Domovina uredništvo
U subotu 8. svibnja 2021., obitelj Marka, Bože, Marije i Milene Franovic obradovala je brojne goste u Hrvatskom klubu Punchbowl u Sydneyu na proslavi Markovog 80. rođendana. Bio je to događaj koji je i obilježio naš veliki ponos što hrvatsko iseljeništvo u svjim redovima ima čovjeka, hrvatskog domoljuba, poput Marka Franovića. Ovo nije bila puka proslava rođendana, ovo je također bila prilika kada su australska zajednica i hrvatska zajednica raširene svijetom prepoznale i proslavile izvanredno ljudsko biće u Marku što se posebno vidi kroz njegovu filantropiju, pružanje ruke pomoći koje se prostire po kontinentima u naporima za bolju demokraciju i život za sve. Tim u vezi Marku je 8. svibnja dodijeljena nagrada za Životno djelo Blaženi Alojzije Stepinac. Također, te je večeri Marku poklonjena i knjiga o njegovom životu “Marko Franović: Nikada ne zaboravi svoju prošlost”, čija je glavna autorica Ina Vukić, a pomoćni su autori Branko Miletić i Vanda Babić Galić.
“Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu na dam se ni odkoga natkriliti”
I danas nam Marko Franovic pokazuje koliko puno ove riječi kad se pretoče u djela mogu značiti u životu mnogih ljudi.
Marko Franovic iz Sydneya, zbog ugnjetavanja i surovog života pobjegao je iz komunističke Jugoslavije 1961. godine, a preko izbjegličkih kampova u Italiji stigao je do obala Australije – odlučan da život učini boljim ne samo za svoju obitelj, već i za svoju hrvatsku zajednicu i australsku zajednicu. Njegov je život blistavi dokaz uspjeha u svemu čega se dotakao svojim marljivim radom i predanošću. Ovaj tihi, skromni čovjek pružio je ogroman pozitivan utjecaj na stvaranje neovisne Države Hrvatske i u obrani hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, a njegovo je čovjekoljublje doseglo u svaki čošak Australije i Hrvatske gdje je pomoć bila potrebna. Mnogi ugledni gosti slavili su Marka i njegova postignuća u Sydneyu 8. svibnja, a mnogi iz Hrvatske poslali video snimke pozdrava i zahvale koje je snimila Laudato TV.
Dok je velika dvorana u Punchbowl klubu bila ispunjena veseljem Hrvata, Hrvatica i Australaca vrijedi spomenuti neke goste večeri čija nazočnost puno govori o Marku i cijenjenju njegovih životnih djela. Ovu su večer, čiji je program vodila naša poznata Josipa Kosanović, gdje su govor pozdrava dale Anita Paulić i Jadranka Rukavina, osobito uveličali bivši premijer Australije Tony Abbot, voditelj postave za Etničko poslovanje u Australiji Joseph Assaf, naš svjetski poznati slikar Charles Billich, australski slikar Tony Stewart, istaknuti liječnici Dr Andrew Ng i doktori Robert i Ron Bezić, bivši počasni generalni konzul RH u Sydneyu Dr Konstantin Bosnić, Generalni konzul RH Ivica Glasnović sa konzulicom Nives Frochlich, te predsjednici hrvatskih klubova diljem Australije: Sydney Punchbowl, Gold Coast, O’Connor Canberra, Geelong i Melbourne i predstavnici kluba Dalmacija Sydney.
Nagradu za životno djelo Blaženi Alojzije Stepinac te imenovanje Marka Franovića Hrvatom godine prenio je u ime hrvatskih zajednica diljem svijeta i domovine Ante Mihaljević iz udruge Knjights of the Precious Blood (Vitezovi dragocjene krvi).
Predstavljajući svoju knjigu o Marku i njegovom radu u svom je govoru rekla Ina Vukić: “Naše obitelji hrvatskog podrijetla dijele zajedničku strast, a to je sloboda od ugnjetavanja i ljubav prema demokraciji i nacionalnom identitetu. Mi hrvatskog podrijetla koji živimo u Australiji dugi niz godina, osjećamo se posebno sretnima jer nam je ova zemlja ponudila dostojanstvo njegovanja ljubavi i sna o slobodnoj Hrvatskoj, podržavajući je u nevolju i boreći se za neovisnost od jugoslavenskog komunističkog režima kada je to bilo najpotrebniji, dok smo rasli i njegovali našu ljubav prema samoj Australiji. A Marko je svijetli primjer onoga koliko sjajna sinergija ljubavi za dvije države može biti. U konačnici je pobjeda za sve.
Što se tiče toga kolike smo sreće mi, čije su uže obitelji pobjegle u strane zemlje i odabrale Australiju u koju ćemo pobjeći iz komunističke Jugoslavije, poput Marka, uvijek se pozivam na govor koji je Sir Robert Menzies, najdugovječniji premijer Australija u povijesti, donio u Parlamentu 27. kolovoza 1964. godine, u kojem je, između ostalog, rekao:
“… Ljudima koji dolaze u Australiju teško je zaboraviti svoje povijesno podrijetlo. Od rata su se brojne organizacije suprotstavljene sadašnjoj Vladi Jugoslavije razvile širom svijeta među izbjeglicama i migrantima iz te zemlje. Razumljivo je da bi se neki jugoslavenski migranti hrvatskog podrijetla trebali i dalje nadati uspostavi neovisne Hrvatske i u demokraciji poput Australije imaju pravo zastupati svoje stavove sve dok to čine legitimnim sredstvima. Želim da bude potpuno jasno svima da se velika većina migranata iz svih dijelova Jugoslavije koji su se nastanili u Australiji pokazala kao poštovatelji zakona, vrijedni građani i stvarno bogatstvo ove zemlje …”
Sir Robert Menzies stavio je vjetar pod krila naše ljubavi prema našoj prvoj domovini, Hrvatskoj.
Ova situacija obostrane pobjede koja svoje temelje nosi na ljubavi i odanosti prvoj i drugoj domovini nešto je što trebamo slaviti, a večeras slavimo njezinu personifikaciju u liku Marka Franovića. Trebalo je to zapisati u knjigu i čast mi je predstaviti vam ‘Marko Franović: Nikadane zaboravi svoju prošlost’. To je knjiga, nakon što me je gospodin Petar Mamić iz novine Domovina kontaktirao s tom idejom, pisanje koje sam preuzela uz suradnju i doprinos mnogih ljudi kao i suradnika Branka Miletića i Vande Babić Galić. To je rođendanski poklon Marku od svih nas. Neki od vas ovdje večeras koji su mi rado slali svoje izjave o Marku za knjigu, znajte da ste sjajno doprinijeli ovom Markovom daru, ali i daru australske i hrvatske zajednice. Puno vam hvala i ispričavam se ako su povremeno moji zahtjevi za doprinos dolazili u vrijeme kada ste trebali raditi nešto hitnije. Ali isporučili ste za Marka i na tome sam duboko zahvalna, baš kao i mnogima koji su mi slali svoje priloge za knjigu o Marku iz Hrvatske. Poruke za Marka za ovu knjigu iz Australije, Hrvatske, Slovenije i SADa su poslali Tony Abbott, Ksenija Antonija Abramović (Laudato TV) Arhipieskop Aleksandar (HPC), Joseph Assaf, Dr Esther Gitman, general HV i HVO Željko Glasnović, Roman Leljak, Petar Mamić, Pater Ike Mandurić, Hamish McDonald, Vladimir Milinović, Stipo Mlinarić Ćipe, Jadranka Rukavina, Jakov Sedlar, The Hon Zed Seselja, Višnja Starešina, Dr Josip Stjepandić, Dr Željko Tanjić (Hrvatsko katoličko sveučilište), Igor Vukić i Hrvoje Zekanović. Hvala svima još jednom.
Ponosno i s dubokim divljenjem možemo reći da su protekla najmanje četiri desetljeća života Marka Franovića obilježila izvanredne geste velikodušnosti prema australskoj i hrvatskoj zajednici. Marko je filantrop koji svojom izdašnom dobrotvornošću personificira definiciju upravo ove riječi: osoba koja osjeća duboku ljubav prema čovječanstvu, koja se vlada praktičnom ljubaznošću i uslužnošću prema čovječanstvu. Marka ne poštujemo samo kroz njegovu filantropiju. S očitom i izvanrednom lakoćom integrirao je svoje poslovne, filantropske i građanske obveze i slijedio je standard za individualno i korporacijsko građanstvo koji odražavaju veliku mjeru onoga što tražimo u društvu i na koje se oslanjamo kako bismo održali očuvanje velikodušnosti i dobrote prema drugima.
Iako više voli hodati nesebično, tiho, ispod radara svijetla pozornice i reflektora – Marko je čovjek od neizmjerne važnosti. Njega nije briga za slavu ili priznanje, jer je čovjek koji voli podržati i pružiti najviše što može, a ne primati. Njegov čvrsti iskorak kroz društveni krajolik domovine Hrvatske i Australije, brojne javne uloge, doprinos socijalnoj, političkoj i kulturnoj skrbi i dostignuća o kojima se često govorilo i analiziralo tijekom mnogih godina, kolosalni su.
Marko je živio i živi život koji drugi vole nazivati životom dobrog čovjeka.
Marko Franović: “Nikada ne zaboravi svoju prošlost’ knjiga je na engleskom I hrvatskom jeziku koja je željela pokazati kako je Marko svojim djelima izuzetno ljudsko biće. S tim u vezi, knjiga prikazuje ne samo surov životni put koji je Marko morao proći da bi postao ono što je danas, već pruža i primjere njegove plodne filantropije te kako ga drugi istaknuti ljudi zajednica vide. U ovoj je knjizi tako i dokaz kako ljubav prema prvoj domovini spojena s ljubavlju prema drugoj može stvarati čuda. Čuda koja su tiha, često nezapažena, ali za mnoge imaju značaj blagostanja koje nadahnjuje kreativnost i napredak.”
Uredništvo Domovina
