Domovina Urednistvo
Prikazuje: prof. mr.sc. Ante Milinović
Ovu vrijednu knjigu o pravoj hrvatskoj vojno-povijesnoj istini je pod naslovom Franz Schraml – „Kriegsschauplatz Kroatien“ tiskala 1993. Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran, a prikazao ju je 1994. u zagrebačkom Časopisu za suvremenu povijest, broj 26, povjesničar dr. Vladimir Geiger, kao viđenje hrvatskog ratišta 1941-45, dakako iz njemačkog kuta gledanja i njihovih arhivskih izvora. Njegov cilj je za razliku od lažne titoističke propagande, bio „pokušaj istinitog pisanja povijesti” triju znamenitih hrvatskih legija (legijskih divizija) tzv. 369.”Vražje” ,373.”Tigar” te 392.”Plave” divizije njemačkog Wehrmachta i još dvije hrvatske legije (13. i 23.) koje su bile dislocirane u protuzračnoj obrani Njemačke i Austrije.
Mada je pisana mnogo ranije knjiga je izdana kod nas tek 1993, jer je za titoistički režim ona bila neželjeni dokument, koji pobija lagarije tzv. partizanskih monografija o velikim pobjedama, sa stostrukim uvećavanjem podataka u boljševičku korist. Poznato je da je u Drugom svjetskom ratu stanoviti broj Hrvata bio mobiliziran ne samo u ustašku i domobransku vojsku već i u Wehrmacht, u njemačku vojsku, pa je ova knjiga još jedan dokument koji vodi k istini o ulozi velesila u događanjima tijekom Drugog svjetskog rata, osobito u njegovim zadnjim danima, prije i poslije potpisivanja kapitulacije.
Sve su te divizije bile osnovane i opremljene pod njemačkim pokroviteljstvom, a i zapovjedna jezgra i izobrazba su bile njemačke. Povjesničar Damir Šimić je dokazao da je za osvetu zbog teških poraza na Sutjesci i Neretvi sam Josip Broz u prvim danima veljače 1945. osobno zapovjedio masovne likvidacije katoličkog svećenstva i političkih protivnika u Hercegovini a osobito u Širokom Brijegu, Ljubuškom i Čapljini, zločinački kršeći sve ratne zakone i konvencije.
U knjizi je objavljena izuzetno zanimljiva serija fotografija, koje obiluju nizom zanimljivih detalja iz vremena operacije “Schwarz”, to jest u jeku bitke na Sutjesci kad se Titova skupina partizanskih divizija povlačila preko Sutjeske, dok su njemački avioni „Štuke“ Ju 87 D njemačke Luftwaffe partizanima nanosile teške gubitke, pa je i sam Tito bio ranjen. One su tada bile stacionirane na Rajlovcu zajedno s legionarskim Dornierima 17Z, te zračnoj luci u Mostaru, gdje su bili stacionirani njemački transporteri Junkersi 52/3m. Tu je bila i 7. Waffen-SS divizija „Princ Eugen“, čiji su pripadnici nosili SS znak ispod lijevog gornjeg džepa, dok su pripadnici hrvatskih legija nosili hrvatski grb na lijevom rukavu, kao i njihovi njemački časnici.
Naime, u tim hrvatskim legijama je, pored Hrvata i Bošnjaka, bio uključen i veliki postotak domaćih Nijemaca iz Hrvatske, tzv. njemački Volksdeutscheri, koji su bili etnički Nijemci, ali su po državljanstvu i integraciji pripadali hrvatskoj naciji i govorila hrvatski, zbog čega su ih komunisti nakon rata zvjerski poubijali u svojim konc-logorima na Papuku i Krndiji.
Te ratne zločine su zbog osvete i pljačke te masovne srpske kolonizacije većim dijelom izvršile skupine Mesićevih (tavarišč) ratnih ilegalaca, sastavljene od povjerljivih članova KPJ i SKOJ-a, koje su od ranije djelovale u naseljenim mjestima pod njemačkim i ustaškim nadzorom, dok su sastav druge skupine činili dijelovi KNOJ-a, predvođeni oficirima OZNE, koji su dobili upute i popise za likvidaciju »narodnih neprijatelja« po ranije donijetom planu zločina.
