Domovina Urednistvo
Sveti Franjo Asiški, prema kojem je novi papa odabrao ime, zajedno sa svetom Klarom Asiškom osnovao je i jedan od najpoznatijih ženskih crkvenih redova – klarise. Red je utemeljen 1212., a u Hrvatskoj se samostani klarisa nalaze u Zagrebu, Splitu i Požegi.
I u njima je u srijedu, tijekom izbora novog pape, vladalo silno uzbuđenje i napetost. A posebno je iznenađenje među samostanskim sestrama zavladalo kada se doznalo da novi papa, premda isusovac, uzima ime njihova suutemeljitelja i zaštitnika.
– Premda smo mi klauzurne redovnice i ne gledamo televiziju, u nekim prigodama dopustimo si tu iznimku. Tako smo u posljednje vrijeme pratile zbivanja vezana uz odreknuće pape Benedikta XVI. i vijesti iz Vatikana o izboru novoga pape. Ne mogu vam opisati oduševljenje koje je obuzelo i nas. Sam spomen imena sv. Franje budi u nama neopisivu radost, a kamoli kada to ime, prvi put u povijesti, uzima novi papa. Odmah smo pronalazile razloge izbora tog imena: siromaštvo, jednostavnost, mirotvorstvo, Franjo je obnovio Crkvu, njime je započelo novo razdoblje u Crkvi, ali i čovječanstvu, on je čovjek tisućljeća… Eto, to smo komentirale, i mislim da nismo daleko od istine. Odmah sam dodala: “Sestre, to ime onda i nas obvezuje.” Svoje osjećaje sažele smo u trenutak tišine u kojemu smo obećale svoju poslušnost novom papi – ovako je preksinoćnje trenutke opisala opatica samostana klarisa u Zagrebu, časna majka Tarzicija, dodavši da činjenica što je papa isusovac a uze ime po sv. Franji, govori da je on, kako je sv. Franjo volio reći, “katolički”.
– A to ne znači ono što mi mislimo pod tim pojmom, nego puno više – da je otvoren, nepodijeljen u sebi, opredijeljen za Kristovo evanđelje, za ponizno služenje. Kada smo čule papino ime, odmah je jedna sestra rekla: “Idi, Franjo, popravi moju kuću!” To su riječi koje je sv. Franji uputio Raspeti, a on ih je doslovno shvatio popravljajući porušene crkvice koje su postale otvorene običnom puku i sirotinji s ruba društva da tu, u skromnu životu Franje i “manje braće”, susretnu Krista. Crkva je svjesna svojeg poziva da ovom svijetu pokazuje Kristovo lice. Svjesna je i nedosljednosti njezinih članova koji su pozvani na obraćenje i promjenu života. Vjerujem da papino ime upućuje upravo na taj poziv – na promjenu, usklađivanje struktura i života s evanđeoskim vrijednostima – kazala je sestra Tarzicija vjerujući da je papa u svom imenu sažeo svoja uvjerenja, iskustva, poziv, poslanje i obris programa. Papin kratki pozdravni govor, koji je zračio prisnošću, ljubavlju i bratstvom, dao joj je sigurnost da su Crkva, a s njome i Franjevački red i njena zajednica, u sigurnim rukama, pod vodstvom od Boga izabranog čovjeka.
– Papino ime nije samo njegov osobni izbor. Ono ne smije dati mira nijednom katoliku, jer ono dira u dubinu, dotiče naše navike, naš stil života, našu površnost, duhovnu lijenost… Oduševljeni smo što imamo skromnog papu koji je živio siromašno u svom rangu nadbiskupa i kardinala. Ali, hoćemo li slijediti toga papu do kraja? Mislim da je papa upravo zato zatražio trenutak tihe molitve za njega jer tek iskrenom molitvom za njega i poštovanjem prema njemu vjernici će se otvoriti poruci koju nam Bog šalje po njemu – naglasila je klarisa Tarzicija, u čijem se samostanu nalazi 16 klarisa, u dobi od 22 do 102 godine. (Večernji list)
