M. Curać: Je li Dragutinu Tadijanoviću mjesto u zajedničkom projektu s Petrom Kočićem?

Jedan poznati hrvatski povjesničar svojedobno mi je rekao: „Život je pun apsurdnih situacija, i to ga čini dodatno zanimljivim.“ Može li se to primijeniti na zamisao prema kojoj bi se hrvatskoga pjesnika Dragutina Tadijanovića „upakiralo“ u „regionalni projekt“ skupa s književnikom i kontroverznim političkim aktivistom Petrom Kočićem, koji nema zaista nikakvih poveznica s bardom hrvatskoga pjesništva s kraja prošloga i početka ovoga stoljeća?

Miroslav Bjelobrk, skrbnik ostavštine Dragutina Tadijanovića pismeno je krajem lipnja obavijestio prof. Romanu Tekić, ravnateljicu Galerije umjetnina grada Slavonskoga Broda u sklopu koje je Spomen-dom Dragutina Tadijanovića, kako smatra neprihvatljivom „eventualnu suradnju Rodne kuće Petra Kočića i Spomen-doma Dragutina Tadijanovića“. Tim povodom napomenuo je kako je poezija Dragutina Tadijanovića, od prve objavljene knjige do posljednjih njegovih pjesama koje je napisao u svojem životu, našla neposredni odjek u vremenu i u slijedu generacija. „Njegov stih davno je prešao granice vlastitoga jezika i javlja se u prijevodima u tridesetak antologija hrvatske, europske i svjetske poezije“, navodi Bjelobrk. 

Podsjeća kako je od srpnja 1945. kada je započeo s uređivanjem Djela Ivana Gorana Kovačića, te 1952. kada je postao urednik biblioteke Hrvatski pjesnici u Matici hrvatskoj, te u listopadu 1953. kada je izabran za direktora Instituta za književnost HAZU, Dragutin Tadijanović sabirao rukopisnu građu hrvatskih pjesnika. 

„Nesebično, s neviđenom ljubavlju i predanošću, Tadijanović je skrbio za hrvatske pisce, bio u doslovnom smislu riječi sluga hrvatske književnosti. Bez trunčice koristoljublja i egoizma. U njegovoj redakciji objavljena su sabrana djela hrvatskih pjesnika Vidrića, Matoša, Ujevića, Polića Kamova i mnoga druga izdanja. O drugima se Tadijanović brinuo više nego o sebi. Ne može se prešutjeti uvjerenje da je vlastiti stvaralački rad samoprijegorno zanemario da bi se mogao što više posvetiti drugima: afirmirati njihova djela i učiniti ih dostupnima širem hrvatskom čitateljstvu“, navodi Bjelobrk.

U svezi s Petrom Kočićem, uz ino, podsjeća kako je skupina srpskih šovinista svojoj terorističkoj organizaciji „Mlada Bosna“ dala ime našavši inspiraciju upravo u Petru Kočiću, koji je taj pojam prvi put rabio u svome glasilu „Otadžbina“ u Banjoj Luci, 1907. Na kraju prilaže videozapise s Kočićevih zborova na Manjači, gdje je bio organiziran logor smrti za Hrvate i muslimane od 1991. do 1995. 

U dva navrata prema tim videozapisima gost Kočićevih zborova bio je notorni Aleksandar Vulin, veliki promicatelj „srpskoga sveta“, koji je s Miloradom Dodikom pjevao pjesmu: „Sa Manjače krenuli su vuci prema Banja Luci“.

Što skrbnik Tadijanovićeve ostavštine zamjera ravnateljici Galerije umjetnina grada Slavonskoga Broda?

Nakon što nije reagirala na pismo od 29. lipnja, Bjelobrk je 12. srpnja poslao ravnateljici Galerije umjetnina iz Slavonskoga Broda prof. Romani Tekić otvoreno pismo u kojem napominje kako odgovor nije očekivao, jer se tako ponaša pet godina otkako je na čelu Galerije umjetnina. 

„Ponadao sam se da možete spoznati svoju zabludu i iskušenje u kojem ste se našli, te da ćete kroz moralno i duhovno pročišćavanje naći spasonosni izlaz i najzad stići do istinskog otkrića i utemeljenja da odustanete od svoje rabote“, piše Bjelobrk, koji predbacuje ravnateljici Galerije umjetnina da danas kada se suočavamo s nastavkom srpske jezične i kulturne agresije na Hrvatsku, hrvatski jezik i književnost, umjesto da skrbi o hrvatskom jeziku i književnoj baštini Dragutina Tadijanovića, radi suprotno. 

Zamjera također što kao ravnateljica nije povela brigu o prostoru Galerije Ružić, koji se zbog vlage, neodržavanja i žurno potrebne sanacije pretvara u ruglo, iako taj prostor ima status kulturnoga dobra Republike Hrvatske. Slično je, kako dodaje, sa zgradom Palače Horvat, u kojoj se nalazi pored Spomen-doma Dragutina Tadijanovića i ravnateljičin ured. Palača je zapuštena, a dijelovi balkona i fasade koji se nalaze na ulici, zbog urušavanja predstavljaju opasnu prijetnju prolaznicima. Atrij je već propao i pitanje je vremena kada će se zabraniti posjeti, tvrdi Bjelobrk, koji ravnateljici Galerije umjetnina predbacuje kako Kuću obitelji Brlić, nedavno dobivenu na upravljanje, ima namjeru uključiti u suradnju s rodnom kućom Petra Kočića, slično kao i Spomen-dom Dragutina Tadijanovića.

Oba pisma koja je skrbnik ostavštine Dragutina Tadijanovića poslao ravnateljici, dostavio je istodobno predsjednicima HAZU i Zaklade HAZU, DHK, Matice hrvatske te slavonskobrodskomu gradonačelniku.

Prof. Romana Tekić: Vidimo priliku osuvremeniti postav Spomen-doma Dragutina Tadijanovića

U povodu obavijesti u svezi s projektom koje su dospjele u javnost, zamoli smo ravnateljicu Galerije umjetnina grada Slavonskoga Broda prof. Romanu Tekić za pobližu informaciju o planiranom projektu suradnje između Spomen-doma Dragutina Tadijanovića i Rodne kuće Petra Kočića. U odgovoru ravnateljica navodi kako im je Razvojna agencija grada Slavonskoga Broda poslala prijedlog za partnerstvo na prvom pozivu prekogranične suradnje Interreg IPA CBC HR-BIH-ME u okviru nove perspektive 2021.-2027., budući da im se u svezi s tim javila Razvojna agencija Banje Luke s namjerom uspostavljanja partnerstva na spomenutom programu prekogranične suradnje.

„Projekt bi okupio partnere iz Regije, koji bi, s jedinstvenom temom – brigom o vlastitoj kulturnoj baštini – provodili projektne aktivnosti, svatko u svom gradu i svatko s ciljem poboljšanja uvjeta prezentacije svoje baštine“, navodi se u odgovoru te dodaje kako je nositelj projekta Grad Jastrebarsko. Razvojna agencija iz Banje Luke, kao jedan od partnera, kako se objašnjava u odgovoru, radila bi na revitalizaciji svoje kulturne baštine, konkretno uvođenju digitalnih sadržaja u Rodnoj kući pisca Petra Kočića, dok Galerija umjetnina grada Slavonskoga Broda, uz suglasnost svoga osnivača, Grada Slavonskoga Broda, razmatra svoju mogućnost prijave kao partnera na projektu, kojim bi dobit za kulturnu ponudu grada bila višestruka.

„U okviru ovog poziva vidimo priliku osuvremeniti postav Spomen-doma Dragutina Tadijanovića multimedijalnim interaktivnim sadržajima namijenjenim poglavito mladim posjetiteljima. Time bismo približili recepciju barda hrvatske književnosti, Dragutina Tadijanovića novim generacijama i znatno povećali, trenutno slabu, posjećenost Spomen-doma. Također, kroz projektne aktivnosti uredili bismo i dvorište Palače Horvat, koje je u ruševnom stanju, a koje bi nakon uređenja postalo nova kulturna atrakcija, mjesto susreta“, stoji u odgovoru ravnateljice prof. Romane Tekić, koja napominje kako, s obzirom da se radi o projektu koji za provedbu zahtijeva predanost i sinergiju projektnoga tima, a skrbnik ostavštine je, kako dodaje, taj koji opstruira njegovu potencijalnu realizaciju, Galerija još uvijek razmatra mogućnost prijave na spomenuti projekt, za koji u Galeriji smatraju da bi donio iznimno veliku korist prezentaciji ostavštine Dragutina Tadijanovića, koja je dana Gradu i Galeriji na upravljanje. Zaključno ravnateljica u odgovoru kaže da su s obzirom na cjelokupnu situaciju zatražili mišljenje od nadležnih ustanova i resornoga ministarstva.

Može li se jedno od najvećih imena hrvatskoga pjesništva, ime Dragutina Tadijanovića, tako olako „upakirati“ u zajednički projekt s Petrom Kočićem?

S obzirom na izneseno u pismima skrbnika ostavštine Dragutina Tadijanovića i ravnateljice Galerije umjetnina, postavlja se pitanje je li riječ o jednom čisto projektnom zadatku pomoću kojega bi se osuvremenio postav Spomen-doma Dragutina Tadijanovića ili sve ima širu, rekli bismo političku pozadinu. Na prvi pogled teško je zamisliti zajednički projekt u koji bi se tako olako „utrpalo“ Tadijanovića i Kočića. Njih dvojica ne samo što su živjela u različitim stoljećima i društveno-političkim prilikama, nego pripadaju različitim književnim izričajima, poetikama. Ne može se zanemariti kako se u Banjoj Luci posljednjih godina populistički instrumentalizira Kočića, što dolazi posebno  do izražaja na godišnjim Kočićevim zborovima. Ne treba zanemariti kako bi se Tadijanović, da je među nama, osjećao s Kočićem u istom projektu s obzirom na politički aktivizam koji je Kočić promicao, za razliku od Tadijanovića koji je čitav život bio gotovo apolitičan, posvećen književnoj riječi, nadasve pjesništvu. Ništa manje nije važna činjenica da su Slavonski Brod i Brodsko-posavska županija u proteklom razdoblju uz potporu Ministarstva kulture uložili znatna sredstva u adaptaciju ili izgradnju mnogih tamošnjih kulturnih objekata. Odakle sada odjednom treba posegnuti za novcem iz IPA fondova „u paketu“ s Petrom Kočićem, kako bi se osuvremenio postav Spomen-doma Dragutina Tadijanovića? 

Banja Luka, odnosno Republika Srpska, u posljednje je vrijeme sve više na meti kritika međunarodne zajednice zbog separatističkih tendencija, prijetnja razbijanju BiH ujedinjenjem s Republikom Srbijom te zbog prisnih veza s vodstvom Ruske Federacije, koja vodi brutalan agresorski rat prema Ukrajini.

Važno bi bilo o ovom pitanju čuti mjerodavne nacionalne institucije, nadasve Ministarstvo kulture i medija RH, kako ovaj čitav prijepor ne bi dobio neželjene repove. Projekt duboko zadire u pitanja hrvatske kulturne politike te u aktualnim geopolitičkim prilikama nadilazi eventualnu financijsku korist.

Marko Curać