N. Nekić: Akademskoj zajednici – Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Svoje pridruživanje protestu kojim dr. Tuga Tarle istupa u svoje ime i ujedno u ime akademske zajednice RH u najširem smislu, a isto tako i kao građanka RH, objašnjavam svojim pripadanjem toj istoj akademskoj zajednici kao i uljuđenom građanstvu. Zaprepašteni smo odlukom ministra znanosti i obrazovanja RH dr. Radovana Fuchsa da u listopadu 2022. godine prigodom Dana učitelja nagradi dr. Snežanu Šević kao najbolju djelatnicu u tom toli plemenitom i zahtjevnom zanimanju i zvanju. Je li ta nagrada problematična ili nije?

Oni koji su naši suvremenici i svjedoci dobro se sjećaju Domovinskoga oslobodilačkoga rata i djelovanja raznih ustanova i osoba tijekom istoga i poslije rata. U koliko se poštovani dr. Radovan Fuchs nije uspio osobno informirati o osobama kojima može dodjeljivati nagrade ove najviše kategorije, morao je to učiniti preko svojih savjetnika. Jer, čak i vrlo široki krug pismenih ljudi, a koji nisu s akademskim titulama, zna za „doprinos” spomenute učiteljice Snežane ovom hrvatskom prosvjetnom polju, najosjetljivijem poradi utjecaja na djecu i tumačenje svijeta i povijesti svijeta. Godine poslije oslobodilačke akcije Oluje 1996. ista je Snežana Šević objavila svoje „Puteve nezaborava” u kojoj je knjizi na najprostačkiji način oblatila hrvatske branitelje, izmišljajući njihove zločine i nakaznosti pa se tako uvrstila u četničku akciju koja je tada i počela oskvrnjivati i žive i mrtve žrtve Hrvata. Iznoseći monstruozne laži o zločinima hrvatskih branitelja ne samo Vukovara, ostala je poznata i po onim odrezanim „prstićima„ koje su naši branitelji rezali srpskoj „deci” i od njih pravili ogrlice pa nosili oko vrata. O mnogo njenih laži, stvorenih u bolesnoj i neviđenom mržnjom bogatoj mašti, pisalo se i javnost je imala priliku upoznati jednu od mnogih četničkih aktivistica. Pisalo, govorilo pa onda i zaboravilo.

U međuvremenu počeli su pristizati u Hrvatsku razni „stručnjaci” iz čudesnih destinacija i sa čudesnim diplomama i doktoratima iz pančevačkih, kragujevačkih, novosadskih, pa i bosanskih nepoznatih fakulteta. Sve visoko pozicioniranih titulara, odlikaši koji su u najturbulentnijim vremenima učas završili fakultete, magisterije i doktorate i samo se pojavili kao ravnopravni našim hrvatskim akademskim građanima. S tim titulama imaju pravo sudjelovati po istim kriterijima na razinama koje im ti doktorati to omogućavaju.

Ipak se pitam: imamo li mi zakonski uređenu regulativu nostrifikacijskih postupaka za diplome iz raznih zemalja? Nisam upoznata pa molim da se javnost obavijesti kojim smo dokumentom i kada priznali nove diplome iz Srbije, BiH, Crne Gore i ostalih nekada jugoslavenskih republika? One diplome nastale iza raspada Jugoslavije? Za nostrifikaciju diploma čak i uglednog Zagrebačkog sveučilišta u EU, ima puno nejasnoća i poteškoća. (Sve to iz obiteljskoga iskustva naše djece.) Pitanje je koje su reference postojale za doktorat dotične Snežane Šević koji je ostvaren u Novom Sadu? Ako su svi stupnjevi legalno i zakonski ostvareni, kojim je zakonskim aktom u našoj novoj državi on priznat? Bilo bi dobro da se i to razjasni.

Ali ovo pitanje legalizacije doktorata nema mnogo veze s pisanjem i mišljenjem Snežane Šević. Ne mora nitko imati doktorat da bi dobio ovu prestižnu nagradu. Ono što smeta u razmišljanju o vrlinama njene uloge kao učiteljice jest upravo njeno djelo „Putevi nezaborava” kojim sotonskom mržnjom obasipa Hrvatsku koja ju hrani. U daljnjem djelovanju isticala se u tom istom smjeru godinama i onda naglo zablistala u očima Ministra da zavrijedi najveće priznanje koje može dobiti jedan učitelj u svom životu. Kad kažem učitelj mislim na sve hijerarhijske stupnjeve: od onoga učitelja u prvom razredu do sveučilišnoga profesora. Dakle, putem od njenih „nezaborava” pa do danas postigla je titulu učitelj-mentor jer se isticala. Ne znam u čemu. Ali vjerojatno se isticala. To znaju oni koji su joj blizu. Znam da se ova titula plaća. Nisu to naknade kao u bankarskim krugovima, ali u svakomjesečnom novčiću koji primaju učitelji, nešto znači. Dakle, nitko ju nije kao Srpkinju zakidao. Sve ove godine, unatoč huljskom tekstu i mišljenju, nastavku djelovanja i podlom ocrnjivanju hrvatskih branitelja. Jer ona nikada nije povukla svoju knjigu i ispričala se za svoje laži.

Od ono malo pravilnih rečenica i sintaksom bliskih hrvatskom jeziku u njenom veledjelu, pitam se bi li položila veliku maturu u nekoj gimnaziji?

Ali, sve to nije ni važno, kao ni njen doktorat, nego jedino što jest i ostaje važno je njen stav prema hrvatskoj državi koja ju sada nagrađuje, stav prema našoj obrambenoj i krvavoj bitci za slobodu od srbijanske agresije, odnos prema našem Vukovaru i svim ostalim žrtvama rata, našoj nestaloj braći i sestrama o kojima još danas nemamo nikakve vijesti. U čijim li dvorištima leže? Na čijim livadama? Na kojim pustopoljinama…

A sada nešto osobno: dobitnica sam najviše životne nagrade u RH za pedagoški rad, godine 1998., nagrade „Ivan Filipović”. Za gotovo četrdeset godina sveukupnoga pedagoškoga rada, pretežito kao profesorica, ali isto tako i za doprinos kulturološkim područjima književnosti, filma, slikarstva i povijesti. Sramim se pri pomisli da je sada razina koja može donijeti ovu nagradu tako nisko pala, da se za jedan primitivni i nepismeni pamflet i krivosuđe izrazito pročetničkih znakova, može nagraditi osobu. Jer za što je dobila Šević nagradu? Za svoje pisano djelo? Za poznato protuhrvatsko djelovanje? Za silno znanstveno djelo?

Ako je to pogrješka koju su savjetnici Ministra dr. Radovana Fuchsa ili on sam počinili, ima lijeka. Povucite nagradu uz obrazloženje, gospodine Fuchs! Jer ovo nije nagrada stranke HDZ, nego Republike Hrvatske! Ostavite nam još ovo malo dostojanstva i časti koje su nam preostale!

Nevenka Nekić, prof.

___________

dr. sc. Tuga Tarle
Zagreb, 28. svibnja 2023.

OTVORENO PISMO
prof. dr. sc. Radovanu Fuchsu, ministru znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske
Ministarstvo znanosti i obrazovanja
prof. dr. sc. Radovan Fuchs, ministar
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Poštovani gospodine ministre,

kao Hrvatica i građanka Republike Hrvatske zgrožena sam činjenicom da je dr. sc. Snežana Šević u listopadu 2022. godine, povodom Dana učitelja,Vašom odlukom nagrađena uglednom nagradom Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske kao jedna od najboljih prosvjetnih djelatnica.

Željela bih vjerovati da nadležne službe Vašega Ministarstva nisu bile upoznate sa sadržajima tekstova u knjizi „Putevi nezaborava“ dotične osobe jer ne mogu zamisliti da biste tako postupili da ste imali uvid u govor mržnje kojim se autorica obračunava sa svojim furijama na račun hrvatskih branitelja i državnih insignija Republike Hrvatske, koje bi za svakog lojalnog građanina ove zemlje trebale biti svetinja.

U javnom prostoru već su citirane te gadarije pa ih ovdje neću ponavljati, ali od Vas kao prvog među jednakima u hrvatskoj znanosti i obrazovanju tražim da povučete svoju odluku o nagradi bez odlaganja, jer je šteta koju je ista prouzročila već učinjena. Naglašavam da je takav govor mržnje tim opasnije i pogubnije djelo jer je riječ o predstavnici pedagoške struke na poziciji učitelj-mentor, osobi koja je u stalnom doticanju s djecom i neformiranim mladim ljudima i koja bi morala biti primjer osobe s moralnim integritetom, mirotvornim porukama, empatijom i poštivanjem pripadnika drugog naroda, bez obzira na vlastita uvjerenja.

Ovakvi izljevi žuči, uvreda, gnjusnih izmišljotina na račun hrvatskih svetinja od osobe koju ta ista država hrani zahtjeva Vašu žurnu i neodgodivu reakciju oduzimanje nagrade, a po potrebi i druge mjere, ako se dokaže da je dotičnica povrijedila uzuse struke i naškodila ugledu Republike Hrvatske i njezinih građana. S obzirom na to da govor mržnje predstavlja izražavanje mrzilačkih i/ili uvredljivih sadržaja, kojima se izražava, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili koji izruguju, omalovažavaju, ponižavaju, dehumaniziraju ili obezvređuju druge, naglašavam da se dio tekstova u knjizi dr. sc. Snežana Šević u cijelosti uklapa u tu definiciju jer je usmjeren protiv određenih ciljanih društvenih skupina, u konkretnom slučaju hrvatskih branitelja i hrvatskih državnih i nacionalnih obilježja.

I sama se osjećam poniženom i povrijeđenom kao pripadnica znanstvene zajednice, jer nikako ne mogu zamisliti da pripadam istom intelektualnom krugu s ovom osobom. Ovim putem tražim od Vas, gospodine ministre da ispravite ovaj grubi propust nagrađivanjem dr. sc. Šević kojim je nanesena teška uvreda pripadnicima braniteljske populacije i nama hrvatskim građanima, a i znanstvenoj zajednici u cjelini kao i mnogim savjesnim i čestitim učiteljima i nastavnicima. Ne želim da našu djecu i unuke u našoj dragoj domovini nakon krvave srbočetničke agresije i proživjelih užasa iz 90-ih itko truje poticanjem međuetničke mržnje, uvredama i lažima.

Izražavam svoje gnušanje nad takvom vrstom podmukle propagande upućene najosjetljivijima od osobe koja bi trebala biti primjer inkluzivnosti, dobronamjernosti, mudrosti i čestitosti. Stoga još više čudi da Vaše Ministarstvo kao hram znanosti i obrazovanja koje je između ostaloga zaduženo da štiti ugled pripadnika obrazovne i znanstvene profesije nagrađuje Snežanu Šević prepoznavši upravo nju kao uzor pedagoškog djelatnika.

S poštovanjem,

dr. sc. Tuga Tarle, diplomatkinja u mirovini

P.S. Molim sve one koji smatraju da je ovo bilo potrebno učiniti u ime prava na zaštitu dostojanstva hrvatskih branitelja i države Hrvatske da se slobodno potpišu pod moje otvoreno pismo ili izjasne o njegovu sadržaju. “NEKA VIDE DA NAS (još uvijek) IMA” spremnih suočiti se s pokušajima prekrajanja krvlju stečene države i slobode!