N. Nekić: Film o našem Zagorju

[ad_1]

U subotu 15. srpnja 2023. na elitnoj HRT u elitnom terminu iza 20 sati prikazan je hrvatski film Nosila je rubac črleni. Javili su nam da je film dobio nagradu i neka ga gledamo. I nasjeli smo. Ali kad smo već u neko doba zaključili da ne bi trebalo gledati, odlučili smo izdržati do kraja.

Elem, usred našega Zagorja otvara se scena u kojoj uskoro ugledamo i junakinju filma – krmaču Bebu. Možda će biti u stilu J. Menzla, komentiramo. Uz nju se nalazi i gazdarica u črlenom rubcu koja tumači svojoj krmači-ljubimici da mora do nerasta. To će biti i tema filma. Dobro, i to je normalno. Ali, ne lezi vraže, gazdarica mora objasniti krmači kako se to radi i mora ju upozoriti da je nerast Srbin koji to radi najbolje od svih. On je u udaljenom selu pa će njih dvije krenuti preko brda i dolina.

Pred nama se razvija panorama ne samo krajolika, nego u prvom redu likova, običaja i naravi. Saznajemo da u Zagorju imaju krajputaše, to su mala raspela, prikazi Isusa ili kipa Majke Marije, pa treba narodu objasniti da je Isus živ i da govori o svemu pa i toj problematici. Stoga on skoro silazi s križa kako bi se našao pri ruci gazdarici, u toj potrazi za nerastom Srbinom.

U međuvremenu nalazimo se na svadbi gdje mladenka u petom mjesecu trudnoće oblači bijelu haljinu i uzima za muža nekoga tutleka koji je htio preuzeti to dijete koje joj je napravio župnik. Ona i župnik ne skrivaju svoj odnos pa se, kak bi rekli v Zagorju, doslovno drepaju i to usred grobljanske kapele. Nema boljega mjesta. Ima još jedno: u kukuruzima. I to poslije svadbe. Pred očima muža tutleka.

Na svadbi su svi pijani, što je i u redu, ali su i imbecilnoga izgleda: muškarci na rubu onih vodenih glava koje opisuje meštar Krleža u tekstu o Mariji Bistrici, oblokani i prljavi, tuku se, naravno, i kasnije ih vidimo u sceni kolinja, još prljavije i beznadno idiotske. Nad krajolikom kruže avioni i bacaju nekakve bombe jer upravo traje rat!!! Kamo padaju bombe, ne zna se. Valjda po Zagorju! nosila je rubac2Ali se zna da je krmača Beba i dalje na putu do nerasta Srbina. To uredno piše na ploči njegova boravišta. Značajni dijalozi filozofskoga tipa i gotovo epistolarnoga karaktera vode se između gazdarice i krmače Bebe dok putuju čarobnim pejzažima. Posebno je dirljiv i nenadomjestiv domjenak pod stablom nad zelenim dolinama. Beba naravno govori, pa se donekle i ujednačuje s ljudima. Ona čak ima posve naravna pitanja o životu uopće. Daleko razumnija od nekih u filmu. Domaćih tutleka. Oni niš ne pitaju.

U čeki, kao iz filma o Dudeku, sjede dvojica poluidiota koji s puškama čekaju četnike. Tekst nije vrijedan citiranja. Umjesto četnika usred Zagorja, pojavljuju se seljaci s kolinja i Bebina gazdarica. Oni traže odlutalu Bebu koja je pobjegla s nerastom Srbinom u nepoznatom pravcu. Žele njih dvoje voditi ljubav daleko od očiju svijeta. Počinje prepirka smiju li ovi iz potjere koji traže krmaču, ući na teritorij ovih iz čeke?! Oni iz čeke zaduženi su za četnike! Sam nek dojdeju četniki! Paf!

Bez mise ne može. Tamo je u crkvi i kip Majke Božje. Njemu će se pomoliti gazdarica da joj Majka Božja vrati krmaču Bebu. I za nekoliko trenutaka u kojima kip zaista govori, ona je uslišana i dogodilo se čudo: krmača Beba je tu na sajmu, pred crkvom! nosila je rubac1Grljenju i ljubljenju nema kraja. Tako se događaju katolička čuda!

Konačno imaju i odojčiće. Znači da je nerast Srbin, kojega hvale, dobro odradio svoj posao. Još samo da zaboravimo župnika, Isusa, Majku Božju, prljave mužeke i pomalo tupave ženice, koje ipak nešto rade u životu, o čemu izvješćuje glas u offu…

Zaista bismo voljeli znati koliko je ova umetnost koštala? Ne navodimo imena tvoraca, ne spominjemo glumce koji nisu ništa krivi, ali financijera bi dobro bilo znati. To je još jedno velebno djelo o našoj pokvarenoj Crkvi, raskalašenim župnicima, (a zašto?) dobro obojenim krajputašima, pitaju se u filmu, o našim tupavim stanovnicima Zagorja, pa konačno i o našem obrambenom Domovinskom ratu. Da su se pojavili i branitelji u liku one dvojice u čeki, posve je jasno nama gledateljima a i zlobnom tvorcu ove umetničke vizije. Neduhovitom i skučenoga uma.

Šteta onako lijepih pejzaža u kojima svi ti niškoristi ljudi i stoka, osim nerasta Srbina, imaju priliku živjeti.

Nevenka Nekić

 



[ad_2]

Source link

Written by Domovina News

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

M. Curać: Je li Dragutinu Tadijanoviću mjesto u zajedničkom projektu s Petrom Kočićem?

V. Starešina: U Rusiji je počeo prijenos vlasti