Domovina Urednistvo
Prikazuje: prof.mr. sc. Ante Milinović
Ovih dana se u više gradova po Hrvatskoj, uz mnoge opasne udbaške prijetnje, održavaju predstavljanja potresne knjige „Huda jama“ o jednom od najstrašnijih komunističkih zločina nad hrvatskim narodom poslije završetka Drugog svjetskog rata, kada su komunisti bacili tri tisuće živih ljudi u napušteno rudničko okno Barbarin rov kod Laškog i zazidale mu prilaz s trostrukim zidom.
Iako je od tog strahovitog zločina prošlo punih 70 godina, bivši udbaši i njihovi potomci u organima vlasti obje susjedne države i danas skrivaju svoje zločinačke tragove i prijete smrću i autoru i predstavljačima te knjige, tako da se promocije održavaju uglavnom u samostanima i drugim crkvenim objektima, jer se mještani i u ovom slučaju još uvijek boje govoriti istinu.
Javnost je za Hudu Jamu saznala 2009. godine zahvaljujući istraživačkim naporima slovenskog istraživača Romana Leljaka i još nekih „udbaških pokajnika“, te je ostala zaprepaštena jezivim prizorima s mumificiranim posmrtnim ostacima žrtava u pokretu, koji rječito govore o okrutnoj smrti, ne samo demobiliziranih hrvatskih vojnika nego i civila, među kojima su bile i žene i djeca. Takozvani „antifašisti“ i drugi Ideološki sljedbenici jugoslavenskog totalitarnog komunističkog poretka i danas se grčevito bore da to i nadalje ostane stroga čuvana tajna, prijeteći smrću autoru svjedocima koji o tome hoće progovoriti, kao i onim izdavačima koji se to ipak usude objaviti.
Kada je u mjesecu svibnju 1945. godine službeno završio 2. svjetski rat, veliki se broj pripadnika poražene hrvatske domovinske vojske, zajedno s hrvatskim civilnim izbjeglicama našao na koruškom Bleiburškom polju u Austriji i duž svoga Križnog puta, umjesto humanitarne zaštite tih 4 do 5 stotina tisuća pripadnika hrvatskog naroda od njegovih dušmana i terorističkih progonitelja, britanske vojne vlasti u Koruškoj su suprotno međunarodnom pravu, donijele sramotnu odluku kojom je zapravo potpisana smrtna presuda za stotine tisuća tih mučenika, za čije se grobove i danas ne zna, iako je dosad popisano oko 450 masovnih grobnica.
Tada su ih titoističke ubojice svrstali u nepregledne kolone posve obespravljenih ljudi, koji su većinom pobijeni na tom dugom križnom putu bez povratka. Jedan od tih putova završio je u Hudoj Jami, malom mjestu u Sloveniji nadomak Laškog, gdje se obližnjoj šumici nalazio istoimeni rudnik s dubokim napuštenim rudarskim oknom nazvanim po svetoj Barbari, zaštitnici rudara. Tu su ubojice pobacali u rudarsko okno tri tisuće živih ljudi, žena i djece i zazidali ga trostrukim zidom. Ono je otvoreno tek 1990. godine, a prizori mumificiranih žrtava koji su dugo umirali u najstrašnijim mukama, šokirali su sve istraživače. Gomila ženske upletene kose svjedoči o „milosrđu“ komunista prema ženskoj populaciji svoga naroda i njegovoj djeci. Hrvatsko žrtvoslovno društvo iz Zagreba je poduzelo potrebne aktivnosti da se ta knjiga prevede na engleski i druge strane jezike, kako bi svijet saznao strašnu istinu o Brozovim „antifašistima“ koji bi prije svojih redovitih bahatih derneka u Kumrovcu, ako su ljudi, ipak morali doći u Hudu Jamu da mole oprost za svoje strašne zločine. Međutim, njihov medijski monopol i dalje krije tu strašnu istinu, a slovenske i hrvatske državne vlasti ni danas, u 21. stoljeću, nisu ništa učiniti s tolikim posmrtnim ostacima, iako je to njihova ljudska, a onda i civilizacijska obveza.
Knjiga se može nabaviti putem interneta u hrvatskoj knjižarskoj i antikvarnoj mreži po cijeni od 140 kuna.
