeli ostvariti. Kako ne bi bilo nekih predrasuda o tome kako sam ja uspio postati čalnom Savjeta, i to ne jednom nego dva puta, ovdje moram spomenuti da su mene u dva odslužena mandata predložili hrvatski klubovi u državi New South Wales i Zaklada Hrvatskih studija, ali imao sam podršku i drugih hrvatskih društava i udruga u Australiji. Svima im se i ovom zgodom iskreno zahvaljujem na povjerenju.
HRVATSKO ZAJEDNIŠTVO NAS HRVATA KOJI ŽIVIMO IZVAN HRVATSKE
Svojim godišnjim sastancima (prije dolaska pandemije COVID-19) uspjeli smo se mi članovi Savjeta sa svih kontinenata bolje upoznati, približiti jedni drugima postignuća i poteškoće hrvatskih zajednica diljem svijeta, drugim riječima, jedni od drugih saznati puno više o životu drugih hrvatkish zajednica. Prema mojim spoznajama ovo je bio prvi put da su se Hrvatice i Hrvati, iz svih hrvatskih zajednica u svijetu, sastajali redovito, upoznavali se, izmjenjivali mišljenja i iskustva o životu svojih matičnih zajednica od Punta Arenasa u Čileu do Aucklanda na Novom Zelandu. Ovi susreti, razgovori i izmjene informacija bili su po mojoj skromnoj prosudbi veliko postignuće i odličan iskorak prema boljem upoznavanju samih sebe. Stoga, ovdje moram odati priznanje Središnjem državnom uredu i svim njegovim djelatnicama i djelatnicima na angažmanu oko naših godišnjih sastanaka u raznim gradovima Hrvatske!
DOPRINOS U OČUVANJU HRVATSKOG JEZIKA I KULTURE HRVATA IZVAN RH
Budući da sam na ovom području proveo i uložio skoro puna četiri desetljeća svoga života, a i u samome Savjetu sam se ponajviše bavio promišljanjima i brigom o očuvanju hrvatskog jezika, kulture i identiteta općenito, moram reći da sam odahnuo poslije 1998. godine kada sam naišao na razumijevanje u svojim nastojanjima u Ministarstvu znanosti i tehnologije i u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske. Taj se kontinuitet dobre volje, izvrsnog razumijevanja i potpore Hrvatskim studijima, koje sam vodio na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu punih 37 godina, nastavio i osnivanjem Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske. Ne ulazeći ovdje u podrobnosti svega što se otada dogodilo mogu samo reći da bez potpore Ministarstva znanosti i obrazovanja i Središnjeg državnog ureda ne bi danas bilo Hrvatskih studija na Sveučlištu Macquarie u Sydneyu. Velike su to zasluge ove dvije hrvatske državne institucije! Drugi oblik priznanja, osim gore navedenog, potrebno je također posebno naglasiti. Naime, poznato mi je kao bivšem članu Savjeta koliko Središnji državni ured ulaže u lektorate hrvatskoga jezika u svijetu kao i u njegovo očuvanje u zajednicama hrvatskih nacionalnih manjina u susjednim državama i prekooceanskim hrvatskim zajednicama. Velik je to značajan i sjajan posao koji Središnji državni ured veoma uspješno obavlja.
POLOŽAJ I STATUS HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI
U mojih 8 godina u Savjetu moram posebno istaknuti brigu o očuvanju pložaja i statusa Hrvata u Bosni i Hercegovini. Savjet Vlade imao je jasno stajalište i podršku ispunjenju strateškog cilja hrvatske politike u Bosni i Hercegovini kroz očuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine te ostvarenje potpune suverenosti, konstitutivnosti i jednakopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kroz izmjene Izbornog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine. Nametnutim promjenama Ustava i Izbornog zakona od strane predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini se našao pod prijetnjom gubitka ustavne konstitutivnosti i političkog subjektiviteta. Eklatantan primjer je nemogućnost izbora legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u institucije Ustavom predviđene za legitimno zastupanje, a to su u prvom redu Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. U brizi i očuvanju položaja i statusa Hrvata u Bosni Hercegovini u tome sam vidio i osjetio najjaču kariku i zadaću suradnje između Savjeta i Središnjeg državnog ureda. Nadam se da će novi Savjet Vlade i dalje zauzeti jednak i čvrst stav te davati svoju podršku ispunjenju strateškog cilja hrvatske politike u Bosni i Hercegovini kroz očuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine te ostvarenje potpune suverenosti, konstitutivnosti i jednakopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kroz izmjene Izbornog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine.
STJECANJE HRVATSKOG DRŽAVLJANSTVA
Savjet je sudjelovao svojim prijedlozima u izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu; zahvaljujući dobrom razumijevanju i suradnji sa Središnjim državnim uredom i drugim relevantnim institucijama u Republici Hrvatskoj omogućen je potomcima Hrvata puno jednostavniji postupak za stjecanje hrvatskog državljanstva. Prijedlogom izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji je Vlada usvojila u prosincu, 2018. godine ukida se poznavanje hrvatskoga jezika, kulture i društvenog uređenja kao uvjet stjecanja hrvatskog državljanstva, pa će ubuduće državljanstvo moći zatražiti svi potomci hrvatskih iseljenika u ravnoj liniji srodstva, a ne samo sinovi, unuci i praunuci, kao do sada. Vlada je time ukinula ograničenja koja su hrvatskom iseljeništvu postavljena 2011. godine. Tada je generacijsko ograničenje i poznavanje jezika i pisma uvedeno pod objašnjenjem da je iz ‘brojnih zahtjeva proizlazilo da iseljenicima hrvatsko državljanstvo treba isključivo radi ulaska bez viza i mogućnosti rada u razvijenijim zemljama svijeta.
GLASOVANJE DRŽAVLJANA REPUBLIKE HRVATSKE S PREBIVALIŠTEM IZVAN RH
Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske postignut je velik iskorak u odnosima RH s Hrvatima i hrvatskim zajednicama izvan Republike Hrvatske, no još uvjek postoje određena prepreke odnosno neka osnovna prava koja hrvatskim državljanima nisu posve dostupna. Ovdje je riječ o dvije takve prepreke: o pravu na glasovanje na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Republici Hrvatskoj i nedostatak zastupoljenosti u tijelima zakonodavne vlasti Republike Hrvatske (o ovome posljednjem više jednom drugom prilikom). Ustavno pravo svakog građanina Republike Hrvatske je da može birati i da bude biran. Kada je u pitanju glasovanje birači izvan Republike Hrvatske sa stalnim prebivalištem izvan Republike Hrvatske u nepovoljnom su i neravnopravnom položaju. Na putu glasovanja biračima izvan Republike Hrvatske stoje dvije prepreke: postupak prethodne registracije i mogućnost glasovanja samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, koja su mnogima udaljena, pa čak i nekoliko stotina kilometara. Veliki broj državljana Republike Hrvatske nije u mogućnosti izvršiti registraciju elektronskim putem te da veliki dio hrvatskih iseljenika s prebivalištem u inozemstvu nema e-osobnu iskaznicu. Kako već maloprije spomenuh hrvatski državljani izvan Republike Hrvatske, koji žive i po nekoliko stotina kilometara, ili pak tisuća kilometara u prekomorskim zemljama (npr. Australija, Kanada, Sjedinjene Američke Države i sve države Južne Amerike), nemaju mogućnosti izaći na parlamentarne i predsjedničke izbore u Republici Hrvatskoj, onda je tim hrvatskim državljanima onemogućeno i uskraćeno pravo glasa. To onda ispada da hrvatski državljani izvan Republike Hrvatske imaju tek simbolično pravo glasa što je u neposrednoj opreci sa osnovnim ljudskim pravima u demokratskim zemljama. Svi pokušaji Savjeta da se ova anomalija ispravi i regulira ili dopisnim glasovanjem ili elektroničkim (interentskim) glasovanjem ostali su samo pokušaji tako da pravo na glasovanje, zajamčno Ustavom RH, nikad nije prošlo. Time mogućnost glasovanja državljana Republike Hrvatske s prebivalištem izvan RH ostaje i dalje ograničena.
ZAKLJUČNA MISAO
Pitanje koje uvijek sam sebi u svemu postavljam dobro je postaviti i ovdje: Jesam li zadovoljan učincima i dojmovima koje ostavljam nakon 8 godina nazočnosti u Savjetu? Jesmo li postigli dosta? I jesmo li mogli postići više i bolje? To su uvijek dobra pitanja za očitovanje o samome sebi, o svojoj svijesti i savjesti, ali i objektivnosti i korektnosti u onome čime se bavimo. Kratak odgovor na to pitanje je postigli smo prilično dosta, ali moglo se kudikamo više. Uostalom kao u svemu drugome u životu, i poslovanju, uvijek se moglo više, kvalitetnije i bolje! Ali za to više i bolje treba postojati iskrena i zdrava dobra volja na sve strane. Iz onoga što gore navedoh može se lako nazrijeti da su učinci koje smo pstigli, i dojmovi koje nosim nakon dva mandata u Savjetu, uza sve nedaće i poteškoće kojih uvijek bude bez obzira čime se bavimo, u općem smislu dobri i pozitivni. Bila mi je velika čast upoznati toliki broj čestitih Hrvatica i Hrvata iz svih hrvatskih zajednica diljem svijeta. I komunicirati s njima i naučiti nešto o njima i njihovim zajednicama. I zbog toga su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republie Hrvatske i njegov Savjet dobra zamisao. To je potrebno naglasiti. Kao što sam uvijek želio u svojoj sveučilišnoj karijeri da me moji studenti, i moji nasljednici, nadvise i nadmaše u svemu, to jest, da budu u svemu bolji od mene, to isto želim i novim članovima Savjeta. U tom smislu Savjetu i Središnjem državnom uredu želim izvrsnu i plodonosnu suradnju, na obostrano zadovoljostvo. Neka novi članovi (i lijep broj onih starih među njima!) budu bolji od nas koji smo se trudili u ovih osam godina postići nešto više i bolje, ali nije uvijek išlo! Neka oni budu bolje sreće i neka ostvare sve ono što mi nismo uspjeli. I puno više od toga!
