Domovina Urednistvo
Piše: Zoran Vukman
Današnji svijet prezire slabe i malene. Ovo je doba koje se podiže protiv svake poniznosti duha, mrzi samozatajnost, a slavi megalomaniju, razmetljivost, luksuz, materijalnu moć i tehnološku nadmoć. Bog poniznih u takvom se okružju povlači, skriva se, postaje potpuno nevidljiv očima koje se hrane samoljubljem. Najveći otrov našega vremena je duhovni i vjerski samozaborav zapadnog čovjeka. Namjerno se briše memorija kršćanske kulture i misli u Europi. Instaliraju se neki drugi programi u zapadno-europsku podsvijest. Uskoro ćemo imati temeljito dekristijaniziranog zapadnog čovjeka. Zapadom je zavladala kultura vjerske ravnodušnosti. Većina se prepustila pasivnom, nesvjesnom ateizmu. Bog je iščeznuo iz života mnogih kao duhovna činjenica. Za njim ne tragaju, ne pitaju se, ne žele ga. Ne niječu ga, ali i ne pitaju za njega. Vidim to svake godine kod mnoštva stranaca, turista koji prodefiliraju mojim gradom i starom katedralom. Ulaze, razgledaju, blješte fotoaparati, sve je to fin, kulturan svijet, ali nitko se više od tih ljudi sa Zapada gotovo i ne zna prekrstiti. Da je netko proganjao vjeru u njihovim zemljama kao u komunizmu na Istoku, još bih mogao donekle razumjeti. Ali njima nitko nije branio ili otvoreno proganjao vjeru. Naprosto je ugasla u njihovim srcima. To mi se čini još najstrašnijim od svega, ta ravnodušna predanost praznini samozaborava.
Njihovo odustajanje od vjere je dubljeg korijena. To je proces koji u zapadnoj Europi traje od 18. stoljeća do danas. Vjera je jednostavno odumirala u srcu zapadnog čovjeka. Atrofirala je. Postao je ekstrovertiran, usmjeren na vidljivo i izvanjsko, napustio je unutarnje i mistično. Proglasio ga područjem nepostojećega. Ateizam ima tisuću lica i oblika. Danas se obukao u kozmički skafander, leti svemirom, oduševljeno istražuje, pomiče granice i kao da nam viče: evo, gdje god zavirim, gdje god turim svoj nos, gdje god zagrebem, koji god planet otkrijem, nigdje ne nalazim tog vašeg Boga. Tko je on? Ne vidim ga, ne njušim ga, ne mogu ga opipati ni dozvati. To je vaša iluzija i tlapnja. Već se spremaju dragovoljci za Mars, uskoro će se pojaviti i prvi ljudski klonovi, možda stvorimo život u laboratoriju, a vi govorite o nekom tamo nomadskom Bogu, Bogu starih plemena iz Mezopotamije i Kanaana, Boga lutaoca Abrahama, za koga niste sigurni je li uopće i postojao. A evo mi postojimo, tu smo, vladamo čvrsto ovim svijetom, iskorijenit ćemo bijedu, siromaštvo i praznovjerje. Kako? Ako treba uklonit ćemo s lica zemlja koju suvišnu milijardi, sama prirodna selekcija će ih zbrisati. Puno nas je, prenapučeni smo, prijeti nam glad, a od vašega Boga nikakve koristi. To je filozofija megalomanijaka koji hine da vladaju ovim svijetom, koji vjeruju da upravljaju milijardama ljudskim sudbina i da je nova utopija koju su zamislili globalna, svemoćna i neodgodiva. Zapravo, najstrašniji će biti projekt globalnog raja na zemlji, jer u raju u kojem će vladati tehnika i kompjuterizirana selekcija, umovi koji projektiraju svijet za sebe, imat ćemo pakao kakav ne možemo ni zamisliti. Ovakav razmetljivi ateizam koji buja na ravnodušnosti pasivnog ateizma, opasniji je od komunističkog militantnog ateizma. Novi ateizam je zavodljiv, nudi razne izume, tehnička čuda i produljenje ljudskoga vijeka, nudi trenutnu ugodu, paralelni virtualni svijet kao opijum za osjetila i svijest, nudi privid raja, njegovu projekciju u ljudskom mozgu, pred ljudskim očima. Demijurzi takvoga svijeta vjeruju da će pojam o Bogu zbrisati iz srca ljudi, ali varaju se. Grdno se varaju. Istinu iz ljudskih srca nije moguće iščupati. Ona je upisana ne samo u Mojsijeve kamene ploče, ona je utisnuta u živo srce.
Osim na portalu vlč. Zlatka Sudca možete tekstove i promišljanja Zorana Vukmana s područja politike, kulture, vjere i društva pratiti i na web stranici – www.zoranvukman.com
