Domovina uredništvo
Svaki dan čujemo od naših vlada i zdravstvenih vlasti da je cijepljenje protiv Covid-19 ujedno i naš put do slobode. Odnosno, što je više nas cijepljenih veća je šansa da se okončaju blokade (lockdown) i da se vratimo na ono što smo prije poznavali kao normalan život. Ali također, još jedan glasan glas neprestano udara po našim osjetilima do neugodnih razina, a taj drugi glas dolazi od takozvanih “anti-vaxxera” ili ljudi koji su protiv cijepljenja. Taj nam glas neprestano govori, između ostalog, tvrdnje vezane za “kontrolu ljudi”, da vlade žele postići cijepljenje ljudi kako bi bogati koji stoje iza proizvodnje cjepiva mogli postati još bogatiji novcem koji će zaraditi na cjepivima. Doduše, gomilanje bogatstva prodajom cjepiva može biti dio istine, ali ako ti isti ljudi imaju tako snažne stavove protiv velikih zarađivača novca, čudno je da ne govore iste stvari o ljudima koji proizvode hranu koju kupujemo ili konzumiramo ili pića koja pijemo kao što govore za proizvođače cjepiva.
U ratu smo protiv laži, u ratu protiv dezinformacija, u žestokom ratu da dovoljno ljudi vjeruje svojim zdravstvenim djelatnicima, svojim liječnicima kada je u pitanju cijepljenje protiv Covida – uostalom, ljudi im vjeruju i vjerovali su im za sve ostalo što se tiče njihovog zdravlja.
Dolazak prvih cjepiva protiv koronavirusa manje od godinu dana nakon početka pandemije oborio je prethodni rekord u razvoju cjepiva od četiri godine, koji je držalo cjepivo protiv zaušnjaka. Nakon što su cjepiva proizvedena, bilo je jasno da društveni znanstvenici i stručnjaci za javno zdravstvo moraju ukloniti još jednu prepreku: osigurati da dovoljno ljudi zasuče rukave i uzmu injekcije – dvije doze po osobi. Kaže se da negdje između 60 i 90 posto odraslih i djece mora biti cijepljeno ili imati protutijela prouzročena infekcijom kako bi svi mi stigli u sigurnu luku poznatu kao imunitet stada, gdje je cijela zajednica zaštićena. U Australiji je javnosti nedavno rečeno da će dosezanje 80% cijepljenih odraslih osoba značiti sigurnost s kojom sev naši životi mogu povratiti slobodama koje smo imali prije pandemije i lockdowna.
U isto vrijeme grupa protiv cjepiva među nama počela je na društvenim mrežama širiti lažno predstavljeni video zapis muškaraca u policijskim uniformama koji jure, hvataju, vuku, pa čak i udaraju ljude u parku, objašnjavajući javnosti da video predstavlja australsku policiju koja lovi ljude da ih prisilno odvede na cijepljenje! Zatim je stigao jedan užasan lažni letak koji tvrdi da je to službeni nalog australskih vlastii i da će se na određeni datum u srpnju zatvoriti sve samoposluge u Sydneyu. Onda nam isti govore kako će cjepivo promijeniti našu DNK! Svi ti protivnici cijepljenja ispred nosa nam guraju ljude za koje tvrde da su profesionalci u području epidemija, cjepiva itd.
Prije Covid-19 jedino zaključavanja ili lockdown u našoj sredini bili su oni koji su aktivirani tijekom terorističkog čina. Svakako, za australski Sydney posljednje zatvaranje prije pandemije Covid-19 dogodilo se u njegovom poslovnom centru radi zaštite ljudi na njihovom radnom mjestu ili u kupovini, dok se tzv. Lindt Café na opsadi Martin Placea, 15.-16. prosinca 2014. odigravao i završio s dvoje ubijenih nevinih ljudi. Koliko sam shvatila, lockdowni su se uvijek odnosili na sigurnost života ljudi ili njihovog zdravlja, a lockdowne tijekom pandemije Covid-19 većina ljudi, uključujući i mene, tumači kao takve, iako je većina nas u iskušenju kritizirati ih jer su u najmanju ruku vrlo nezgodni.
Živim u Sydneyu i imala sam priliku iskusiti u “stvarnom vremenu i stvarnom životu” učinke produženih lockdowna na ljude o kojima su pisali psiholozi diljem svijeta. I sama kao obrazovana i iskusna psihologinja prepoznajem ove učinke možda lakše nego oni koji nisu obrazovani u području mentalnog zdravlja. Ti su učinci pojačani u takozvanim “etničkim” zajednicama, osobito među ljudima koji nemaju dovoljno znanja službenog jezika koji se koristi u zemlji u kojoj žive. I tako, u mom slučaju, ima pripadnika australske hrvatske zajednice koji su sebe možda našli u stanju jedne vrste zbunjenosti i tjeskobe u vezi s cjepivima protiv Covid-19. Vlada je zasigurno omogućila pristup važnim informacijama na svim jezicima zajednice, međutim, nažalost, čini se da je “rekla-kazala” najlakši kanal za “gledanje i slušanje”, a tom kanalu češće nedostaju važni detalji!
Posljedice lockdowna očituju se u različitim psihološkim ishodima, poput tjeskobe, brige, nezainteresiranosti, depresije i slabljenja općeg zdravlja, da navedem samo neke. Većina tih psiholoških stanja, zbog očuvanja vlastitog mira, često proizvode ili promiču mnoštvo senzacionalističkih izvora informacija bez da se njihova istinitost provjerava, a mnogi su i podložni utjecaju takvih senzacionalističkih informacija, često do vlastite štete ili oštećenja. Kao rezultat toga, suočeni smo s obiljem dezinformacija ili poluistina koje su naizgled osmišljene kako bi „plašile“ ljude i odvraćale ih od cijepljenja protiv Covid-a. Negativne posljedice lockdowna zbog Covida također uključuju gospodarski pad i gubitak radnih mjesta ili gubitak prihoda, a time i zabrinutost u pogledu ishrane, stanovanja i sigurnosti zaposlenja.
Negativne posljedice lockdowna nadalje uključuju preopterećenje informacijama koje mogu biti zbunjujuće, uzrokujući paniku i tjeskobu. S obiljem vremena koje ljudi imaju na raspolaganju u lockdownu, komunikacija s drugima postaje vrlo važna, pa ovaj put lockdowni radi Covid-19 stvaraju vlastiti izvor panike i tjeskobe. Pokreti za cijepljenje i protiv cijepljenja preuzeli su naše živote, čini se, do očaja. Nepovjerenje u medicinsku i znanstvenu profesiju često se promiče na ulicama kada je u pitanju Covid-19, a ipak je čista istina da istim stručnjacima vjerujemo i sa svim ostalim zdravstvenim problemima. Neprestano bombardiranje dezinformacijama ili poluistinama stvara strah. S jedne strane, službene informacije zemlje koje dolaze od naše vlade i visoko cijenjenih stručnjaka usmjeravaju nas u smjeru cijepljenja. Cijepljenje je postalo uvjet koji će određivati naš budući stupanj sloboda kao zajednice i kao pojedinca. I doista, nakon što su se neki meni blisko poznati ljudi zarazili s Covid-19, neki oporavili nakon užasnih bolničkih režima liječenja, neki umrli s Covidom-19 ili od njega, nema sumnje za mene da su službene informacije koje primamo zdrave i korisne.
S druge strane, također se na nas od strane tzv. anti-vaxxera svaljuje, istodobno, bombardiranje informacijama (najčešće dezinformacije ili poluistine). Pokret protiv cjepiva nije nova pojava i događali su se u većini izbijanja zaraznih bolesti u prošlosti, međutim, zbog interneta i društvenih medija čini se da se njihova poruka ovih dana širi brže nego ikad prije. Iako u njihovim infprmacijama postoje vjerodostojne iznimke, stavovi vjerodostojnih stručnjaka, ovi pokreti nastoje predstaviti cjepivo protiv Covid-19 štetnijim od samog oboljenja Cevidom, povezujući cjepivo s drugim bolestima (npr. 1998. [MMR] cjepivo je bilo povezano s autizmom) i sigurnom smrću. Čini se da je pokret protiv cjepiva protiv COVID-19 potaknut teorijama zavjere, lažnim uvjerenjima, nedostatkom povjerenja među stručnjacima, javnosti, medija i oboljelih te pretpostavljenim nedostatkom transparentnosti (npr. Djelotvornosti i sigurnosti) u postupku odobravanja cjepiva. Osim toga, čini se da mnogi ljudi drže mišljenje kako je zaraza Covidom relativno nisko rizična jer mnogi se oporave! Nažalost, iako na platformi ljudi koji su protiv cjepiva postoje I vjerodostojni stručnjaci, njihova se često solidno profesionalna poruka iskrivljuje u procesu objavljivanja, čineći je opasnijom od bilo koje laži.
Iako meni osobno ne smeta što dobivam informacije od članova pokreta koji je protiv cjepiva, pomalo me iritira silna količina koju primam i rastužuje i ljuti me što članovi ovog pokreta najčešće ne ispravljuju sve informacije koje su poslali, a za koje se dokazalo da su lažne ili pogrešne. Dakle ostavljaju laži da slobodno lebde u zraku!
Pandemija i mjere ublažavanja pandemije COVID-19, kao što su zatvaranja ili lockdowni, povećale su učestalost problema mentalnog zdravlja prekidom ili ometanjem usluga za mentalno zdravlje. Pokret protiv cjepiva može dodatno produžiti trajanje pandemije COVID-19 i povećati smrtnost ili morbiditet, rezultirajući pogoršanjem zdravstvenih nejednakosti i raspirivanjem ekonomskih i društvenih razlika. To može dovesti ne samo do povećanja opterećenja infekcijom COVID-19, već i do problema mentalnog zdravlja općenito, ali osobito u etničkim zajednicama.
Budući da sam dobro obrazovna i iskusna psihologinja i ponosna članica australsko-hrvatske zajednice, često se pitam o našoj neposrednoj i dugoročnoj budućnosti u ovim mjesecima izolacije, o našoj dobrobiti. Također se osjećam dožnom napisati ovaj članak u nadi da će se ljudi osjećati najsigurnije nakon što o cjepivu protiv Covid-19 porazgovarju sa svojim liječnikom. Covid-19 preozbiljna je bolest da bi njezine moguće strašne posljedice na nas prepustili nepouzdanim informacijama sa ulice.
Istina je da svi imamo pravo na vlastito mišljenje i da se drugi s njime mogu složiti ili ne. Neki mogu odlučiti odustati od injekcije (cijepljenja) i tvrditi da time donijeli osobnu odluku na koju imaju pravo. No, istina je I ta da kontinuirano širenje Covid-19 utječe na sve nas. Istina je da virus ne mari za takozvana individualna prava i slobode. Virus jednostavno inficira bilo koga i koga nađe, laburističke ili liberalne političare, mlade ili stare, osobe s invaliditetom, imunološki ugrožene i one koji su protiv cijepljenja/anti-vaxxere podjednako. U svakom slučaju, ostati necijepljen po vlastitom izboru – a ne zbog nedostatka cjepiva ili kontraindiciranih zdravstvenih stanja – više meni zvuči kao izbjegavanje osobnih odgovornosti nego ostvarivanje osobnih prava.
