Marta Abičić iz Sydneya i Dora Pejačević iz Našica

Marta Abičić rodjena je u Sydneyu i nedavno je završila svoju srednju australsku školu s završnim maturskim radom na hrvatskom jeziku koji je napravila u Hrvatskoj školi u Liverpoolu kao najbolja i posebno pohvaljena i nagradjena studentica. Marta ima i dvije godine mladju sestru Doru, a za njezinu ljubav prema hrvatskoj kulturi i jeziku uvelike su zaslužni njezini roditelji Tomislav i Marijana koji su oboje rodjeni u Šaptinovcima koji se nalaze u općini Djurdjenovac blizu Našica u Slavoniji.
Martin završni maturski rad bio je o grofici Dori Pejačević prvoj hrvatskoj glazbenoj skladateljici koja je rodom iz Našica gdje i sahranjena te gdje postoji muzej o njoj i njezinom glazbenom djelu koji se zapravo nalazi u njezinom obiteljskom dvorcu.

Korona mjere su promijenile način kako je održana matura i završna obrana maturskog rada Martine Abičić no to nije nimalo umanjilo priznanje njezine profesorice u Hrvatskoj školi Rosie Ruže Šoljić koja je o Marti rekla sljedeće –„ Čestitam Marti na polaganju mature i odličnim ocijenama u Hrvatskom jeziku. Predavala sam joj od 2017. godine do ove 2021. godine. Marta je vrlo marljiva i nadarena učenica. Zadnje četiri godine je redovito dolazila na nastavu u subotnjoj dopunskoj školi u Liverpoolu. Uvijek se je trudila i bila uključena u školskom radu i naravno, svim školskim aktivnostima. Vjerujem da je njen uspjeh plod zajedničkog truda njenih roditelja, školovanja i sigurno Božijeg dara. Drago mi je da djeca koja su rođena u dalekoj Australiji imaju priliku naučiti i usavršiti svoj materinski jezik te steći dublje znanje svoje kulturne baštine. Preporučila bih svim roditeljima da svakako upišu svoju djecu u Hrvatsku subotnu školu da ne zaborave svoj jezik i svoje korijene.”

Marta nam kaže – Od svoje osnovne škole jako sam voljela Hrvatsku školu koju sam pohadjala i uvijek sam htjela učiti i znati što više, a kada sam saznala da za svoju maturu u svojoj australskoj školi mogu raditi kao maturski rad nešto iz hrvatskog jezika to me je obradovalo i još više me je povezalo i usmjerilo u pravcu onoga što sam ionako voljela – hrvatska kultura i hrvatski jezik.
Radi korona mjera nažalost jedan dio škole smo bili prisiljeni imati online a ne uživo, no svejedno i na taj način smo se vidjali i završili sve potrebno nastavno gradivo.

Marta se je ovih dana upisala na poznato UTS sveučilište u Sydneyu gdje će studirati „Medjunarodno ekonomsko poslovanje“.

Marta je trinaest godina plesala u Hrvatskoj folklornog grupi „Braća Radić“, redovita je čitačica u Hrvatskom katoličkom centru „Gospa Velikog hrvatskog zavjeta“ u Blacktownu , članica je crkvenog zbora sa svojom mladjom sestrom Dorom te često puta obe i sviraju na misama mladih.

Marta je s roditeljima i sestrom skoro svake godine prije ovih korona vremena odlazila u Hrvatsku jer joj je tamo sva rodbina, te je dobro poznavanje hrvatskog jezika omogućilo i njoj i sestri normalnu i dobru komunikaciju sa svom njenom tamošnjom rodbinom i prijateljicama.

Puno mi nedostaje Hrvatska i nadam se da ćemo uskoro moći ići u posjet kaže Marta i nastavlja, zapravo zanimljivo je da je moj prvi jezik bio hrvatski iako sam bila rodjena i odgojena u Australiji, sve je to bila velika želja mojih roditelja prvenstveno majke, tako da sam engleski počela govoriti tek sa šest godina naime kada sam krenula u osnovnu školu.

Koristim prigodu da se zahvalim svojim roditeljima i svim učiteljima koji su mi pomogli da ostvarim ovaj svoj uspjeh i voljela bi da ovo bude poticaj i svim drugim mladima iz hrvatske zajednice u Sydneyu da se upišu i uključe u rad ove škole. Drago mi je da je i moja sestra Dora koja je sada završila deseti razred ( u Hrvatskoj je to dakle drugi razred srednje škole) takodjer krenula mojim stopama i upisala se u istu Hrvatsku školu u Liverpoolu.

Roditelji a posebno majka Marijana koji su ponosni na Martin uspjeh i maturski rad te završetak njenog školovanja u Hrvatskoj školi kaže da je to zapravo bila u neku ruku i velika žrtva jer škola se odvijala subotom tako da u tim mladenačkim odrastanja trebalo je odricanje od slobodnog vremena, no kako to u životu biva, ništa nije besplatno i sve košta i vremena i truda. Kroz osnovnu školu Hrvatska škola se održavala tijekom tjedna, a u srednjoj školi je to bila subota. Hrvatski korijeni, hrvatska kultura i naše nasljedje vrijedno je toga rada i truda.