Domovina Urednistvo
Prikaz mr.sc. Ante Milinovića
Nedavno je splitski nakladnik „Knjigotisak“ dovršio seriju od pet dragocjenih esejističkih, ali vrlo pouzdano i dokumentirano pisanih knjiga o bogatoj povijesti hrvatske književnosti pod vrlo znakovitim zajedničkim domoljubnim naslovom „RASPETA HRVATSKA“. Raspeta Hrvatska je alegorija na našu kalvariju a osobito na tamnicu hrvatskog naroda, onaj mračni srbokomunistički gulag pod terorom ateističko-udbaške hobotnice koja nas i danas davi.
Autor tih izvrsnih knjiga je sveučilišni profesor i akademik dr.sc. Slobodan Prosperov Novak, koji je predavao na sveučilištima u Splitu i u Zagrebu, a od 2001. Više godina i na odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale u New Havenu, SAD.
Ipak ove izvrsne knjige nisu pisane kao udžbenici, mada im je formalni skupni naslov „Povijest hrvatske književnosti“, jer već imamo dosta takvih i to vrlo vrijednih priručnika od kojih treba istaći one od prof. dr. Milivoja Solara, Ive Frangeša, Antuna Barca, Milana Moguša, Mihovila Kombola, Miroslava šicela i drugih.
Profesor Prosperov Novak je u četiri sveske razradio razvojne epohe, pravce i osobitosti hrvatske književnosti, a u petoj je dao njihovu sažetu sintezu, mnogo šire od ostalih istraživača, što je potrajalo od 1996. do 2014. godine, unoseći u taj rad svu svoju erudiciju, književni talent i veliko domoljublje. Baš tu širinu a još više taj hrvatski domoljubni pristup našeg akademika temi, nisu mu mogli oprostiti neke novinske kolumnističke anacionalne mizerije poput Jurice Pavičića i Borisa Dežulovića, pa su prostačkim izrazima pokušali diskvalificirati i autora i njegovo djelo.
Kao i našim velikanima Ranku Marinkoviću, Juri Kaštelanu, Ivanu Aralici i Petru Šegedinu, oni su mu osobito zamjerali zaokret sa nekadašnje mladalačke anacionalne ljevice na po njima vrlo mračnu ustašku nacionalističku desnicu, zbog njihovog velikog isticanja vrijednosti ranije potisnutih i od kompartijske politike proskribiranih hrvatskih pisaca, kako bi se prikrila ogromna prednost hrvatske kulture nad srbijanskim susjedima, što najviše govori o tim klevetnicima kao primitivnim, narcisoidnim, ali i posve inferiornim i nezahvalnim huliganima, koji zahvaljujući titoističkoj mafiji i danas imaju monopolistički status u velikoj većini hrvatskih medija.
Po njima je umni i vremešni akademik napravio neoprostivi grijeh, što je odbacio njihov jadni maloumni krvavi komunizam i zdušno podržao novu samostalnu Hrvatsku dr. Franje Tuđmana, te promicanje pravog esencijalnog hrvatskog nacionalnog identiteta, jer je po tim udbaškim potomcima sramota biti Hrvat. Pri tome su se oni trajno osramotili zbog svoje bestidne arogancije i nedostatka nacionalne svijesti, kućnog odgoja i svake pristojnosti i mjere.
Sam autor Prosperov Novak ih je vjerojatno najviše razbjesnio svojom ljudskom širinom i tolerancijom, jer je ingeniozno ispričao cjelovitu priču o književnosti što su je na tlu Hrvatske, ali i u drugim zemljama, stvarali Hrvati, ali i pripadnici drugih naroda koji su dolazili u priliku da s Hrvatima podijele svoje multietničke identitete. Ono je napisano s dubokom vjerom da je doista bogata povijest hrvatske književnosti samo dio još bogatije povijesti naroda hrvatskog, pa neka crkne kome to smeta! U njega je ugradio trud i mudrost čitavog svog dugog života, na čemu mu od sveg srca i u dijaspori naša topla hvala!
Zbog našeg poodavnog režimski diktiranog školovanja, svima nama ta Novakova istina o velikom bogatstvu hrvatske književnosti bi dobro došla, jer je nismo učili onda kad je trebalo, a sad se može nabaviti kod nakladnika i u većim knjižarama i antikvarijatima.
