Domovina Urednistvo
Pripremili: Ante Milinović, Martin Katičić
Nedavno je tiskana vrijedna i bogato ilustrirana monografija „Povijest hrvatskog novčarstva“, na 280 stranica, uvezana u crveno platno sa zlatotiskom. To je prva sustavno obrađena povijest starog i novog hrvatskog novčarstva, uključujući i one tuđe monete koje su Hrvatskom Kraljevstvu bile zajedničke, dok je bilo u sastavu raznih državnih zajednica, kao što je sada euro u današnjoj EU.
Monografija se može nabaviti preko redakcije našeg tjednika ili preko e-mail adrese autora /amilinovic@mail.com/ po cijeni od 20 AU.
Iz recenzije dipl. oecc. Martina Katičića
Autor ove vrijedne monografije je ugledni muzeolog i istraživač povijesti hrvatske kulture profesor mr.sc. Ante Milinović, osnivač i voditelj Hrvatskoga bankovnog muzeja u Zagrebu, koji na vrlo zanimljiv način i s velikim poznavanjem izvora piše o malo poznatim ali vrlo značajnim i dubokim multikulturalnim korijenima hrvatske novčarske baštine kao pozitivnom primjeru procesa multietničke integracije tog vrlo važnog segmenta hrvatskoga kulturnoga, političkog i gospodarskog razvoja.
Autor je znalački identificirao najvažnija događanja tog razvoja i vrlo logično razradio njegovu periodizaciju. On polazi od teze da su hrvatske zemlje tijekom mnogih stoljeća, od Karolinga preko Arpadovića i Anžuvinaca do Habsburga, zapravo bile ne samo dijelom tadašnjih europskih međudržavnih zajednica kao preteča današnje EU, nego i svojevrstan civilizacijski most između Mediterana i srednje Europe, aktivno sudjelujući na taj način u akulturaciji Europe i formirajući svoj multikulturalni identitet, koji se vrlo izrazito iskazuje u korijenima hrvatske novčarske baštine u kolijevci europskog pranovca na Vučedolu, jer su nova arheološko-antropološka otkrića potvrdila tzv. indo-iransku teoriju da su prahrvatski preci svojom migracijskom trasom spojili azijske i europske prapovijesne korijene novčarstva u Indiji, Mezopotamiji i Panoniji te se trajno nastanili u ozračju bogatih mediteranskih tradicija antičkog doba.
Nema dvojbe da europska civilizacija svoj nastanak, dinamičan razvoj i iznimnu vitalnost svoje predvodničke uloge u svjetskoj civilizaciji, duguje i upravo takvoj posredničkoj akulturaciji svojih multietničkih zajednica s kojima su u Europu dolazile značajne inovacije i raznolikosti, posebno kod kovnica novca u Boki Kotorskoj, od one antičke ilirske u Risnu (Rison) do novije hrvatske medievalne u Kotoru (Cataro), koja je radila sve do konca Napoleonove vladavine u Kotoru.
Na tom našem prostoru kovalo je još oko četrdeset kovnica, koje su bile u pogonu duže ili kraće vrijeme, ali su neke od njih radile stotinama godina (Kotor, Zagreb, Mitrovica, Sisak, Gvozdansko…), ali je najplodnije razdoblje domaćeg hrvatskoga kovničarstva ipak bilo feudalno doba, ali to je naše kulturno-povijesno blago bilo rasuto, zanemareno i svojatano po tuđim numizmatičkim korpusima ili čak posve ignorirano, da se što manje zna o kovanju hrvatskog autohtonog novca kao atributu hrvatske državne suverenosti.
Autor je u fusnotama bogato dokumentirao svoje studije, pa i praksu starih Hrvata da su sve do novog vijeka obavljali svoje veće novčarske transakcije plaćajući ih gotovinski u izvaganim količinama raznog srebrnog ili zlatnog novca, tj. u težinskim mjerama funtama, librama i markama od 224,5 do 327,5 g srebrenog ili zlatnog novca, onim u narodu poznatim »kesama« zlata ili srebra.
